Nije baš da sam rođena pod sretnom zvijezdom, ali moram priznati da u životu nisam imala neočekivanih situacija s izgubljenim koferima, propuštenim povezanim letovima, over boardingom i ostalim problemima s kakvima se obično susreću zračni putnici.
Odnosno, nisam ih imala sve do prošle godine u listopadu kad sam se vraćala s poslovnog putovanja iz Sofije, a do Zagreba trebala letjeti s jednim kraćim presjedanjem u Münchenu.
- Nažalost, avion kasni i nećete uspjeti uloviti let za München. Pokušat ću vidjeti možemo li vam iz Münchena za Zagreb naći neki kasniji let, ako ne, morat ćete noćiti u Sofiji - kaže mi djelatnica u sofijskoj zračnoj luci.
Meni se, naravno, odsjekle noge.
Kasnijeg leta iz Münchena za Zagreb, sigurna sam, nema, a sad kad sam na aerodrom stigla već sva spakirana i spremna za povratak kući, posljednja stvar koju želim jest s tim se istim koferima vratiti u priručni hotel pokraj sofijskog aerodroma na kojem ću čekati let za Zagreb u nekim ranim, jutarnjim satima.
Uskoro doznajem da sam dobro procijenila stvari.
Kasnijeg leta iz Münchena za Zagreb nema jer je prvi tek sljedeće jutro oko osam pa mi djelatnica zračnog osoblja predlaže varijantu koju ću odbiti: njihovu ponudu da noćim u hotelu u blizini aerodroma pa rano ujutro, prije sedam sati, hvatati prvi let iz Sofije za Njemačku, a potom nastaviti put Zagreba.
Nekako si mislim, a što bih se ja sad, zbog kašnjenja Lufthansina leta, inkomodirala i budila u pet da bih uhvatila let iz Sofije za München pa od djelatnice tražim sljedeće: neka ona mene svejedno stavi u taj avion koji će kasniti za Njemačku pa ću ja od Lufthanse noćenje zatražiti u Münchenu, odakle ću sljedeće jutro lijepo nastaviti za Zagreb.
Ona je nezadovoljna mojim prijedlogom, ali nema izbora pa napravi kao što sam je zamolila, izda mi boarding pass za München i ja se zaputim prema carinskoj kontroli.
U avionu upoznam još nekoliko hrvatskih putnika koji su imali istu vezu prema Zagrebu kao i ja, a kako smo vječiti optimisti, još se nadamo da bismo unatoč 45-minutnom kašnjenju aviona možda uspjeli uhvatiti redovan let za Zagreb, no to će se vrlo brzo pokazati obmanom.
Naravno da će let za Zagreb polaziti s drugog terminala od onog na koji smo sletjeli i da će za dolazak do gata trebati sjesti u jedan vlakić.
Tome unatoč, svi troje trčat ćemo u nadi da će let Croatia Airlinesa, po običaju, kasniti, no uspostavit će se da će to biti jedan od rijetkih točnih letova te godine.
Pokunjenih lica i gotovo bez daha, na šalteru Lufthanse pojavit ćemo se s neiskorištenim boarding passevima i tražiti svu propisanu pomoć: vouchere za hotel u blizini aerodroma, vouchere za večeru i doručak te mjesta na prvom sljedećem sutrašnjem slobodnom letu prema Zagrebu koji će polaziti negdje oko 8.30.
Uz sve to, putnici koji na odredište znatno kasne zbog kašnjenja letova ili nekih drugih nepogoda istovremeno imaju pravo od aviokompanije, čiji je let kasnio ili otkazan, tražiti kompenzaciju, koja u mojem slučaju iznosi 250 eura.
Za nju su praktično ispunjeni svi uvjeti: zbog kašnjenja aviona iz Sofije za München propustila sam let prema Zagrebu, a kako sam zbog tog čina još morala i noćiti u stranom gradu, nema gotovo nikakve sumnje da bih trebala dobiti naknadu od Lufthanse.
Ovdje se pak susrećem s dvojbom: upustiti se u samostalnu borbu za isplatu naknade na način da pišem prigovor Lufthansi i sudjelujem u mogućoj višemjesečnoj borbi s birokracijom ili odabrati nešto jednostavniji, ali skuplji put pa angažirati agenciju koja će, u zamjenu za postotak naknade, proceduru odraditi za mene?
Nakon razmišljanja, ipak odabirem drugu opciju te se, nakon kraćeg raspitivanja, odlučujem javiti kompaniji Flightright kako bi preuzeli moj slučaj.
Procedura je prilično jednostavna i vrlo user friendly, ali prvo treba ispuniti neke preduvjete.
U ovakvim slučajevima, naime, putnicima se preporučuje čuvati sve iskorištene i neiskorištene boarding passeve, kao i sve ostale račune koji su nastali kao posljedica greške aviokompanije (recimo, račune od jela, pića, taksija, javnog prijevoza...), a na šalteru kompanije čiji je let kasnio, obavezno treba tražiti potvrdu o kašnjenju leta koju će vam ispuniti na licu mjesta.
Oboružana tim dokumentima, na povratku u Zagreb otvaram stranicu Flightrighta i odabirem opciju “check compensation” na početnoj stranici tvrtke.
Morat ću odgovoriti na nekoliko tipičnih pitanja, za što ću pred sobom morati imati sve boarding passeve i brojeve leta, kako onih koji su kasnili, tako i onih koje sam uspjela uloviti, ali i onih koje sam propustila.
Tražit će me početne i završne gradove na mojem putovanju, a potom slijedi detaljno upisivanje podataka o redoslijedu letova.
U posebnu kućicu prvo upisujem podatak o letu iz Sofije za München s brojem leta koji sustav ubrzo sam prepoznaje, a potom dajem informacije i o povezanom letu prema Münchenu koji sam propustila.
Na ekranu se ubrzo pojavljuje podatak da je moj početni let prema Münchenu doista kasnio 53 minute, a potom sustav od mene traži da odgovorim na pitanje iz kojeg je razloga do kašnjenja uopće došlo.
Sjećam se da je radnica na sofijskom aerodromu spominjala problem s vremenom, ali kako nisam sigurna što mi je zapravo rekla, odabirem kućicu “ostali razlozi” uvjerena da će sustav sam ionako znati što je bio pravi razlog kašnjenja.
Nakon toga dužna sam im još proslijediti podatke o načinu kako sam se zapravo vratila kući, nakon čega mi se na ekranu pojavljuje bliješteći zeleni natpis: Čestitamo, vaša potencijalna kompenzacija iznosi 223 funte!
Zadovoljna što sam očito uspješno riješila svoj zahtjev, Flightrightu još ostavljam svoje podatke i email na koji me mogu kontaktirati, a nekoliko minuta nakon što pritisnem gumb “finish”, u sandučiću će mi se pojaviti prva njihova poruka.
“Poštovana, vjerujemo da imate velike šanse od Lufthanse dobiti kompenzaciju od 250 eura. Radimo na način da naknadu od putnika uzimamo isključivo u slučaju kad ostvare pravo na naknadu. Želite li nas doista angažirati, ispunite i vratite nam privolu iz nastavka maila jer u suprotnom ne možemo izboriti vaš slučaj”, piše u poruci, a ja istog dana vraćam potpisan i uredno ispunjen dokument.
Nakon potvrde da su potpisanu privolu primili, Flightright mi se u pravilu više ne javlja, no prvi njihov mail primam 16 dana od datuma slanja privole, i to s dobrim vijestima.
“Flightright je bio uspješan, a vaš je novac stigao. Aviokompanija je platila kompenzaciju, i mi bismo na vaš račun rado prebacili naknadu od 175.62 eura. Kako bismo to doista napravili, molimo vas da nam putem posebnog linka dostavite podatak o vašem broju računa....”, piše u mailu, a ja ne vjerujem svojim očima.
Za prilično učinkovit slučaj isplate naknade, Flightright mi je na račun provizije uzeo 30 posto iznosa, što mi se čini podnošljivim, posebno s obzirom na činjenicu da nisam osobno morala voditi bitku s moćnom aviokompanijom.
Sljedeći put, obećajem si, naknadu ću pokušati izboriti sama pa ću moći procijeniti je li tih 75 eura bio uzaludno bačen novac.