Gusta magla koja se u četvrtak ujutro, poput pokrivača, svom težinom spustila na Sljeme, uspavala je i utišala planinu. Nigdje nikoga. San, međutim, prekida oštro, strojno hukanje; razabiremo zvuk iz smjera Crvenog spusta. Gazeći po snijegu i probijajući se naslijepo kroz bjelkastu koprenu, u potrazi za zvukom koji ne može biti s ovog planeta odjednom se zatječemo u vrtlogu snježne pijavice. I dok nam ledene pahulje šibaju lice, kosa se pretvara u inje. Obraze više i ne osjećamo: grče se pod navalom iznenadne hladnoće i olujnih udara.
Ovdje gdje smo zalutali, zatrpava nas sljemenski snježni top.
- Posla je još jako mnogo, mislim da smo na 60 posto od onoga što trebamo napraviti da bi se Sljeme otvorilo za redovno skijanje - obraća nam se Igor Žiljak, voditelj zasnježenja na Sljemenu i čovjek koji vodi računa o tome da skijalište, unatoč nepogodnim klimatskim uvjetima, svake sezone spremno dočeka skijaše i snowboardere, kao i stanicu FIS svjetskog skijaškog kupa bez koje je danas teško zamisliti ovu najprestižniju seriju skijaških natjecanja.
- Nažalost, još danas imamo minus, a već sutra slijedi plus. Najava za drugi tjedan ne izgleda dobro, temperature će se kretati od 7-8 pa sve do 10 Celzijevih stupnjeva. Sada ćemo ratracima ‘zapakirati’ snijeg koji smo dosad napravili, zafrezat ćemo ga strojevima tako da ga južina ne može uništiti. Riječ je, zapravo, o svojevrsnom zaštitnom sloju koji se stvori na snijegu kada ga prođu ratraci. Kad ste to dobro sredili, onda možete održavati stazu i na plus deset ili petnaest - govori nekako u toj oluji Žiljak, pa se odmičemo iz umjetno proizvedene snježne pijavice i s leđa prilazimo topu. Top za proizvodnju umjetnog snijega velik je i žut, a stoji na kotačima. Snijeg, pak, puca toliko žestoko da se čovjek pod njim u nekoliko minuta doista može smrznuti na mrtvo. Takvih je na Crvenom spustu 36 i svi rade već gotovo tri dana neprekidno. Minus je i treba iskoristiti priliku, pojašnjava Žiljak.
'Tvornice za snijeg'
Magla se uskoro podiže na trenutak i osvrćemo se oko sebe; cijeli je Crveni spust zabijeljen, a svakih nekoliko stotina metara naniže vidimo topove koji nemilosrdno rade. Ovdje planina zacijelo ne spava.
- Osim topova, imamo i tvornice za snijeg koje mogu raditi na temperaturama iznad nule. To su ona dva kontejnera niže i na svojim su pozicijama, ali ne mogu pokrivati cijelu stazu. Kontejneri imaju tipsku klimu unutra, a proizvode listiće leda koji se drobljenjem pretvaraju u snijeg, koji se zatim raspoređuje po stazi. S topovima smo počeli raditi prošli tjedan, ali smo nakon dva dana zbog temperaturnog plusa morali napraviti pauzu. Ovaj tjedan temperature su okej pa radimo od ponedjeljka, ali ukupno nemamo još ni tjedan dana zasnježenja - nastavlja Žiljak i dodaje kako sljemenski topovi za umjetni snijeg mogu raditi isključivo na temperaturama od -2 Celzijeva stupnja i nižim. To su moderni topovi kakvima su opremljena mnoga mondena skijališta, obrazlaže, no nabavljeni su sada već davne 2001. godine te bi im dobro došli novi. Tehnologija napreduje, a novi topovi se razvijaju i proizvode tako da troše manje vode, struje i općenito manje škode okolišu. No, i s ovom “starijom gospodom” Žiljak i njegov tim se itekako snalaze, svake godine iznova i iznova se boreći s klimom kako bi osposobili skijalište za sezonu.
- Pola metra ovakvog snijega je prosjek za Snježnu kraljicu iako smo skijali i na manje. Za tu količinu snijega, topovi moraju raditi desetak dana na temperaturama u minusu. A minusi su, uz vodu, naš najveći problem - nastavlja o kompleksnoj operaciji zasnježenja Igor Žiljak, pa nam u aplikaciji za upravljanje topovima pokazuje i brojke prema kojima su njegovi topovi dosad potrošili 19.076 kubika vode, proizvevši pritom 34.338 kubika snijega. Program mu daje i informaciju o tome koliko bi snijega morao imati za idealno skijanje, a riječ je o brojci od oko 43 tisuće prostornih metara snijega. Nedostaje im, dakle, od osam do devet tisuća kubika, a dolaze topli dani.
- Kao što sam rekao, snijeg ćemo ‘zapakirati’ tako da sunce i južina ne mogu dubinski prodrijeti u njega - govori s dozom opreza Žiljak, koji nam ne želi potvrditi da je sto posto siguran da će staza biti spremna za dolazak FIS-ove komisije na Sljeme tjedan dana uoči Svjetskog kupa koji će se održati 4. i 5. siječnja. Nikad ne znaš, nastavlja, može li se pojaviti nekoliko uzastopnih dana s kišom, što bi uništilo čitav trud tima od 18 ljudi oko zasnježenja Crvenog spusta. Vremenskim prognozama koje predviđaju klimatske uvjete dulje od tri do četiri dana ne vjeruje. Iskustvo mu ipak nalaže da nam kaže kako je gotovo siguran u uspjeh. Zasnježavanjem se bavi već gotovo dvadeset godina i puno je ovakvih, najčešće uspješnih misija iza njega. Uvijek im je nekako uspjelo pripremiti stazu, vremenskim i logističko-tehnološkim neprilikama usprkos. “Samo da ne bude par dana s kišom”, govori Žiljak svako toliko dok obilazimo te žute topove iz kojih snijeg puca kao da sutra ne postoji.
Plan: jezero na krumpirištu
Vraćamo se na vodu, temeljni problem sljemenskih topova, s obzirom na to da na planini nema prikladnog akumulacijskog jezera koji bi ih opskrbljivao tekućinom iz koje nastaje snijeg.
- Voda se pumpa uz čitavu planinu iz jezera u Markuševcu. Nije nam to dostatno. U sekundi dobivamo 25 litara vode, a trošimo 70. To je okej ako imate jezero s par milijuna kubika vode, ali naše ima samo četiri tisuće kubika, što potrošimo u jednoj noći i jednom danu. Zbog manjka vode prisiljeni smo raditi s trećinom kapaciteta - pojašnjava direktor zasnježenja i dodaje da je rješenje gradnja velikog akumulacijskog jezera na Sljemenu, na čijoj su dokumentaciji počeli raditi. Građevinska dozvola već postoji i plan je da se takvo jezero smjesti na Krumpirištu. Trebalo bi sadržavati oko 35 tisuća kubika vode, što bi, pojašnjava Žiljak, dostajalo za zasnježenje svih sljemenskih staza u “jednom šusu”.
- Treba nam 20-ak tisuća kubika za cijeli Crveni spust, oko pet za Bijeli, a ostalo za Zeleni - računa Žiljak pa nastavlja o tome kako na Sljemenu ne bi bilo skijaške sezone bez velikog i skupog projekta zasnježenja. Vremena su se promijenila, u Zagrebu više nema toliko snijega i nije kao nekad, kada je njegov djed započeo priču sa skijalištem, u 60-im godinama prošlog stoljeća. Tada se moglo računati na prirodni snijeg koji će zatrpati grad i Medvednicu u nekoliko navrata tijekom zime.
- Prošle je sezone tijekom čitave zime palo tek desetak centimetara snijega. A mi smo, samo zbog topova, imali sto skijaških dana, kao jedan Kitzbühel. Tome se vani svi uvijek čude. Ne, sezone na Sljemenu definitivno ne bi bilo bez zasnježenja, a upravo zato što pripremamo stazu za Svjetski kup, i građani skijaši mogu uživati u dugoj sezoni, i to po normalnim cijenama karti. Pazite, za dnevnu kartu držimo cijenu od 70 kuna - komentira Žiljak, čiju su ekspertizu i dugogodišnje iskustvo pri organizaciji staza i umjetnog snijega prepoznali čak i Kinezi, koji su ga vrbovali da im pomogne s pripremom skijališta za sve snježne discipline na Olimpijskim igrama u Pekingu 2022. godine.
- Njihovi su se predstavnici pojavili na Sljemenu niotkuda, doslovno iz šume, i tražili su me da im pomognem. Nisam mogao vjerovati. Prije dva dana vratio sam se odatle. Upoznao sam se sa stanjem, razgovarao s ljudima iz kineskog olimpijskog odbora i bit ću im najisturenija osoba za pripremu skijališta i organizaciju ljudstva i strojeva za taj golem pothvat - kaže čovjek koji se krajem osamdesetih, kao mladić, počeo “igrati” s prvim malim sljemenskim topovima, “koje su vukli na ruke i opskrbljivali vodom iz sljemenskog hidranta”, da bi dogurao do jednog od najvećih poznavatelja proizvodnje umjetnog snijega na svijetu. Pričajući o Kini, Žiljak sa zanosom u očima govori o velikom akumulacijskom jezeru s dva milijuna kubika vode, prosječnoj temperaturi od -20, 40-ak ratraka i više od 300 najmodernijih topova raspoređenih po cijelom skijalištu. Usporedbe radi, na Sljemenu radi s dva ratraka, no s njima, govori, može sve. Dotičemo se i raznih kemikalija koje se mogu stavljati u umjetni snijeg kako bi dulje trajao, no Žiljak poriče da je to ikada radio.
Protiv zagađivanja
- Nikada to nismo koristili na Sljemenu. Ovdje radimo samo s vodom. Ne bih to mogao dopustiti ni po koju cijenu, pa i zbog vlastitog zdravlja i zdravlja moje djece. Mi živimo pod Sljemenom, dišemo tu prirodu, pijemo vodu - rezolutan je Žiljak, koji je, kaže, već s dva mjeseca sa svojim ocem prvi put sjeo u ratrak. Bio je tu osamdesetih, kada su stigli prvi topovi, kao i 2001., kada su na inicijativu gradonačelnika Bandića, Vedrana Pavleka i njegova oca nabavljeni prvi ozbiljniji sljemenski topovi s idejom o utrci Svjetskog kupa, na valu Janičinih i Ivičinih uspjeha. Od tada je pripremio sljemenski Crveni spust za brojne utrke Svjetskog kupa, nakupio iskustvo, a Marcel Hirscher mu je jednom prilikom, hvali se, rekao da je sljemenska staza najbolje pripremljena u čitavoj seriji natjecanja svjetskog kupa.
- Znam svako drvo ovdje, a kad pogledam u nebo, točno znam što će se dogoditi. Kinezi su me jedva pustili da se vratim. Ali, za mene je Sljeme - Sljeme. Odradit ću s njima pekinšku olimpijadu, naravno, no prvo treba spremiti Crveni spust za nadolazeću utrku - završio je Žiljak, pa otišao dalje sa svojim timom raditi na zasnježenju staze.
Mi smo prekrili lica i uputili se kroz tu nadrealnu i bučnu, umjetno uskovitlanu oluju natrag prema automobilu. Prema tišoj strani planine pod debelim pokrivačem magle