Vi ste stvarno došli. Pa, kako ste se uopće nas sjetili?! Ne mogu vjerovati. Toliko je godina prošlo... - ponavljala nam je, dok je još trljala oči od neispavanosti i umora.
Snježana Petrinčić ima posao u jednoj tvornici u kojoj radi u čak tri smjene. Bilo je oko podneva kada smo joj se pojavili pred vratima, samo nekoliko sati nakon što se vratila iz noćne smjene. Ali, na spomen-priče zbog koje smo došli, lice joj se u isti tren ozarilo.
I to toliko da izbriše svaki trag umora.
- Joj, da... bio je to dramatičan dan. Ali, ujedno i jedan od najljepših u životu, jer je moj Gabrijel došao na svijet - počinje Snježana i nudi nas kavom.
Iako joj je iznenađenje radi našega dolaska bilo dostojna zamjena jutarnje doze kofeina za razbuđivanje, ipak je mora popiti.
To je...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....