Skrovite i s kopna teško dostupne plaže smještene u mirnim uvalama od pamtivijeka su raj za nautičare. Jedna takva bila je i prekrasna mala, uska Stiniva na otoku Visu. Njezina nepristupačnost davala joj je dodatan šarm pa je došla na glas kao najatraktivnija uvala na otoku, a možda čak i cijelom Jadranu. Nije dugo trebalo da ju pogodi ruka masovnog turizma te postane "Instagram lokacija". Srećom po nautičare željne mira i samoće, Vis nudi pregršt drugih uvala s kristalno čistim plavim morem, pješčano-kamenitim plažama i obiljem hladovine. Baš takve su i uvale Gradac, Slatina i Tiha uvala, sve tri smještene u istom zaljevu na sjevernoj obali otoka.
Ovaj trokraki zaljev uvalio se na gotovo pola puta od Visa do Komiže, taman kao stvoreno za uzeti predaha i skočiti po dozu osvježenja u naručaj mora. Gotovo da nema kupača koji dođu s kopna pa su prava oaza za nautičare željne osame. Posebno mila moreplovcima mogla bi postati Tiha uvala u koju se lako sakriti od maestrala. Njezino je pjeskovito dno prekriveno morskom travom posidonijom pa lijepo usidreno plovilo može bezbrižno provesti i punih dan ili dva na kupanju.
Osim maestrala, stvorenog da razblažuje ljetnu sparinu i napuni bijela jedra brodova, valove koji mrse obale ovih uvala stvaraju i tramontana i bura. Kako smo se uvjerili u uvali Slatina, upravo valovi donose ili bolje reći nanose, ovim uvalama velike probleme. Predivne uvale na koje rijetko i teško kroči čovjekova noga ipak pate od problema uzrokovanih ljudskom rukom. Sandale, kroksice, japanke, natikače – obala izgleda poput second hand dućana, a neki su ‘proizvodi‘ čak igrom slučaja ‘složeni‘ u kašete iz kojih se može prebirati kao na Hreliću. Sav taj otpad, to more plastike u obliku boca, bočica šampona, drški britvica ili čak češljeva, izbacilo je iz svoje utrobe more. Kako kaže pjesma: život krade, more vrati. Dosta je i njemu guranja problema pod tepih.
Otpad u Jadran stiže od oko četiri milijuna ljudi koji žive uz njegove obale, a brojke proizvođača otpada, iliti ljudi, u turističkoj se sezoni poveća gotovo šest puta, upozorio je međunarodni tim stručnjaka u studiji objavljenoj 2019. godine u časopisu Marine Pollution Bulletin. I časopis Science lani je u srpnju upozorio da je Mediteran jedno od plastikom najugroženijih područja, a svijet u globalnom zagađenju plastikom ide prema točki s koje nema povratka pa će do 2050. u svjetskim oceanima biti više plastičnog otpada nego riba. No Višani se ipak nastoje pobrinuti da se otpada, koji škodi i s ekološkog i s turističkog pogleda, koliko-toliko riješe.
Gradonačelnica Komiže Tonka Ivčević ističe da se neumorno bore s čišćenjem plastike koju more izbacuje po obalama otoka no to je Sizifov posao. Koliko god pobrali u akcijama čišćenja, još dvaput toliko more je spremno ponovno izbaciti, priča gradonačelnica koja je i za vrijeme nedavno održane 14. regate Rota Palagruzona na Palagruži, najudaljenijem hrvatskom otoku, ‘nabrala‘ punu vreću plastičnog otpada.
Ne može se pobjeći od prirode, uvijek nađe način da nam uzvrati i za dobro i za loše. Ona pamti pa vrati. No dok ima volje i onih koji su spremni zasukati rukave i očistiti obale, uglancati uvale da budu jednako bistre i kristalne kao i more koje ih krasi, hrvatska obala je sigurna. Vis je siguran. A Tiha, Slatina i Gradac, s tirkiznom pučinom, vedrim maestralom i, nadamo se, bez prevelike pompe, ostat će pravi raj rezerviran za nautičare.
