Umjetnik fotografije Ivo Eterović, čovjek koji je ušao u spavaću sobu najčuvanijeg i najmoćnijeg bračnog para socijalističke Jugoslavije, Josipa i Jovanke Broz, fotografirao drugaricu Jovanku u kupaonici, druga Tita dok se brije, ni u 75. godini ne miruje.
Neostvareni projekti
Beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar angažirao ga je prije tri godine da snima papu Benedikta XVI. i napravi monografiju i izložbu, priprema monografiju Ulični svirači, a svirače je snimao u sedamdeset zemalja na svim kontinentima, i nada se da će Jovanka popustiti i dozvoliti mu da danas napravi seriju njezinih portreta.
- Već bih mogao prirediti tri izložbe od Papinih fotografija - veli Eterović, ovih dana u posjetu rodnom Splitu. Iako živi u Beogradu od 1958., rodni grad posjećuje dva do tri puta godišnje. Svaki boravak u Splitu iskoristi i da skokne do Pučišća na Braču, otkud su njegovi roditelji. Ima kći Sandru, jedinicu, koja živi u Rimu, pa se osjeća pomalo usamljenim. Ali to je danak posla koji je izabrao kao svoj životni poziv. Meštru od zanata još nije pošlo za rukom da i Papu, kao Brozove, privoli da mu dopusti da ga snima u situacijama svakodnevnog života, ali ima to u planu.
Gotovo šezdesetogodišnja impresivna karijera Ive Eterovića započela je pedesetih godina prošlog stoljeća na splitskoj Rivi, gdje su bili prostori Foto kluba Split. Radio je kratko kao fotoreporter Slobodne Dalmacije, a onda je pobjegao iz Splita na odsluženje vojnog roka zbog djevojke koja se htjela udati.
Augustinčićeva ideja
A je li lakše bilo s Titom ili s Papom?
- Preskočio sam ordonanse, njegove tjelesne čuvare, i dogovorio se s njim i Jovankom. Odmah sam Titu objasnio da ja nisam fotograf koji namješta poze, koji retušira i dotjeruje. S Papom je drugo, nisam mu se približio na više od metar. Papu treba pitati, i tu je nastao problem. Kardinali su uspaničeni, boje se da bih ja Benedikta XVI. vukao za rukav - zaključuje. A do Josipa Broza Tita Eterović je došao, saznao je to tek godinama poslije od Jovanke, jer je Titu bilo mrsko a nije imao ni vremena pozirati slavnom kiparu Antunu Augustinčiću. Kipar je onda predložio predsjedniku Jugoslavije da Eterović načini njegovu fotografiju, pa će Augustinčić raditi poprsje prema snimci. Zašto je Augustinčić baš njega predložio, Eterović ne zna ni danas, kipara nikada nije upoznao. Tako je Eterović 1964. ušao u Užičku 15 tek da snimi maršala i sljedećih deset godina snimao je najmoćniji bračni par u najintimnijim trenucima njihova svakodnevnog života, pa i u spavaćoj sobi.
Srdačan doček u Užičkoj
Tako je 1977. objavljen svjetski hit, ‘Njihovi dani’, u to vrijeme nezamisliva fotomonografija privatnog života državnika. Monografija je tiskana u 33 tisuće primjeraka i danas ju je nemoguće kupiti. Čak i Jovanka ima tek jedan primjerak, i to na slovenskom jeziku.
- Uz kavu smo se Tito i ja dogovorili, u stvari nakon trećeg viskija. Viski ti da posebnu snagu, pa sam rekao Titu da imam potrebu napraviti seriju fotografija iz njegova privatnog života. ‘Ja nemam privatnog života’, odgovorio mi je maršal. Onda je Jovanka ustala i rekla da još nitko nije došao s takvom idejom, ‘A vidim da ni Tito nema ništa protiv’, kazala je Jovanka. ‘Kad bi počeli?’, upitao je Tito, a ja sam odmah izvadio fotoaparat i tako sljedećih deset godina, prisjeća se umjetnik.
Uz Titovo dopuštenje te su fotografije objavljene najprije u Startu, tadašnjem Vijesnikovom tjedniku. ‘Je li to ona novina koja objavljuje fotografije golih ženskih?’, pitao je Tito i dodao: ‘Ja volim gole ženske’, priča Eterović na uzavreloj splitskoj rivi gotovo četrdeset godina poslije.
Splićanin još uvijek posjećuje Jovanku. Ima želju napraviti seriju njezinih portreta danas, ali 84-godišnja Ličanka za sada se opire toj ideji.
Je li se bojao biti u neposrednoj blizini tako moćnih ljudi i kakvi su oni bili u privatnom životu?, pitamo.
- Nisam se imao zašto bojati, nisam radio nikakvo zlo. Nisam imao ni političkih ambicija, ja sam samo radio svoj posao i uvijek sam bio spreman na odlazak. Kada sam prvi put ušao u njihov dom, Jovanka me dočekala kao da sam im susjed. Tito je uletio u salon, pita što ćemo popit, znate, on ne voli smrznute ljude. Nisu bili uštogljeni.
Svidjelo mu se što sam Dalmoš, što nikad nisam uljepšavao stvari. Ja nisam titoist, dobio sam profesionalnu priliku života, i iskoristio sam je - kaže Eterović.