Jutros u rane ure se čulo i odjekivalo od Svete Marije i Mrtvog zvona, Tričavla i Kaša, preko Karmena i Peskarije, Jezuita Porporele i Konala, Pelina, Ploča i Pila, pa sve do Gruža i Lapada, Svetog Jakova, Lokruma i Srđa... Adio.
I tu je finula storija o svemu što se nije ni krilo ni prešućivalo i bilo i bistro vividno u škercu i sotavanju, kako je to samo ona umjela.
I zatvoren je libar od onijeh koji su bili originalniji od svijeh originala. A to i jes u svojoj duši bila. Tražila je put svojoj sreći koju nikad nije uspjela u ljudskoj punini naći. Našla je u malim sitnim ljudskijem stvarima. Tu je bila istinska kraljica, Regina di notte kako je znala rijet, ma ipak od puna dana.”
Dio je to emotivne posvete Dubrovčanina Nena N Kera koji se na Facebooku posebno emotivno oprostio od sugrađanke riječima “Adio Čamango”.
A puno je ljudi u petak u Dubrovniku bilo tužno. Izgubili su svoju posljednju “oriđinalku”, nezaboravnu Dubu Borovinku. Osebujna žena koja je pojavom i smislom za humor “začinjala” skoro svaki važniji događaj u Gradu, bila to pučka festa, generalna proba otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara ili performance gradske udruge Nazbilj, Dube će ostati u kolektivnoj memoriji Grada.
Svi koji su je poznavali, pamte kako je znala sugrađane prozivati, podbadati ili šaljivo pozdravljati, onako na svoj način. Tako da se “prozvani” ne uvrijedi, a da opet dobije porciju. Bez obzira na to koliko je važan i slavan bio.
“Jedna je Dube u Gradu! Jedna i jedina!” znala je reći u vrijeme kad je Dubrovnik prije petnaestak godina dobio prvu gradonačelnicu, njezinu imenjakinju, današnju europarlamentarku Dubravku Šuicu.
Sve je rasprodano
Dube Antunović Borovina preminula je drugačije nego što je živjela, daleko od svijeta i u tišini sobe Doma za starije i nemoćne Domus Christi unutar zidina Grada koji je toliko voljela. Specijalno za Jutarnji list svoje se sugrađanke prisjetio umirovljeni televizijski novinar Vedran Benić. Dube je bila jedna od gošći i sugovornica u njegovoj dokumentarnoj seriji “Storije o neponovljivima - o dubrovačkim oriđinalima, boemima, osobenjacima i drugim vlastitim unikatima” iz 2017. godine.
- Adio, Dube!
- E, onda su bila vremena, nezaboravna! Sad je sve rasprodano. Oni ljudi koji su tu živjeli, sada više ne žive. Još ih je malo ostalo. Tek pokoja barka u portu, pored svega toga. Nema više Toma, nema Labaša, nema ovega, nema onega!
- Ostala ti!
- Zapravo ja, i to bi ti bilo sve što ti imam ispričat!
Ovako je na snimanju HTV-ove serije “Storije o neponovljivima” zaključen Benićev razgovor s Dubom, poznatom i pod zvučnom titulom “Dubrovačke kraljice noći” koju je sama sebi nadjenula u nekim prošlim razuzdanim vremenima. Čudesnim životnim okolnostima upravo će taj nastavak serije biti reprizno emitiran u ponedjeljak 29. srpnja. Kao da je Dube sebi napisala epitaf.
Vijest da je otišla u trenutku se proširila Dubrovnikom, uz sjetni prizvuk da, eto, s Dubom zauvijek odlaze i neka prošla dubrovačka vremena. U godinama kada je u Dubrovniku bila sveprisutna, stekla je status one posebne vrste sugrađana koji se u Gradu nazivaju oriđinalima. A takvima je uvijek bilo dopušteno više nego “običnim” građanima.
- Znajući to, kada je 1987. gradska vlast poduzela ozbiljne korake da prostor dubrovačkog kina Sloboda prenamijeni u Muzej revolucije, što je izazvalo reakciju Dubrovčana, mi tada mladi novinari okupljeni oko lista Laus pokrenuli smo, uz pomoć Dube, kampanju za obranu Slobode. Treba li uopće reći - uspješno! U knjizi ‘Dubrovački spomenar’ zapisao sam zgodu da je Dube jednom susrela moju suprugu Željku na nekom sprovodu.
‘Čiji je ovo funero?’ zapitala je. ‘Ja idem svakome, i onima koje znam i onima koje ne znam. Tko zna hoće li meni itko doći?’ rekla je. Ne boj se, Dube!’ emotivno se osvrnuo Vedran Benić na poznanstvo s “Dubrovačkom kraljicom noći”.
Riječ “oriđinali” uvijek se nekako veže za Dubrovnik, no istina je da Grad nije jedina sredozemna sredina gdje su tijekom povijesti živjeli takvi osobenjaci. Štoviše, bili su oni konstanta u mnogim mediteranskim gradovima i kao takvi važan dio gradske svakodnevice. U Dubrovniku je tako odlazak svakog od njih redovito bio popraćen napisima in memoriam u gradskom tisku. U 1925. i 1926. objavljena je i serija od pet knjižica pod zajedničkim naslovom “Galerija dubrovačkijeh oriđinala”.
U prošlosti su oriđinale zvali i gradskim miljenicima i imali su poseban status stečen ponašanjem i načinom života kojim su nasmijavali ljude. Oriđinali za svoje istupe i uvrede sugrađana ili vlasti nisu odgovarali jer ih se nije smatralo opasnošću.
Ironični odmak prema životu
Tuguju za Dubom mnogi njezini prijatelji i poznanici koji je još pamte u toaleti kako se ismijava sa “zlatnim toaletom”, skupim WC-om sagrađenim u zgradi Poglavarstva tijekom mandata već spomenute joj imenjakinje Šuice. Mnogi se Dubrovčani i nakon šest godina još živo sjećaju škerca nadahnutog Andersenovom bajkom u srcu Grada. U performanceu “Snježna kraljica 1,2,3” Dube je u maniri Janice Kostelić došetala na binu u skijaškom odijelu, opremljena svom potrebnom “snježnom” opremom, i pozvala sve u Gradu na produljenje sezone.
- Ovo je najnoviji oblik poboljšanja turističke ponude Dubrovnika u zimskom periodu. Kako je otkazana Snježna kraljica u Zagrebu, najavljuje se novo čudo iz Tvornice ideja, znači Snježna kraljica će se održavati na padinama Srđa. Imat ćemo zimski turizam, bit će više solada, više solada dolazi u istu vreću i iz te vreće će se onda više moći i uzeti - komentirao je 2013. Dubin nastup Dubrovčanin Srđan Kera iz udruge Nazbilj, poznate po uprizorenjima skupova s ironičnim odmakom prema gradskoj svakodnevici.
Dube Borovinka je, zašto to skrivati, bila hedonist i nimalo se toga nije stidjela. Voljela je popit, proveselit se, zaplesat, zabacit na karata. Okušala se ona i u trbušnom plesu jedne davne prijeratne godine. Portal dubrovniknet. prisjetio se kako je za jedne maškarate u điru Stradunom Dube zaplesala na taktove tada ludo popularne pjesme “Plavi safir” Momčila Bajagića Bajage. “Safir” je svirao na najjače, a maškarana ekipa nosila je nosiljku odakle je trbušna plesačica Dube zabavljala i staro i mlado.
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća tadašnja je dubrovačka vladajuća garnitura planirala zatvoriti i danas rado posjećeno kino Slobodu te u njezinu prostoru otvoriti Muzej revolucije u spomen na partizansku i komunističku borbu. No, Dubrovčanima se prenamjena nije svidjela, a protiv nje je ustao i tada čitani list omladine Laus koji je upravo Dubu uzeo kao zaštitno lice kampanje protiv zatvaranja. Tadašnja Kraljica noći Dube Borovinka s čašom viskija u ruci prosvjedovala je protiv otvaranja Muzeja revolucije.
Bila je Dube rado viđen gost na Noćima Porporele gdje bi se Dubrovčani okupljali nakon izbora “kneza” i veselili do sitnih sati. Meštrica od ceremonije najčešće bi bila... a tko drugi doli Dube od koje su se oprostili njezini porporelaši i poželjeli joj da se odmori nakon zadnje odigrane životne partije karata