Osmero ljudi stoji i svi redom plaču, a među njima u krevetu jedna djevojčica nepomično leži i smiješi se u snu. U sobi na prvom katu Dječje bolnice Srebrnjak prvi put toga 17. listopada 1998. nakon punih 1642 dana okupila se jedna obitelj. Djevojčica se zove Katarina Kiš, nepokretna je, ne vidi i ne čuje, ali djeluje sretno.
Dugo je bila zaboravljena, ostavljena na milost liječnika i medicinskih sestara, potpunih stranaca, da bi na kraju završila na Srebrnjaku gdje su je novinari Jutarnjeg lista spojili s obitelji. Našli su ih negdje u okolici Osijeka. - Katarina se smije jer je zadovoljna, okupali smo je i nahranili, osjeća se voljeno, ne brinite - objašnjavaju medicinske sestre uplakanim roditeljima, trojici braće i sestri, koji su se nagurali oko njezina kreveta. Brat ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....