Svaki roditelj zna da odgoj djece nije nimalo lagan. Osim što zahtjeva konstantni angažman, strpljenje i slušanje, roditelj i dijete mogu biti posve različitog karaktera i temperamenta što, naravno, može uzrokovati svađe i nerazumijevanje.
Većina, i to velika većina roditelja reći će da obožava svoje dijete. U sekundi će nabrojati sve izvanredne stvari koje postiglo u posljednjih mjesec dana iako se radi o uobičajenom motoričkom ili emotivnom napretku djeteta, pohvalit će njegovu energičnost, brbljavost i otvorenost tako da na kraju razgovora ostaje dojam da se doista radi o neobično naprednom djetetu.
No, stvarnost ni izbliza nije tako ružičasta. Većina roditelja ponekad se zasiti svoje djece, poželi odmor, idu im na živce, ne znaju što bi im u svađi odgovorili… No, vrlo, vrlo rijetki se tako nešto usude priznati jer je u društvu tema ljubavi prema djeci tabu ako nije bezuvjetna i neupitna.
Zato su brojni roditelji svoja iskustva podijelili anonimno na aplikaciji Whisper. Ima onih kojima se takvi osjećaji jave povremeno, no većinom se radi o roditeljima od kojih su neki čak priznali da mrze svoju djecu i da žale što su postali roditelji.
Ovo su neke od njihovih ispovijesti…
- ‘Mrzim svoju kćer. Toliko mi nalikuje da je ne mogu podnijeti. Ima dana kad bi je najrađe dala nekome. Ima 7 godina.’
- ‘Mrzim svoju djecu. Znam da ih moram voljeti, ali ne znam ih kontrolirati. I mrzim to kod sebe. Nije da ih želim kontrolirati, samo želim da poštuju mene i ono što imamo. Nisam uspjela u tome.’
- ‘Mrzim svoju djecu. Bez obzira ne to koliko ih učim i poučavam, oni nemaju mozak. Kad bih mogla vratiti vrijeme, nikad ne bih postala majka.’
- ‘Znam da je to pogrešno, ali mrzim svog sina i svoju kćer. Dajem im sve što žele, a oni su samo nezahvalni. Trebala sam ih dati na usvajanje.’
- ‘Užasno mi je to priznati, ali mrzim svoju djecu. Imam osjećaj da su me zarobili u životu koji nikad nisam željela. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila sretna.’
- ‘Potajno mrzim svoju djecu. Sve uništavaju i moje roditeljske sposobnosti ne valjaju. Nema dana kad ne popravljam nešto što su strgali.’
- ‘Većinu vremena potajno mrzim svoju djecu. Ne nose mi ništa osim mučenja. Plaši me pomisao da bih mogla pobjeći i biti savršeno mirna s činjenicom da sam ih ostavila.’
- ‘To nitko ne zna, ali mrzim svoju djecu i žalim svaku minutu svakog dana kad sam odlučila postati majka. Ne mogu dočekati da napune 18 godina da me i zakonski može biti baš briga.’
- ‘Ponekad mi se čini da mrzim svoju djecu. Vjerojatno zato što nevjerojatno nalikuju na bivšeg muža i mučno mi je od toga.’
- ‘Povremeno doista mrzim svoju djecu i voljela bih da ih nikad nisam rodila. Priuštili su mi samo stres otkako su se rodili. Imam osjećaj da sam užasna mama što se tako osjećam.’
- ‘Toliko sam iscrpljena da ponekad zbilja mrzim svoju djecu. Zbog njih sam dobila previše kilograma i zbog njih mi ispada kosa.’
- ‘Stvarno puno toga zamjeram i mrzim svoju djecu. Razmišljam o tome da ih pošaljem ocu da ih više nikad ne vidim. Mislim da nemaju pojma i ne cijene to kako im je dobro.’
- ‘Mrzim svoju djecu. Uništili su mi vezu s njihovim ocem. Veza nam je bila sjajna prije nego su oni došli.’
- ‘Mrzim svoju djecu. Nikad nikamo ne idu i samo se žele maziti iako su već skroz odrasli.’
- ‘Zbilja mrzim svoju djecu. Kad su nepodnošljivi, odem u svoju sobu, kroz vrata ih otjeram i strašne mi se misli motaju glavom.’