Na malom otoku Visu sniman je nastavak mega popularnog filma Mamma Mia. A kad vidite sve te prekrasne plaže, arhitekturu iz 17. stoljeća i odlične restorane s morskom hranom, lako je vidjeti zašto je odabran baš taj otok, započinje svoj hvalospjev Sarah Turner za ugledni Guardian.
Hrvatska se vjerojatno pomalo osjeća poput glumca koji unatoč talentu i karizmi nikad nije došao do zvjezdanog statusa. No uloga u nastavku filma Mamma Mia možda bude presudna za status otoka Visa, nakon što je taj otok poslužio kao kulisa za 'grčki' resort Kalokairi u kojem se odigrava radnja filma.
Ako ste dovoljno bogati, na Vis možete doći helikopterom, dok vožnja trajektom iz Splita traje nešto više od dva sata i košta oko 6,40 funti po osobi. No kako god došli, scena koju ćete ondje zateći je kao iz filma. Nakon niza manjih otoka, pojavljuje se luka okružena malim bijelim kućicama. Kako se približavate, primjećujete malene balkone, užad za suđenje rublja i čamčiće.
Ako odsjedate u gradu Visu (a mnogo je razloga zašto biste trebali), neće vam trebati auto. Za šetnju od luke do Kuta najstarijeg i najljepšeg dijela grada, treba vam oko 20 minuta.
Kut su u 17. stoljeću izgradili Venecijanci, a sačinjava ga niz dvorišta i prolaza od vapnenca nadsvođenih balkonima i sa stepenicama koje se penju u brdo. Nema velikih trgovina; umjesto toga tek mali dućani i brod as namirnicama. More je gotovo bolno čisto, hrana, pod utjecajem talijanske kuhinje, sastoji se od morskih specijaliteta. Posebno u Kutu, Vis pokazuje nevjerojatnu sposobnost da napravi restorane unutar zidina starih palača. Neki od najboljih primjera su restorani lambik i Lola. Cijene su razumne; jelo u možda ponajboljem restoranu Pojoda košta u prosjeku oko 30 funti.
Vis izgleda kao Grčka koju su dizajnirali Nizozemci: ležeran, ali praktičan i učinkovit. To nije velik otok: treba vam oko 15 minuta da se provezete od Visa do sljedećeg po veličini grada, Komiže koji je jednako lijep i gdje je snimana glavnina scena iz Mamma Mie. Luka tog gradića bila je malo prepravljena kako bi se omogućilo snimanje većih plesnih scena.
Komiža je još uvijek pretežno ribarsko mjesto s mnogim odličnim ribljim restoranima. Jastožera je specijalizirana za jastoge, dok se u konobi Bako može pogledati kolekcija antičkih amfora. Komiža ima i više plaža od Kuta, uglavnom prekrivenih oblucima karakterističnima za Hrvatsku.
Vis je mnogo uspavaniji od Hvara, otoka na istoku s mnogim noćnim klubovima. Vis ima oko 3.000 kreveta, a Hvar čak 30.000. Nadam se da će i ostati tako jer je Vis, barem zasad, nevjerojatno slatko mjesto. Kruzeri ondje mogu tek nakratko zastati, a postoji samo jedan smart-hotel s deset soma, San Giorgio, iako ima dosta svježe obnovljenih vila i apartmana.
Nekoliko je stvari zbog kojih je Vis ostao relativno nepoznat. Kad se ostatak zemlje u šezdesetima počeo otvarati turizmu, Vis je bio nedostupan zbog prisustva jugoslavenske vojske. Ondje još uvijek postoji 16 napuštenih vojnih baza, iako će neke od njih vrlo skoro postati turistički resorti.
Unatoč smirenom okruženju, Vis ima dovoljno zanimljivosti za razgledanje, uključujući i arheološki muzej i razne crkve, dovoljno da se zabavite kad vam postane dosadno na plaži. Povrh svega, susjedni otok Biševo ima nekoliko podvodnih špilja (neke od kojih su prikazane i u filmu) s nevjerojatno plavim osvjetljenjem, zahvaljujući susretu sunčevog svjetla, pijeska i morskog dna.
Vis ima i svoju aktivnu stranu: luke su krcate svim vrstama brodova koji nude razne izlete, vrlo je razvijen biciklizam, a postoje i ture koje će vam pokazati jugoslavensku vojnu ostavštinu. Ako želite roniti, moći ćete vidjeti i potopljeni bombarder iz Drugog svjetskog rata, B-17.
Vis pametno iskorištava sav svoj potencijal. Na primjer, Fort George, britanska utvrda iz doba napoleonskih ratova, sada je pretvorena u mjesto za partyje. U ovim se vodama sve češće mogu vidjeti i super-jahte, David Guetta ondje je održao i svoj jacht-hopping party, tek malo dalje od Modre špilje.
Na otoku se ipak može naći još lokacija okruženih bodljikavom žicom koje su zaostavština jugoslavenske vojske, no daleko je više grmova ružmarina, kapara i kadulje koji otoku daju raskošan izgled. Na otoku raste i mnogo stabala rogača i limuna, a ima i mnogo obnovljenih maslinika i vinograda nakon što je otok početkom 20. stoljeća poharala bolest filoksera.
Postoji i određeni pragmatizam koji, valjda, dolazi s teritorijem. Na otok su Grci donijeli vinovu lozu, a Rimljani sagradili prva kupališta i za njih uobičajenu logistiku. Venecijanci su ostavili svoj trag u arhitekturi i kulinarstvu, a otok je bio pod okupacijom i Engleza i Francuza tijekom napoleonskih ratova. Kasnije, za vrijeme Austro-ugarske, sagrađeni su putevi, a odonda datira i osjećaj za učinkovitost, tumači Siniša, učitelj zemljopisa u jedinoj osnovnoj školi na Visu.
'Netko me jednom pitao koliko kasne trajekti. Ja sam mu odgovorio da je ovo Hrvatska i da trajekti moraju isploviti na vrijeme', kaže Siniša.
No ipak, otok nije bez svojih problema. Cijene nekretnina rastu nebu pod oblake i mnoge kuće za stanovanje pretvaraju se u turističke objekte. Postoji i nestašica posla, pa mnogi mladi odlaze. No mnogi se i vraćaju.
Niko Rokis je Australac hrvatskog porijekla koji se odlučio vratiti i zasaditi vinograd. Otvorio je i vrlo dobar restoran Rokis kao i terene za kriket što će ovaj mali otok sa samo 3.500 stanovnika smjestiti na kartu svijeta.
'Dolaze nam timovi iz Velike Britanije', kaže Siniša koji je branio svoje nacionalne boje. 'Mogu otići u Indiju i tamo sigurno izgubiti, ili mogu doći ovamo i vjerojatno dobiti utakmicu.'