Bez obzira na mjesečna primanja, hedonističke ili racionalne poglede na vlastiti životni stil, svi mi živimo u svijetu koji za nas kontrolira Bernard Arnault. Možda ova izjava na prvi dojam zvuči kao paranoična teorija zavjere ali u svijetu visokog luksuza imamo jednog vlasnika: gospodina Arnaulta i njegov divovski konglomerat LVMH. Iako je LVMH vlasnik modnih kuća Givenchy, Celine, Kenzo, Louis Vuitton, Christian Dior, Donna Karan, Marc Jacobs, Fendi i mnogih drugih, također je vlasnik parfemskih i kozmetičkih licenci spomenutih brandova.
Njegova je posljednja
Dakle, bez obzira kupili vi Diorov ruž od 160 kuna, Donna Karan parfem od 400 kuna, Givenchy cipele od 9000 kuna ili popili čašu Moet Rosea, našli ste se u piramidi hranidbenog lanca najmoćnije modne dinastije ikad: obitelji Arnault.
Alfa i omega Bernard Arnault proglašen je 7. najbogatijim čovjekom na svijetu po magazinu Forbes dok ga je TIME uvrstio u listu 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. Ovaj vitalni šezdesetogodišnjak globalni je igrač modnog biznisa koji godišnje teži preko 200 milijardi dolara. Po svemu sudeći, Arnault je gospodar svemira svih svojih dizajnera, magazina u kojima se oglašava i hollywoodskih zvijezda koje sponzorira.
Osobno sam imao čast u dva navrata iskusiti svu čar dekadentnih i raskošnih zabava koje je Arnault organizirao: proslavu 60. godina Diora u Versaillesu 2007. godine i večeru povodom otvaranja Louis Vuitton Maisona u Londonu u svibnju ove godine. Čak i u najteže vrijeme Arnault je spreman potrošiti desetke milijuna eura kako bi zabavio i razmazio odabrane uzvanike iz cijelog svijeta i na taj način demonstrirao svu snagu svoje vizije. Iako čovjek njegovog statusa dnevno prelazi stotine stranica raznih ugovora i prezentacija, nalazi vremena da sjedne u svoju limuzinu i uputi se, primjerice u kuću Christian Dior na 30 Avenue Montaigne, i točno “presudi” koje će torbice i cipele ići u dućane diljem svijeta, a koje neće.
Sve se to odvija pred nervoznim okom virtuoza Johna Galliana koji svaku sugestiju “svog šefa” prima bez ikakve kritike. Galliano je samo jedan u nizu velikana koji prije prezentacije svake kolekcije na privatnom sastanku predstavi apsolutno sve kreacije i modne dodatke Arnaultu i njegovoj sviti.
Luksuzni brendovi
Ovaj tvrdoglavi perfekcionist zapravo je najhrabriji modni poduzetnik u povijesti koji je svojim iznenađujućim potezima često bio “afirmiran” kao najomraženiji Francuz. To se pogotovo dogodilo sredinom devedesetih kada je na čelo “ponosa francuskog stila”, kuća Givenchy i Dior, postavio “mlade londonske buntovnike” Johna Galliana i Alexandra McQueena. Istu stvar je učinio kada je u Louis Vuitton doveo ekscentričnog Marca Jacobsa koji je svojom čarolijom lansirao LV logo u galaksiju najprepoznatljivijih simbola današnjice.
Lukavi Arnault je u svim rizičnim transferima imao izvanrednu savjetnicu: svemoćnu “modnu caricu” Annu Wintour iz američkog Voguea koja je osobno lobirala za sva tri genijalca. Ista Wintour je svojom izuzetnom uvjerljivošću i radikalnim utjecajem iz kuće Celine prije gotovo dvije godine izgurala Ivanu Omazić kako bi na njeno mjesto zasjela Britanka Phoebe Philo.
Rani počeci čovjeka koji danas predsjeda nad više od 50 luksuznih brandova od pića do satova, parfema i modnih kuća bili su sve osim glamurozni. Naime, Arnault se bavio građevinom i nekretninama da bi 1984. godine obiteljskim kapitalom kupio robnu kuću Le Bon Marche i Christian Dior. Čim je osjetio strast i adrenalin zvjezdane modne prašine, kupio je Celine i uložio u tada nepoznatog dizajnera Christiana Lacroixa. Ipak, najveći korporativni ratovi u modi vodili su se krajem devedesetih kada je Arnault ušao u postojeći LVMH holding kao partner i saveznik Henryja Racamiera, predsjednika uspavanog Louis Vuittona. Tajnim kupovinama dionica i kompleksnim pravnim bitkama koje ni dan danas nisu potpuno razjašnjene, Arnault je “svrgnuo” s vlasti svog partnera i 1990. postao većinski vlasnik i najveći dioničar LVMH-a.
Poput oca im je
Svojom karizmom i agresivnim poduzetničkim pristupom američkog tipa odlučio je potpuno revitalizirati brandove u svom portfoliju i krenuo u masovna ulaganja. Nakon što je doveo mlade britanske i američke talente angažirao je Kaisera Karla Lagerfelda kao kreativnog direktora kuće Fendi. Odnos Arnaulta i njegovih dragulja - dizajnera zapravo se više može okarakterizirati kao odnos oca i sina pošto je sam Bernard jednom prilikom izjavio kako su njegovi dizajneri “umjetnici”, a ne “ekonomisti”.
Kada je prije dvije godine Marc Jacobs doživio potpuno dno zbog ovisnosti o kokainu, prvo se javio Arnaultu koji je odmah nakon Louis Vuitton revije angažirao svoj privatni avion da ga odvede na hitnu rehabilitaciju i odvikavanje. Kako bi se dinastija u budućnosti potpuno i suvereno održala Bernard je od malih nogu u svoje poslove uputio djecu iz svog prvog braka: Delphine Arnault - danas jednu od glavnih direktorica kuće Dior i sina “nasljednika” Antoniea Arnaulta, direktora za komunikacije Louis Vuittona. Njegova sadašnja supruga Helene Mercier opisuje ga kao ponekad tihog ali izuzetno ekstremnog “control freaka” koji je upućen u svaki detalj funkcioniranja svog carstva.
Obitelj Arnault, zajedno s tri mlađa sina iz braka s poznatom pijanisticom Mercier, živi u palači na Rive Gaucheu u samom centru Pariza. Nakon povratka s posla Arnault svojoj ženi često donosi prototipove torba i parfema kako bi zatražio njeno “žensko mišljenje”. Iako uživaju u izobilju djeca pohađaju stroge katoličke škole i nalaze se pod paskom strogog odgoja.
Uništavaju srž luksuza
O Bernardu Arnaultu ovisi život i smrt najuglednijih modnih magazina, ali ponajviše intrigiraju njegove političke veze. Buru reakcija izazvala je njegova nedavna akvizicija najvećih francuskih financijskih novina Les Echos koje ja navodno kupio uz pomoć i lobiranje svog prijatelja, francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. S druge strane ne treba čuditi što prvu damu Francuske, Carlu Bruni, redovito odijeva upravo Arnaultov Dior iako je Bruni emocionalno i karijerno bila vezana za Yves Saint Laurenta.
Najveće dinastičko rivalstvo i dalje vlada između obitelji Arnault i Pinault, a počelo jerije deset godina kada su se “bez rukavica” borili za kupnju talijanskog Guccija.
Na filozofiju dinastije Arnault ipak danas postoje i kritike zbog sumanute vladavine torbica i cipela obilježenih logotipovima kao što je LV. Dežurni modni moralisti izjavili su kako takvom strategijom globalizacije branda Arnault uništava samu srž luksuza i provocira propast visoke mode ali i pret-a-portera.