Ako 51-godišnju Helenu Ramsbacher upitate koliko je novca potrebno uložiti u manji hotel na Sutivanu, natrag dobijete smiješak i odgovor - kako se tim poslom ona bavi iz ljubavi.
Ipak, možemo pokušati onako “od oka” zbrojiti jer su i rijetke cifre koje nam otkriva impresivne.
Svaka od tridesetak palmi zasađenih u aleji hotelske depadanse dopremljena je brodom iz Čilea i stoji 15 tisuća eura.
Cijene dizajnerskih stolica u baru dosežu i do dvije tisuće eura, suncobrani stoje oko 1800 eura komad, a prostrane su sobe, zapravo apartmani, ukrašeni suvremenim radovima poznatih austrijskih umjetnika.
Vrt - Bože, kakav je to vrt - svakodnevno pazi čak četvero zaposlenih vrtlara, a hotelska je slastičarka u Sutivan stigla ravno iz Austrije, s obzirom na to da gospođa Helena na otoku i u okolici nije uspjela pronaći dovoljno dobrog domaćeg stručnjaka.
Posebna ponuda
“Koliko god vaše žene u svojim kućama pripremale divne slastice, takvu ukusnu ponudu nećete naći u hrvatskim restoranima. Slično je i s ostatkom gastronomije. Hrvatske domaćice za familije pripremaju prekrasnu hranu - recimo filane paprike ili punjene tikvice - ali to nije nešto što možete vidjeti na restoranskim menijima. Tamo se ipak većina ponude svodi na čevapčiće i smrznuti pomfrit”, otvoreno mi priznaje dok razgovaramo uz čašicu domaćeg limuncella.
Izrađen je baš na Sutivanu, od domaćih limuna kojima je ukrašen jedan od naljepših vrtova Jadrana, dvorište novootvorenog i jedinog sutivanskog hotela Lemongarden u vlasništvu Helene Ramsbacher, supruge jednog od najbogatijih Austrijanaca.
Riječ je o 72-godišnjem Hansu Peteru Haselsteineru, čovjeku koji je stvorio i danas je suvlasnik i dioničar Strabaga, austrijskom industrijalcu koji je praktično vlasnik autoceste Zagreb - Macelj i čiji se obiteljski portfelj u najvećoj austrijskoj građevinskoj kompaniji procijenjuje na milijarde i milijarde eura.
Karijeru je započeo kao računovođa, u tvrtki oca svoje prve supruge Ulrike, a nakon nekoliko uspješnih preuzimanja, proširio je kompaniju iz koje se rodio Strabag.
To je tvrtka koja godišnje ostvaruje prihode od 300-tinjak milijuna eura, a u njezinu vlasništvu na području Hrvatske posluje 21 kompanija, među ostalima PZC Split, kao i Pomgrad inženjering.
Haselsteiner i Ramsbacher u Sutivan su se zaljubili prije 15-ak godina, brzo nakon rođenja njihova sina, kad su u tom mirnom bračkom mjestašcu kupili svoju prvu, staru kamenu kuću, u njoj uredili vilu za ljetovanje, a potom je, gotovo desetljeće i pol kasnije, pretvorili u luksuzni hotel u kojem se za noćenje izdvaja i do 1200 eura.
Prigodno, hotel je ime dobio baš po tim nešpricanim stablima limuna koja godišnje rode i do dvije tone plodova, a potom završe u kolačima i limuncellu, alkoholnom napitku kojeg u Lemongardenu serviraju s mlijekom i koji je zericu gorči i manje slađi od autentičnog talijanskog pića.
Zasad jedini hotel u Sutivanu svoja je vrata za prve goste otvorio sredinom lipnja, ali Ramsbacher mi pojašnjava kako je ove godine hotel otvoren za maksimalno 50-ak gostiju, dok će u punom kapacitetu zaživjeti tek od sljedeće sezone kad će u njemu istodobno moći boraviti maksimalno 70 turista.
Tad će Lemongarden postati adult only hotel, smještaj za odrasle i djecu stariju od 14 godina jer se s ovom probnom sezonom pokazalo da ovakav high class tip smještaja nije najpogodniji za obitelji s mnogo klinaca.
Šest kuća
Kompleks u centru Sutivana sastoji se od tri razdvojene cjeline: kompleksa starih, kamenih kuća Ilić iz 16. stoljeća koje su nekad bile u vlasništvu bogatije sutivanske gospode, dvora Definis te starog sutivanskog hotela Vesna. Ramsbacher i Haselsteiner kupovali su ih godinama, počevši od jednog objekta koji im je u startu služio kao kuća za odmor, a kasnije se to proširilo na sveukupno šest kuća koje su redom predstavljale zaštićenu povijesnu cjelinu.To je značilo da će u njihovoj obnovi morati slijediti stroga konzervatorska pravila, zbog čega obnovljene nekretnine, nekad zapuštena imovina, danas ocrtavaju autentični, stari duh Sutivana. Jednu od tih kuća na rivi bogata austrijska obitelj kupila je nakon što su se zgrozili mogućnosti da u njoj, prvi red do mora i s pogledom na Jadran, bude otvorena lokalna trgovina.
“Bilo je nešto lokalnih ljudi koji su u startu bili malo skeptični prema obnovi kuća, no kad su vidjeli da se strogo držimo konzervatorskih pravila i da želimo očuvati taj stari duh Sutivana, brzo smo dobili podršku za ovu investiciju”, kaže mi Ramsbacher, u čijem hotelu o 50-ak gostiju skrbi 37 domaćih i nešto stranih radnika. Dijelove uličica koje prolaze raštrkanim hotelskim kompleksom Ramsbacher je dala popločati originalnim starim bračkim kamenom, a na uređenju hotela bilo je zaposleno nekoliko domaćih, ali i austrijskih arhitekata iz Strabaga. Na ideju o otvaranju hotela u Sutivanu, kaže mi, došla je prije desetak godina, a zapravo je to bio nastavak obiteljske tradicije jer su njezini roditelji dugi niz godina bili vlasnici hotela u austrijskim planinama. Osim toga, u Beču, na Mariahilferstrasse, posluje i njihov uspješni, dizajnerski hotel Das Tyrol s četiri zvjezdice, za koji je Ramsbacher već dobila nekoliko nagrada i koji je na Trip advisoru rangiran kao četvrti najbolji hotel u Beču, čak ispred znatno poznatijeg Sachera. Ramsbacher je, dakle, doslovno odrasla u i s hotelima pa je ulaganje u ovaj brački otok zapravo bila logična investicija.
U Sutivanu je uz izdašna ulaganja stvorila mirnu oazu za high class goste koja je arhitekturom i stilom uređenja daleko od klasičnog hotelskog smještaja. Drugim riječima, Helena Ramsbacher svoju je investiciju uredila kao da je uređuje za sebe, zbog čega je unutrašnjost kompleksa opremljena namještajem i dekorom koji je za klasu iznad mnogih luksuznih hotelskih smještaja.
Kad se čovjek približava s ulice, nigdje nema pompoznih oznaka ni predimenzioniranih natpisa, a da je doista riječ o hotelu sugerira tek natpis “recepcija” isklesan na fasadi jedne od obnovljenih kuća.
Jednom kad se posjetitelj u njoj registrira vrata ga vode do vrta ispunjenog ružama, hibiskusom, palmama iz Čilea i Egipta, stablima limuna, hortenzijama, ali i povrtnjakom iz kojeg dolazi jedan manji dio hotelskih namirnica, dok se većina ipak nabavlja od lokalnih uzgajivača. Tu je i bazen s ležaljkama, iako se hotel praktično nalazi na rivi pa je od najbliže plaže udaljen tek nekoliko koraka, a goste se posebnim golf-vozilima prevozi i do privatne plaže s pet zvjezdica.
“Vodili smo se idejom stvaranja jedne mirne, relaksirajuće oaze u kojoj gosti neće jedni drugima smetati i u kojoj će imati luksuznu uslugu. To je poseban tip gostiju koji žele svoj mir i diskreciju i koji su za nju spremni platiti puno novca”, pojašnjava mi Ramsbacher dok obilazimo Lemongarden.
Motivi limuna
On se sastoji od 37 apartmana i osam klasičnih, hotelskih soba, a vlasnica i suprug puno su pažnje posvetili unutarnjem uređenju u kojem dominiraju Murano lusteri. Dizajnerski namještaj, na kojem se nije štedjelo, dopremljen je iz Italije i Austrije.
Dekorateri su se u sobama igrali bojama - one su uglavnom u zeleno-žutim, crvenim, plavim ili ružičastim tonovima, a zajedničkim prostorijama hotela prevladavaju obavezni motivi limuna kojima je ukrašeno sve - od zidova toaleta do tapecirunga restoranskih fotelja.
Lemongarden radi kratko, tek dva mjeseca, ali bukiran je već dobar dio rujna, iz čega Ramsbacher zaključuje da nema puno istine u hrvatskom kukanju kako sezona na Jadranu traje samo do kraja kolovoza.
Saint tropez
“Dolaze nam većinom britanski, kanadski, španjolski i skandinavski gosti više platežne moći i mislim da je to nešto od čega Sutivan može samo profitirati. Turizam se ovdje u posljednjih nekoliko godina dignuo na jedan viši nivo, poboljšale su se struktura gostiju i turistička ponuda pa ja od srca vjerujem kako bi Sutivan, kroz desetak godina, mogao biti Saint Tropez iz njegovih najboljih dana. Pritom mislim na Saint Tropez otprije 70 godina, prije masovnog turizma i sveg onog što sa sobom donosi takav tip ljetovanja. To je priča koju Hrvatska treba izbjeći i osobno mislim da bi u slučajevima nekih gradova doista bilo dobro ograničiti broj posjetitelja”, objašnjava mi, potaknuta pričama o turistima preplavljenom Dubrovniku.
Davno prije karijere u hotelskom biznisu, Ramsbacher je u Austriji bila političarka, parlamentarka i članica poznate Slobodarske stranke koju je nekad vodio radikalni desničar Jorg Haider, a čiji kandidat i član Norbert Hofer sada slovi za favorita na predsjedničkim izborima u listopadu. Ipak, Ramsbacher mi napominje kako s današnjom strankom nema baš nikakvih ideoloških poveznica jer je bila njezina članica u doba kad je Slobodarska stranka imala nešto liberalnije stavove, puno prije nego što je skrenula rigidno desno, što je politika koju Ramsbacher ne podržava.
“Mislim da za Austriju ne bi bilo dobro kad bi Norbert Hofer osvojio izbore. Jasno da je predsjednička funkcija danas više simbolička nego izvršna, ali to nije slika koju bi Austrija trebala pokazivati prema Europi. Njegova pobjeda bila bi opasna i ja se nadam da ljudi neće za njega glasati”, otvoreno mi govori dok rezonira o trenutnim austrijskim političkim prilikama.
Humanitarni rad
Kroz politiku je upoznala svojeg drugog supruga, Hansa Petera Haselsteinera, koji je uz karijeru industrijalca dugi niz godina bio član Liberalnog foruma. Ipak, poznatiji je postao kroz upravljanje i vlasništvo nad Strabagom, a zahvaljujući svojim poslovnim uspjesima završio je i na Forbesovoj listi najbogatijih Austrijanaca. Iako Ramsbacher tome ne pridaje veliku važnost napominjući mi kako su “normalna obitelj”.
Osim toga, Hans Peter Haselsteiner u Austriji i šire poznat je i po svom humanitarnom radu pa Ramsbacher procjenjuje kako je kroz svoju zakladu Concordia u Rumunjskoj i Moldaviji sagradio 500-tinjak stambenih objekata za siromašne, dok je u Austriji financirao smještaj za beskućnike te gradnju pučkih kuhinja.
“Ne živimo u raskošnim vilama niti imamo luksuzne stanove u New Yorku ili Parizu. Općenito, nismo se zamarali kupovinom nekretnina, a u Beču živimo u stanu od 300-tinjak četvornih metara. To jest velik stan, ali nije takav tip luksuza na kakav su mnogi imućni ljudi navikli. Moj je suprug jednostavan čovjek. Ne jede kavijar ni jastoga, a najviše uživa u domaćim tripicama. Tako smo odgajali i našu djecu: da budu normalni i da znaju kako je teško raditi i zaraditi u životu. Dvojica naših sinova ovo su ljeto radili u hotelu i prilično su se začudili kad su shvatili da rad u baru nije samo spremanje koktela, nego i nošenje kašeta ili pranje suđa. I ja sam sve to prošla tijekom školovanja u turističkoj školi pa znam da ne možeš voditi niti jedan posao ako ne znaš kako se on do najsitnijeg detalja obavlja”, filozofija je moje sugovornice koja je, priznaje mi, političku karijeru napustila kad je shvatila da uz nju neće imati dovoljno vremena posvetiti se sinovima.
U Sutivanu provodi po nekoliko mjeseci godišnje, a kući se obično vraća početkom rujna, taman nakon rođendana koji već tradicionalno slavi na Braču. Ove godine, pojašnjava mi, bit će to skromna, intimna proslava za 15-ak uzvanika, uz dobro vino i hranu iz hotelskog restorana u kojem rade isključivo domaći radnici, na čelu s poznatim chefom Željkom Nevenom Bremcem. Kad kaže skromna proslava, to ipak znači da će njezin suprug na sutivansku rivu dovesti operne pjevače koji će zabavljati goste, ali i lokalne stanovnike koji redovito uživaju u ovim raskošnim rođendanskim proslavama.
Ilustracija
Vatromet
Još se u Sutivanu rado prisjete one prošlogodišnje proslave kad je Hans Peter Haselsteiner supruzi poklonio raskošni vatromet vrijedan 35 tisuća eura. Taj je osmominutni pirotehnički spektakl iz Splita do Sutivana stigao brodom s kojeg su u jednom trenutku planule svijetleće rakete, a kako bi doživljaj bio još bolji, općina je na desetak minuta ugasila i javnu rasvjetu. Vatromet je navodno bio takav spektakl da se, odmah nakon što su ispaljene rakete, sutivanskom načelniku Ranku Matasoviću telefonom navodno javio splitski gradonačelnik Ivo Baldasar kako bi se raspitao što li se to na Braču tako važno događa.
Osim zbog rođendana, uzvanici će ove godine moći nazdraviti i zbog početka hotelske sezone u Sutivanu iako mi Ramsbacher otkriva kako ne očekuje da bi joj se ta investicija u skorosti trebala vratiti.
“Da smo gradili iz početka i napravili smještaj od 200-tinjak soba, tada bi to bila sasvim druga priča, no kad obnavljaš zaštićenu povijesnu cjelinu, onda si ograničen u onome što možeš napraviti i investicija je nešto manje profitabilna. Lemongarden je zapravo strast i ja sam sretna što iz njega mogu platiti radnu snagu te ostale troškove”, kaže mi Ramsbacher.
Brzo nakon proslave rođendana zaputit će se u Beč kako bi se pridružila suprugu, a najmlađi sin nastavio svoje školovanje.
U Sutivan će navraćati još nekoliko puta tijekom rujna, ali prva prava sezona očekuje je tek sljedeće godine...