Smješten u Bengalskom zaljevu, Andamansko i Nikobarsko otočje izolirana su skupina od 572 tropska otoka od kojih je trenutno samo 38 naseljeno. Nautički smješteni bliže jugoistočnoj Aziji nego Indiji, poznati su po svojim lijepim plažama, zapanjujućim podmorskim životom, bogatim koraljnim grebenima i netaknutim šumama. No iza idile koja se vidi na prvi pogled stoji mračna prošlost.
Na otoku Ross postoji morbidan grad duhova gdje stoje ostaci britanskih naselja iz 19. stoljeća. Napušten je 1940. i otada njime vlada samo priroda.
Raskošni bungalovi, masivne crkve, nekadašnje plesne dvorane, pa čak i groblje - sve je potpuno zaraslo i propada pod nepopustljivom šumom.
U ovu izoliranu kaznenu koloniju 1857. ovdje su slani svi indijski pobunjenici kojima se nije sviđala vladavina Britanskog Carstva.
Kada su Britanci ovdje prvi put stigli u 1858. s 200 indijskih osuđenika, arhipelag je bio prekriven neprobojnom i netaknutom džunglom.
Otok Ross velik ni 300.000 četvornih metara, prvi je izabran za smještaj osuđenika zbog dostupnosti vode. Zadatak krčenja nemilosrdne šume pripalo je zatvorenicima, dok bi ih britanski časnici čekali na brodovima.
Kako se kaznena kolonija širila, osuđenici su preseljeni u zatvore i barake na susjedne otoke. Otok Ross postao je administrativno središte kao i ekskluzivni smještaj za visoko rangirane časnike i njihove obitelji.
Pošto su izolirani otoci imali visoku stopu smrtnosti zbog vodom uzrokovanih bolesti, žitelji su učinili sve kako bi otok Ross bio primamljivo mjesto za život. Gradile su se velike vile prepune tada modernog namještaja, ispred kojih su se prostirali uređeni travnjaci i igrališta za tenis, a tu je bila i prezbiterijanska crkva, tvornica za pročišćavanje vode, vojne barake i ambulanta.
Imali su i dizel-elektranu koja je osvjetljivala mali udaljeni otok i učinila je otuđenim bliještećim rajem.
Nakon što su 1938. pušteni svi politički zatvorenici, do 1942. britanska vojska je napustila otok prilikom japanske invazije - iako nije dugo prošlo kad je otočje ponovno došlo pod britansku vladavinu kad je Drugi svjetski rat završio.
1947. Indija je postala neovisna, nakon čega je otok prepušten sudbini, sve dok ga nije preuzela indijska mornarica 1979.
Sada tek ruševine pružaju mali uvid u to što se na otoku događalo tijekom brutalne kolonijalne prošlosti. Živahne tržnice, talijanskih pločica, prozora i krovova više nema - tu su samo kosturi crkve i bungalova nekoć glavnog zapovjednika i kluba gdje su se njegovi podređeni zabavljali, kao i ostali bezimeni zidovi koji se protežu između debelih korijena fikusa.
Početkom 1900ih, britanski vojnici donijeli su na otok različite vrste zbog lova. No bez prirodnih predatora, jeleni su postali štetočine koje su uništavale zelenilo jedući tek iznikle mladice. Danas su oni, zajedno sa divljim zečevima i paunima, jedini stanovnici otoka, piše BBC.
Prošlo je gotovo 80 godina otkako je kaznena kolonija napuštena. Otok Ross sada je zaboravljena mrlja u Indijskom oceanu koja pruža uvid u to kako bi izgledao svijet da ga ljudi napuste i priroda uzme stvar u svoje ruke.