Prošao je 8400 kilometara i devet zemalja u 45 dana, ali za Hrvoja Jurića ovo je tek zagrijavanje za ono što slijedi. Prođe li sve kako treba, 33-godišnji Đakovčanin odradit će 29.000 kilometara ukupno cijeli planet te se upisati u Guinnessovu knjigu rekorda.
Hrvoje će tada postati prvi čovjek u povijesti koji je svijet obišao - na električnom biciklu. Avantura života, nema sumnje.
- Prvo sam planirao da put traje 100 dana, ali i prije polaska znao sam da je to nemoguće. Matija Pospihalj, snimatelj koji je sa mnom na putovanju, i ja smo sami i kad završimo dio s bicikliranjem, imamo još barem dva do tri sata posla; prebacivanje materijala na diskove, sortiranje pa dostavljanje materijala partnerima projekta, pisanje članaka, objave na društvenim mrežama... Put će vjerojatno trajati 120 dana - kaže nam Hrvoje čije anegdote na putovanjima na Facebook stranici Giant World Tour by Hrvoje Jurić prati više od 15.000 ljudi.
Humanitarne kampanje
Ovih će dana na svojoj Facebook stranici objaviti treći nastavak svoje humanitarne kampanje “Zajedno možemo”. U zamjenu za donacije, dijelit će “perkove”, povlastice, od kojih je najvrednija karbonski bicikl Giant Propel. Tu će biti i njegovi potpisani dresovi koje koristi na putovanju oko svijeta, bidoni, sve tri kacige, knjige, a i razglednice s najudaljenijih krajeva svijeta.
Hrvoju to nije prvi takav humanitarni projekt. - Na zimu 2017. pokrenuo sam projekt “London - Istanbul”, pri čemu sam vozio tu rutu, a tijekom cijelog putovanja prikupljao sam donacije preko Indiegogo platforme na kojoj sam pokrenuo humanitarnu kampanju “Zajedno možemo”. Bila je to druga kampanja “Zajedno možemo” - prva je bila 2012., prikupljao sam donacije za udrugu “Duga”, za osobe s posebnim potrebama, u kojoj volontiram.
Pomoć udovicama
Prodavao sam kilometre, dane koje sam vozio, kacigu, svoje knjige i razne sitnice. Od prikupljenog novca, oko 30.000 kuna, obilazio sam cijelu Hrvatsku - o svom trošku, kupovao najosnovnije namirnice i dostavljao ih na adrese obitelji kojima je trebala pomoć. Bile su to udovice koje su, baš poput moje majke, ostale bez muževa i na rješenje obiteljske mirovine čekale su nekoliko godina. U tom razdoblju jedina primanja bila su im socijalna pomoć iliti naknada od nekoliko stotina kuna, što je bilo nedovoljno i za režije. To je isti problem u kojem se i moja obitelj našla i znam koliko je bilo teško kad bi svanula jutra u kojima brojite kovanice za kruh - kaže nam.
Put oko svijeta Hrvoju je već na prvome dijelu puta donio brojne avanture, a bit će ih sigurno još. - Svaki kilometar ceste je drukčiji i vrlo često volim uspoređivati iskustva iz jedne zemlje s drugom, a onda sve to nekako usporediti i s prilikama kod nas. Recimo, dugo sam čekao Rusiju, da bih na samom startu čekao dva dana za ulazak. Pa sam očekivao da će cesta biti loša, da bi na kraju bila solidna, uz neke male teškoće, a zapravo je problem bio promet i vozači koji jednostavno ne doživljavaju bicikliste u prometu - govori o svojoj gustoj borbi s kamionima na cesti.
Bilo je i brojnih susreta s lokalcima. Hrvoje je čak završio na jednoj ruskoj svadbi. - Ljudi su ključan dio svakog putovanja i meni interakcija s drukčijima, odnosno ljudima koji žive na drugom kraju svijeta sa sasvim drukčijim navikama i folklorom, predstavlja užitak i učenje. Reakcije su 100 posto pozitivne. U Rusiju smo ušli s određenom dozom straha jer je ipak riječ o velikim udaljenostima bez ikakve civilizacije, gdje se može bilo što dogoditi. Vrlo brzo smo shvatili da ne trebamo tako razmišljati. Sada ću generalizirati, ali temelji se na mom iskustvu. Rusi su vrlo velikodušan narod. Od samog zapada Rusije pa do krajnjeg istoka, u tzv. kineskom dijelu. U početku nismo govorili kamo točno idemo, ali ljudi bi se raspričali i neminovno je bilo spomenuti Vladivostok. Tada bi se svi uhvatili za glavu jer su svjesni koliko je Vladivostok udaljen od svega - govori nam.
Posebno sjedalo
Hrvoje bi trebao postati prvi čovjek koji će obići svijet električnim biciklom i time se upisati u Guinnessovu knjigu rekorda. U prvih prijeđenih 8400 kilometara, kaže nam, nije imao nijedan tehnički problem sa svojim prijevoznim sredstvom. - Giant je jedan od najvećih, ako ne i najveći proizvođač bicikala na svijetu i imao sam čast da su mi za pothvat napravili dvije posebne rame po mojoj mjeri. Ujedno je riječ o biciklu kojem je ovo putovanje premijera jer na tržište izlazi tek krajem godine. Uz bicikl koji vozim, prema Guinnessovim pravilima smijem imati i jedan za rezervu ako se dogodi kakav kvar koji ne mogu popraviti samostalno. Tako u kamperu čeka još jedan bicikl koji će, nadam se, ostati ondje i nikada neće biti korišten. Na biciklu je i Infinity sic koji sam dobio od doktora Vince Marcela iz Kalifornije. To je jedan od najboljih siceva za duge maratonske vožnje i napravljen je isključivo za cestovne bicikle - tumači nam.
Budući da on i kolega Matija ne samo da se marljivo voze, nego i dokumentiraju svoje doživljaje, nakon povratka se bacaju na postprodukcijski posao, koji će rezultirati velikom fotoknjigom i dokumentarnim filmom. - Prije samog polaska, na ovom sam projektu radio već tri godine. Htio bih sve to prikazati čitateljima, koliko je bilo potrebno vremena, energije, novca i znanja da bi se uopće krenulo, a onda i sve to prikazati kroz dio gdje zapravo vozim. Imam popis od 90 lokacija na kojima će knjiga i film biti prikazani, a plan je krenuti sredinom ožujka 2020. pa dok bude trajalo. Veći dio odnosi se na Hrvatsku, ali uključena je i Srbija, Bosna i Hercegovina, Njemačka, Slovenija i Norveška - kaže nam.
A čovjeka koji je trenutačno u avanturi života neizbježno je upitati što će biti prva stvar koju će napraviti kad se vrati. - Jedva čekam vidjeti svog psa, Enu, koja se trenutačno bolje provodi nego ja. Enu sam udomio od jedne djevojke, koja ju je pak pronašla na ulici, prije dvije godine. Imala je samo deset mjeseci i pasmine je border collie. Bila je uplašena i agresivna, ali malo-pomalo uspio sam je osloboditi strahova i postala mi je član obitelji. Teško podnosim odvajanje, čak sam razmišljao i o tome da je povedem na putovanje, ali zbog administrativnih teškoća i leta avionom, shvatio sam da bi to za nju bilo poprilično teško. Kad se vratim, odlučio sam da će Ena ići sa mnom na sva moja sljedeća putovanja. Ionako ima prikolicu za bicikl - kaže.