Ono što je popularna Buba kod automobila, to je Vespa kod motocikala - jednostavno, legenda. Ovaj poznati skuter u talijanskom jeziku čak ima i svoj glagol (vespare - ići negdje na Vespi), a fenomen Vespe prodro je i u pop kulturu. Nije joj odoljela čak ni Audrey Hepburn, koja ju je prpošno vozila u “Prazniku u Rimu”.
Vespa je već generacijama (proizvodi se od 1946.) globalna atrakcija, a, kako smo vidjeli za vikend u Zagrebu, vrlo je popularna i u Hrvatskoj. Na Trgu bana Jelačića sa svojim se vozilima na već tradicionalnoj Crovespi okupilo tristotinjak vlasnika ovog živopisnog prijevoznog sredstva. Osim što svi posjeduju motor iste marke, još im je jedna stvar zajednička. Kada ih pitate zašto baš Vespa, svi će redom zastati, pogledati vas u čudu i upitati: “što nije očito?”.
Crovespa je manifestacija otvorena i za ljubitelje ovoga motora iz inozemstva. Neki kažu da Vespa nije za autocestu, a Irac David Bagnall to opovrgava. Posebno za ovu prigodu, sjeo je na svoj Rally model iz 1964. godine i u šest dana prešao oko 2200 kilometara, koliko otprilike dijeli njegov grad Dublin i naš Zagreb. Tu mu je i supruga, koja je, pak, došla avionom.
Bez promjena
- Prvi sam put u Hrvatsku došao još u vrijeme Jugoslavije, 1981. godine. Radio sam u hotelu Dijamant u Poreču, nakon čega sam otišao raditi u Trst. Nakon toga se godinama nisam vratio, sve do 2013., kada sam sa svojim skuterom iz Irske došao do Zadra. Sada se svake godine supruga i ja vraćamo dva ili tri puta - govori nam gospodin David. To nam na licu mjesta potvrđuju i njegovi hrvatski sada već prijatelji, također zaljubljenici u Vespu. Više ih, kažu, uopće ne čudi kada se David i njegova supruga jednostavno samo pojave usred njihova redovitog tjednog sastanka. Osim Zagreba, vole otići i do obale. David radi u školi za slijepu djecu, tako da je slobodan cijelo ljeto, pa je prije Zagreba tjedan dana proveo u Splitu, a isto toliko i u Biogradu.
Razlog tolike ljubavi prema ovome motoru je, kaže, teško opisati. - Ljudi koji vole Vespu u duši su djeca. Zanimljive su, a lako ih je i održavati. Ako se nešto pokvari, velika je vjerojatnost da ćete vrlo lako moći to sasvim sami popraviti. To je velika razlika kada se stariji modeli Vespe uspoređuju s novim skuterima, koji imaju kompjuterskih dijelova - kaže nam David. On u svojoj garaži ima čak sedam modela - najstarija je iz 1958., a najnovija je 2013. godine. Najstarija mu je ujedno i najdraža, ne samo zato što je tako dugovječna, nego i zato što je u nju uložio najviše truda. - Riječ “vespa” na talijanskom znači “osa”, tako je motor i dobio ime, a ja sam svoju najstariju obojio sam tako da liči na tog kukca. Cijela je u crnim i žutim prugama, a posebna je i po tome što ima dva sjedala - ponosno govori.
Postoji li model koji bi volio imati a još ga nema? - Pa, imam ih samo sedam - kaže kroz smijeh, insinuirajući da lista želja uvijek postoji.
- Od 1946. godine su svake godine izbacivali novi model, a nekada ih je bilo i više u godini. Svaki model ima nešto posebno i novo. Najnoviji imaju displaye, neki čak i GPS pomoću kojeg lako možete locirati svoj skuter ako ste zaboravili gdje ste ga parkirali. Aplikacija vas jednostavno odvede do njega. Tako da ima ih još koji su mi zanimljivi - kaže.
Prikolica za putnika
Svoju je strast David pretvorio i u posao. Radi za Vespa World Club pa putuje po cijelome svijetu. On je svojevrsni posrednik u komunikaciji između različitih nacionalnih Vespa klubova. Prošli je tjedan bio u Walesu, a prije nekoliko mjeseci u Mađarskoj, na Balatonu. No, Hrvatska mu je, kaže, posebno draga zemlja. - Hrvati i Irci zapravo su vrlo slični ljudi. Prema mentalitetu, senzibilitetu, smislu za humor. To još više dolazi do izražaja otkad je u Irsku došlo raditi puno Hrvata. Upoznao sam mnogo ljudi i zaista mogu reći da smo slični. Tu je važna još jedna stvar - i mi i vi jako volimo viski. Kad god mi prijatelji Hrvati dolaze u goste u Dublin, odlaze s barem jednom bocom viskija, a ni ja ne krećem na put bez njega. To nam je zajednički jezik - smije se gospodin David.
Vespa koju vozi gospodin Željko Lacković iz Zagreba među onima je koje vam čak ni na hrpi od njih tri stotine ne može promaknuti. Njegova je Vespa, kaže nam, nađena u Francuskoj kao Vespa Rally, no tijekom dvije godine rada pretvorena je u motocikl koji je gotovo dvostruke veličine, te uz standardno motorno vozilo ima i dodatnu prikolicu u kojoj se može voziti još jedna osoba. Iz Francuske je stigla nedavno, prije tek mjesec i pol dana. - Htio sam nešto neobično. Doma već imam Vespacar, koji je zapravo Vespina verzija trokolice, tako da mi je bilo zanimljivo napraviti još jedno čudnovato vozilo - priča Željko o svojoj nadograđenoj Vespi Rally iz 1969. godine, koja ima 180 kubika. Bez prikolice bi trebala moći voziti 110 kilometara na sat, no, s obzirom na nadogradnju, vozi od 75 do 80 kilometara na sat.
- S prikolicom ju je teže voziti, svi su sigurno brži od mene. Na motoru se naginješ, a toga s ovime nema. Specifična je stvar i što je ogromna razlika između lijevog i desnog zavoja - priča nam Željko o svojem vozilu, pa objašnjava i zašto baš Vespa kao fascinacija općenito: - Vespa je sama za sebe legenda, gdje god da s njom dođete, svi ju gledaju. Jednostavno je atraktivna i neobična, a s ovom mojom, koja ima prikolicu i specifične je boje, to još više dolazi do izražaja - kaže. Njemu je ovo prvi susret “vespaša”, no već neko vrijeme ide po susretima oldtimera. Ima i Hondu S 800 iz 1969. godine. - I nju svi rado gledaju, tim više što oni koji se razumiju znaju da ne postoji puno “japanaca” oldtimera - tumači nam gospodin Željko.
Lako do dijelova
Na susretu koji se završio u Samoboru sreli smo i Lovru Katalinića, predsjednika Vespa kluba Zadar. - Vespa je uniseks, zanimljivo i legendarno vozilo. Sve što čovjeku treba, Vespa to ima. Evo, među ovih tristotinjak Vespi ima modela na kojima po 50 godina ništa nije mijenjano. To govori sasvim dovoljno o kvaliteti tih motora - kaže nam gospodin Lovre, entuzijast koji stvara i sudjeluje u Crovespi od njezinog samog početka 2007. godine, a koji je i dopredsjednik Vespa kluba Hrvatska.
Ima, kaže, on i velike motore, ali Vespa je posebna. - Ništa što sam vozio nije me oduševilo kao ona. Netko ide u lov, netko ide u ribolov, netko se bavi nečim sasvim drugim, a meni je zanimacija Vespa. To je ljubav uz koju se vezuje i druženje i zezancija, što je poanta svega. Evo, jedan kolega nije imao čime doći u Zagreb pa smo mu u osam dana složili Vespu - kaže. On, pak, doma ima tri modela, M 50 iz 1965., Super Sport 180 iz iste godine te P X 150 iz 2003. godine. S ovom najmlađom se i dovezao iz Zadra.
- Nju vozim stalno, a ove su dvije više za gledanje. I one su registrirane, mogu se voziti, no to su restaurirani oldtimeri koje mi je jednostavno žao trošiti - priča. Vespa je kod njih u kući i obiteljsko veselje. - Sva djeca imaju majice s Vespama, a na polici ih imamo 50 do 60 minijatura. Svi imaju svoju kacigu, svi se vozimo na Vespi. Ne možemo zamisliti da se nekako drugačije vozimo na kupanje - kaže.
Dijelove za Vespu, kaže, nikada nije bilo lakše nabaviti. Otkada je interneta, do svega se može doći. - No, postaje teže nabaviti Vespu. Sve ih je manje, što je još dodatni razlog zašto su tako posebne - zaključuje.