ZAGREB - Krunica na drvenim ulaznim vratima kuće u Pakoštanima, smještene na kraju sela, tik uz more, svjedoči da se netko u ovoj kući oslanja na molitvu... Ali tko?
Iznošene tenisice ostavljene na samom kućnom pragu i stari BMW parkiran ispred ulaza dokazuju da u njoj nekog ima. No, kontejner prepun smeća i kabeli što vire iz pojedinih dijelova tvrde suprotno - da je kuća prazna, nedovršena.
Ogromna građevina zagasite crvene boje na samom kraju sela izgleda kao da tu zapravo ne pripada. Predivna je, ali potpuno osamljena, izolirana. Do nje vodi vijugava cesta, koja nedaleko od nje i završava te izlazi na plažu. Vrhunska pozicija. Pogled sa svakog mjesta u kući i oko nje puca na morsku pučinu, a od ulaza u more dijeli je tek vlastiti vrt. Gustom šumom, koja je okružuje, u utorak ujutro igrao se vjetar. Puše, ali tek toliko da razbistri dan.
Na dan presude čekat će ga točno - 3570 dana, uzmemo li u obzir da je Gotovina pobjegao u subotu 7. srpnja 2001., nekoliko dana prije šeste godišnjice braka, kako kažu njegovi prijatelji.
Otišao je gotovo mjesec dana nakon što je podignuta optužnica - 21. lipnja iste te godine.
- Čekao je da vidi hoće li netko reagirati od vladajućih. Hoće li ga netko zaštititi. Nije to dočekao, pa je otišao - započinje razgovor jedan prijatelj blizak obitelji Gotovina.
Život Dunje Gotovine u tih 11 godina može se podijeliti u dvije faze. U prvoj, pet godina Antina bijega, živjela je u strepnji za njegov život, u stalnom strahu... Nije znala gdje je niti s kim je. Ostala je bez posla, prihoda, prisluškivana, praćena, stan su joj pretresali nekoliko puta, razočarala se u politiku, državu, prijatelje. U drugoj fazi, posljednje četiri i pol godine otkako je Ante u pritvoru, Dunja je, kažu oni koji je znaju, ipak mirnija.
“Barem zna gdje je”, kažu. “Zna da nije meta, da neće stradati na cesti, a i vidi ga mjesečno barem dva puta”.
Izbjegava sudnicu
No, kako se približava izricanje prvostupanjske presude u Haagu, iščekivanje raste.
- Dunja najvjerojatnije neće ići na izricanje presude. Nikad još nije bila u sudnici, iako je to zbog medija, mislim da se njima teško susresti tamo - kaže naš drugi sugovornik, izvor bliži obrani.
Gotovini prijatelji nadaju se oslobađajućoj presudi, ali i dalje su oprezni. Prijatelj blizak obitelj, kad je počeo na glas sanjariti o mogućem Gotovininu izlasku, prvo se sjetio Dunje i sina Ante.
- Od sreće njih dvoje ne bi znali što prije... To bi tek bilo slavlje, a ako ne izađe... Smrknuo se na tu pomisao. Shvatio je i koliku bi strku mogao izazvati mogući povratak.
- Sjećam se kad je Ante uhićen, svi su se mediji poslagali ispred kuće. Dunja nije znala što, kako, gdje.
Zvala nas je da joj pomognemo objasniti im da se tu ništa neće događati - prisjeća se.
Kakva god bila presuda Gotovini, ona će staviti točku na kraj dugogodišnje priče, na kraj priče o Domovinskom ratu. Baš ta presuda generalima važna je povijesna činjenica koja će dati pravni odgovor na pitanje kako je zapravo stvarana Hrvatska. Je li bilo planiranog ratnog zločina? Prekomjernog granatiranja? I je li Ante Gotovina heroj ili zločinac?
No, u obitelji Gotovina ta presuda ima sasvim drugu težinu...
Ljubav na prvi pogled
A sve je počelo kad i rat u Hrvatskoj. Dunja je radila kao šefica kabineta tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Ante se vratio iz ratovanja po svijetu, gdje je bio i u Legiji stranaca, kako bi pomogao Hrvatskoj.
Svjedoci iz tog doba kažu da je to bila ljubav na prvi pogled - general i pukovnica! U Americi bi već snimili film. U nas je napisana knjiga.
Autor Nenad Ivanković u romansiranoj Gotovininoj biografiji taj susret opisuje ovako: “Tamo ga je u pratnji svog kuma, ministra Gojka Šuška, čekala pukovnica Dunja Zloić. Mlada i temperamentna žena, bademastih očiju koje kao da su skrivale neku potisnutu dobrotu. Anti se svidjela od prvog dana kad ju je ugledao...”. Vjenčali su se pred matičarem u srpnju 1995. godine.
Fotograf Stefan Lupino snimao je vjenčanje.
- Kad su si rekli sudbonosno da, Gotovina ju je podigao u zrak... Baš su bili sretni. Nisu se oženili u Crkvi jer nije bilo vrijeme za to. Kad Ante izađe, sigurno će to učiniti - kaže Lupino.
I jedan njihov prijatelj potvrđuje da su maštali o crkvenom vjenčanju koje bi se moglo dogoditi ako ne bude osuđen na godine robije.
- To će biti najljepši kraj te priče - kaže prijatelj.
Nakon što su se vjenčali nastavili su živjeti u MORH-ovu hotelu Zvonimir u apartmanu 302 u prizemlju. Hotel je tada, prema nekim pričama, bio u toliko lošem stanju da su svaku večer kad bi se vratili u sobe rastjerivali žohare. Ali živjeli su u hotelskom apratmanu četiri godine, dok Dunja nije zatrudnjela. Preselili su se tada u stan na Srebrnjaku 69, gdje Dunja i danas živi sa sinom.
Trosobni stan od 98 četvornih metara Ante Gotovina otkupio je od Ministarstva za 71.374,39 kuna potkraj 1999. godine. Iako je prodajna cijena stana bez popusta iznosila 638.868,55 kuna, general Gotovina dobio je niz popusta - onaj za žrtve rata, opći popust, pa zbog 26 godina radnog staža, jednokratnog plaćanja... Za još 59.212,66 kuna kupio je i garažu. Danas na stanu nema nikakvih tereta.
U apartmanu u kojem se rodila ljubav Gotovininih danas žive tri djevojke.
Dunja je, u vrijeme kada su živjeli u hotelu Zvonimir, kako su pisali mediji, odbila stan koji joj je ponudilo Ministarstvo. Gotovina svoj nije imao jer se tek vratio u Hrvatsku, koju je napustio kao 17-godišnji dječak ukrcavši se na brod. Dunja je, pak, odrasla u Njemačkoj. Njezini roditelji vodili su u Manheimu restoran, koji vode i danas. Potraj 80-ih došla je u Zagreb na studij. Upisala je Filozofski fakultet, na kojem je poslije diplomirala engleski i njemački. Zaposlila se početkom 90-ih kao 29-godišnjakinja u kabinetu ministra iseljeništva Gojka Šuška. Radila je kao tajnica. Godinu dana poslije, kad je Šušak postao ministar obrane, otišla je s njim u MORH.
Nedugo zatim unaprijeđena je u šeficu kabineta, pa je 1994. dobila čin bojnice, a zatim i 1995. čin pukovnice - i to prve u Hrvatskoj vojsci. Međutim, Ministarstvo obrane poslalo ju je u mirovinu 2004. godine.
Andrija Hebrang, tadašnji ministar, rekao joj je: “Tvoje zaposlenje u MORH-u prepreka je Hrvatskoj za ulazak u EU...”, prepričavaju njezini prijatelji. Dunja nije pristala na mirovinu, pa je poslije tužila Ministarstvo. Upravni spor je dobila, ali na posao nije vraćena.