ZAGREB - Topao je i vjetrovit svibanjski dan, ali na 20. katu Ciboninog tornja to se jedva i primjećuje. U konferencijsku salu s podebljim svežnjem dokumenata u ruci ulazi starija izvršna dopredsjednica Agrokora Ljerka Puljić. Sjeda za stol i otvara bočicu Jane. Dotjerana je, kao i obično, i dobro raspoložena. I najviše od svega zanima je slijedeće: “Kakvo je sada vrijeme? Kad sam ovdje, onda sam uglavnom cijele dane u uredu pa me ono što se zbiva vani uvijek užasno veseli”.
Ljerka Puljić, jedna od najmoćnijih žena hrvatskog biznisa, u nekim je stvarima otvoreno staromodna: kaže mi u šali da spada u one koji još uvijek vjeruju da se nova dodana vrijednost stvara samo na zemlji.
- Jako volim kontakt sa zemljom, a najbolje mi uspijeva cvijeće. Moji će se kolege sad hvatati za glavu jer što se toga tiče ja sam još u doktrini Adama Smitha koja kaže da se nova vrijednost stvara samo na zemlji. Mislim da to čovjeka može učiniti neopisivo sretnim i zato sam u koncernu valjda i zadužena za poljoprivredu.
Već godinama je druga najutjecajnija osoba u Agrokoru, a sve ankete o najvažnijim i najmoćnijim hrvatskim poduzetnicima redovito je smještaju na prva mjesta.
Je li to posljedica toga što je ta energična 53-godišnjakinja odgojena u radnoj atmosferi (mlađa je kći poznatog poslijeratnog direktora Pavla Šveca), što je uvijek trudila se biti i raditi iznad prosjeka ili stoga jer je na vrijeme zaključila da ne bi dobro funkcionirala u poslovima državne uprave?
Otac kao uzor
“Otac je uvijek puno radio tako da sam odmalena navikla da se mora raditi od jutra do mraka, da se mora raditi puno, i obaviti i one poslove koji nisu uvijek ugodni. Moji roditelji su tako uspjeli izgraditi i dvije kuće. U svemu tome veliki je teret podnijela moja mama koja nikada nije radila.
Ona nam je omogućila stabilnost koja mi je pomogla da steknem samopuzdanje. Ne mogu reći da smo sestra i ja imale velikih želja, mislim da smo bile u prosjeku naše generacije ili vjerojatno malo iznad prosjeka, ali dobile smo sve što smo htjele.”
Strani jezici, dodatno obrazovanje, na tome se u njezinoj obitelji nikada nije štedjelo.
“Uz engleski i ruski u školi, učila sam i francuski jer su mi roditelji omogućili tečaj u Varšavskoj. Nakon školovanja, karijeru sam počela u Ministarstvu znanosti, ali ta administrativna vrsta posla nije ispunila moja očekivanja.”
U vrijeme kad je Agrokor akvizirao Ledo, u njemu je već bila na poslovima direktora marketinga i ostala do trenutka kad ju je Agrokor izabrao da bude direktor cijele kompanije. Moglo bi se reći da su se Ljerka Puljić i Agrokor ‘sreli’, ali i da ju je Agrokor izabrao.
Pri tome nije preskočila niti jednu od stepenica: bila je najprije šefica odjela, pa direktorica sektora, direktorica tvrtke (Ledo), direktorica Agrokora te, konačno, potpredsjednica kompanije. Pri tome je radila s drugim hrvatskim top-menadžericama poput Aleksandre Bakarić, Maje Brinar ili recimo Katarine Šobat...
Utočište u obitelji
“Sve su one natprosječno obrazovane, izuzetno vrijedne, ambiciozne, s izrazito visokim socijalnim vještinama, i po meni je bilo normalno da ostvare zavidne karijere. No, mislim da je danas za uspjeh u poslu važno imati i stabilnu obitelj koja je i podrška i nešto ćemu se uvijek vratiš na kraju dana. Kad s obitelji ispunjavaš još i potrebe u sportu, muzici i drugim dodatnim aktivnostima, sigurno si sretniji nego kad to radiš sam.
To pogotovo vrijedi kad je čovjek u određenim godinama. Danas je sigurno teže ostvariti obitelj nego prije, ali zato što su naša očekivanja drugačija, jer osim emotivnih razloga, koji bi trebali biti najbitniji, tražimo sto drugih da se ispune očekivanja za koja kasnije u životu shvatite da nisu bitna.”