REPORTAŽA

Lošinj je nova teniska oaza i privlači talente iz cijelog svijeta: ‘Ovo mjesto je nevjerojatno‘

Među tenisačima s kojima radi Ivan Ljubičić je i jedan od najvećih hrvatskih talenata Dino Prižmić (17, drugi zdesna)

 Darko Tomaš/Cropix
U akademiji koja je otvorena u rujnu prošle godine, Ivan Ljubičić okupio je dokazane trenerske eksperte

Ovo nije običan trening, prolazi nam misao kroz glavu dok gledamo dvojicu 14-godišnjaka kako u poslijepodnevnim satima na zemljanom terenu izmjenjuju udarce. Da ih preselite na neki manji stadion, sa sucima, sakupljačima loptica i publikom, uvjerili bi vas da su u pitanju ozbiljni ulozi. Igraju se žestoki poeni, dečki se ne štede. Pokrivaju svaki kut, trče na mrežu, "miksaju" i ljute se na sebe kad promaše.

Na izmjeni strana igra se nakratko prekida. Igraču u zelenoj majici prilaze Ivan Ljubičić i trener Luka Cvjetković i nešto mu objašnjavaju, uz gestikulacije i pokazivanje prema drugoj strani terena. On kima glavom i stavlja loptice u džep. Kratko se briše ručnikom, prije idućeg gema. Odigrat će set do kraja, sve pod budnim okom "super-coacha".

- Samo kroz igru možeš dobiti kompletnu sliku o igraču, svih 360 stupnjeva. Kad su pod pritiskom, kad moraju odigrati set na treningu kao da su na turniru, onda znamo na čemu trebamo raditi - objašnjava Ljubičić.

image

Pogled na zemljane terene i more s Velebitom u pozadini

Darko Tomaš/Cropix

Mjesto radnje je Lošinj, tereni Ljubičić Tennis Academy, koju je naš proslavljeni tenisač otvorio prije malo više od godinu dana. Radni je dan, početak jeseni, ali na ovom otoku ljeto još nije završilo. Dok gledamo usamljenu jedrilicu koja reže kristalno čisto more s Pagom i Velebitom u pozadini, jasno je zašto je za akademiju odabrana baš ova lokacija. Ljubičića pitamo gdje se pruža bolji pogled, ovdje ili u Monte Carlu.

- Tamo gledaš samo pučinu, a u Hrvatskoj je uvijek neka jezerska panorama, s otocima i planinama. Ipak je ovdje ljepše - odgovara dok sjedamo na terasu malog klupskog kafića.

Sve je na jednom mjestu

Ispred nas je stepenasto poslagano devet zemljanih terena, gore uz cestu još su tri betonska pokrivena balonom, a uskoro će osvanuti i četvrti s tvrdom podlogom i fiksnom konstrukcijom. Fotoreporter Darko Tomaš upravo se penje na jedan od rasvjetnih stupova da cijeli prostor s pogledom na terene, prirodu i more uhvati u kadar. Akademija koja je u rujnu navršila prvi rođendan doslovno iz dana u dan dobiva nove obrise. Trenutačno je ovdje 16 mladih talenata u dobi između 10 i 18 godina, ali i puno više rekreativaca, jer traje Svjetsko prvenstvo novinara tenisača. Doslovno preko noći, Lošinj se preobrazio u tenisku oazu.

image

Ivan Ljubičić potpuno se posvetio akademiji nakon što je Roger Federer zaključio karijeru

Darko Tomaš/Cropix

Za Ivana Ljubičića to je i nova životna stranica; prethodnu je službeno zatvorio one večeri u Londonu kad je Roger Federer postao teniski umirovljenik. Ugodno smo šokirani dok osvajač Davis Cupa i olimpijske bronce objašnjava koliko je trajao put od ideje do realizacije.

- U ljeto 2020. prvi put sam došao na Lošinj. Svidio mi se potencijal koji sam vidio i krenuli smo u razgovore s Jadranka Grupom i brendom Lošinj Hotels & Villas, našim partnerima, s kojima smo se odmah našli. Oni su prepoznali mene, ja njih, a ono što je nedostajalo, poput teretane i betonskih terena, brzo se riješilo. Pričamo o mjesecima, što je za hrvatske pojmove nezamislivo.

Premda se u takvu avanturu ne upuštate ako niste sigurni u uspjeh, za nekoga tko u trenersko-menadžerskim i organizacijskim vodama pliva već godinama, perspektiva je u startu bila bistrija. Ljubičić tumači da je htio spojiti tri grupe: profesionalce, perspektivne mlade igrače te sve rekreativce koji na Lošinju žele uživati u tenisu.

Najveći je fokus pritom na talentima, a putokaz Ljubičić ima u vlastitom teniskom odrastanju. Koliko god je njegova odiseja, od bježanja iz ratom zahvaćene Banje Luke, preko Opatije do nesigurnih početaka u Italiji, teško usporediva s današnjim karijerama. "Nisam imao puno izbora, morao sam postati tenisač", objasnio je jednom. Djeca koja su ovdje na Lošinju - neki s roditeljima, neki bez njih - imaju izbor, a Ljubičić im pomaže da odaberu pravi put.

image
Darko Tomaš/Cropix

- Kao 13-godišnjak sam završio u maglovitom Torinu, gdje šest mjeseci nisam vidio sunce, i tada nisam imao pojma da sam u najboljem klubu u Europi. A ako je tamo sve bilo usmjereno na tenis, onda ovdje mora biti još puno bolje i ljepše. Želimo da se igrač kod nas uklopi u taj profesionalni mentalitet, bez nepotrebnih distrakcija. Sve je na jednom mjestu, nema gubljenja vremena. Ovdje su tereni, teretana, kriosauna, Vitality hotel Punta sa svim obrocima, špananje reketa, dijagnostika… Imamo sve osim magnetske rezonance. I što je najvažnije, svi dolaze s istim motivima. Kad je igrač doma, ne može profesionalno živjeti tenis jer je jednostavno previše distrakcija.

U godinu dana 150 polaznika

Dok nam Ljubičić objašnjava viziju akademije, grupa tenisača s kondicijskim trenerom Markom Škomrljem odlazi na mali sprinterski poligon ispod jednog od terena. Slijedi rastezanje, rastrčavanje, treninzi eksplozivnosti. U isto vrijeme druga grupa odrađuje popodnevnu rundu u teretani posebno dizajniranoj za teniske treninge. Tijekom našeg posjeta u akademiji su se brusili mladi talenti iz Hrvatske i još devet zemalja: Australije, Indije, Italije, SAD-a, Srbije, Švedske, Njemačke, Poljske i Rumunjske. Najveći je put do Lošinja prevalio 16-godišnji Australac Christopher Sousou, čija majka Margaret kaže da je vrijedilo svakog kilometra.

- Došli smo iz Sydneyja i tu smo već četiri tjedna. Impresionirani smo. Treneri su puni poštovanja, a rad je jako individualiziran, bez obzira jeste li tu tjedan dana ili godinu dana. Htjeli smo akademiju koja će se posebno fokusirati na svakog igrača i upravo je to ono što smo ovdje pronašli.

Uskoro će se, kaže, vratiti u Australiju jer Christopher kreće u zadnji razred, a onda vidjeti kakve su im opcije. "Izgledi da se vratimo jako su veliki", dodaje.

image

Australka Margaret Sousou (u sredini) došla je iz Sydneyja sa svojim 16-godišnjim sinom Christopherom

Darko Tomaš/Cropix

Ramachandran Krishnan, Indijac koji živi u New Jerseyju, napravio je uži izbor od nekoliko europskih akademija kao potencijalnih razvojnih mjesta za svoju 15-godišnju kći Nehu. Ističe da su tražili kvalitetu, a ne kvantitetu.

- Nismo htjeli akademiju gdje će se Neha izgubiti među 100-tinjak druge djece, a jako nam je važno da treneri imaju kredibilitet i iskustvo. To je bio prvi kriterij. Drugi je bio lokacija. Lošinj je nevjerojatan, siguran i lijep. Ako moram otputovati i ostaviti kćer, znam da je na pravom mjestu.

Odluka je pala u trenutku kad su Krishnani naišli na informaciju da Ivan Ljubičić otvara akademiju. "Ime nosi veliku težinu", tumači Nehina majka Hemlat.

- Od čovjeka koji je bio Federerov trener imate velika očekivanja. Sad mogu reći da je i bolje nego što smo zamišljali. Postoji puno mjesta i puno ljudi koji znaju igrati tenis, ali malo je onih koji ga doista znaju podučavati i prenositi znanje. Fascinantno je kako proces učenja razlome u manje komponente. Pristupačni su, direktni i iskreni.

image

Indijka Neha Krishnan (15) s roditeljima Hemlatom i Ramachandranom

Darko Tomaš/Cropix

Direktor Akademije je Fadi Shalabi, brat Ivanove supruge Aide, koji otkriva da su u prvih godinu dana radili s oko 150 djece.

- Ljudi su nas od ostalih počeli razlikovati po tome da se ciljano radi na igri. Nije naglasak na tehnici koliko na razumijevanju igre, što se na drugim mjestima ne potencira. Upravo je ta mlada Indijka prije dolaska ovdje bila u Španjolskoj. Rekli su nam da joj se trening svodio na lupanje i lupanje, bez odigravanja poena.

Uz pomoć Googlea do Lošinja

Ako netko zna zašto je važno učiti kako se gradi poen, to je Ljubičić. Od prvih 100 tenisača na svijetu, kaže, svatko loptu udara drugačije, no "tenis je kretanje, shvaćanje i igranje".

- Bitno nam je vidjeti kako tenisač shvaća igru. Povući ću paralelu s Rogerom, s kojim sam izvan terena non-stop razgovarao o tenisu. U autu, za stolom, gdje god, uvijek bismo komentirali i raspravljali, a puno smo i gledali mečeve. Kad ovdje dođe neki novi klinac, prvi dan gledamo kako udara loptu, a drugi dan ide igrati poene. Tek na taj način mogu vidjeti njegov igrački identitet, je li aktivan ili defenzivan. Jako puno puta mi se dogodilo da vidim klinca koji fantastično udara loptu, a onda krenu poeni i ja se uhvatim za glavu. I shvatim da je udarač, a ne tenisač.

image

Popodnevni trening s kondicijskim trenerom Markom Škomrljem

Darko Tomaš/Cropix

Uz spomenutog Riječanina Luku Cvjetkovića, koji se zbog Ljubičićevog projekta vratio iz Bordighere, gdje je godinama radio u kampu Riccarda Piattija, kao stalni treneri na Lošinju rade Andreja Ilić i Mario Višak. "Leteći" su Vilim Višak, kad ne putuje s Marinom Čilićem, te Darko Klaić, kad nije sa 17-godišnjim Dinom Prižmićem. Posao glavnog kondicijskog trenera upravo je preuzeo Dejan Vojnović (i on je u Čilićevom stožeru), a tu su još i Marko Škomrlj te Oskar Amančić. Fizioterapeuti su Julia Moldovan i Tin Mrvac. Ljubičić je tijekom proteklih godinu dana ovdje proveo 20-ak tjedana i to vrijeme maksimalno iskoristio da se posveti igračima.

- U tenisu sam od 8 ujutro do 8 navečer. Ujutro s trenerima, navečer s roditeljima, koji uvijek žele nešto čuti i vidjeti, a između toga su treninzi. Zbog toga sam ovdje. Iz Monaka mi je do Lošinja 11 sati autom, nije baš "around the corner", ali volim se voziti.

image

"U tenis sam od 8 ujutro do 8 navečer. Ujutro s trenerima, navečer s roditeljima, a između toga su treninzi", kaže Ljubičić

Darko Tomaš/Cropix

Polaznici akademije nekad imaju organizirane programe, poput zajedničkog hikinga ili posjeta muzeju, no Ljubičić ističe da su nenamjerno postigli to da i slobodno vrijeme provode zajedno, umjesto izolirani u sobama na mobitelima i tabletima.

- Idu na sladoled, ili u šetnju do Velog Lošinja, zajedno gledaju filmove. Žive onako kako smo mi odrastali.

"Izuo me iz cipela"

Sastav igrača mijenja se iz tjedna u tjedan, ovisno o tome tko je na turnirima. Ima i onih koji dođu isprobati kako akademija funkcionira, pa se poslije vraćaju. Jedan je Južnoafrikanac, primjerice, čitao knjigu o Federeru, proguglao Ljubičićevo ime i odlučio potegnuti do Hrvatske. Trenutačno je najmlađi igrač 10-godišnji Talijan za kojeg bivši svjetski broj 3 kaže da je "wow".

- Kad sam ga vidio, izuo me iz cipela.

image

Aleksa Mirković s ocem Sinišom koji se nada da će ostati na Lošinju tri ili četiri godine

Darko Tomaš/Cropix

Igrači s početka teksta su Srbin Aleksa Mirković i Rumunj Matei Todoran. Prvi je isprobao kamp u ožujku, a sad se vratio s ocem Sinišom, koji se nada da će ostati ovdje "tri ili četiri godine". Slično planira i Nataša Vujović, majka 12-godišnje Lune, jedne od samo pet tenisačica iz 2009. godišta koja je trenutačno plasirana u Top 1000 na ITF-ovoj juniorskoj ljestvici, i za koju čujemo da je veliki potencijal.

- Ovdje smo već punu godinu, od osnutka akademije. Kad je Luna napunila 12, znali smo da je vrijeme da ode iz Srbije negdje gdje je i kvalitetan kadar i dobra baza igrača. Još je u ranim godinama i za nju tek počinje najvažniji i najosjetljiviji period - objašnjava.

image

Nataša Vujović s 12-godišnjom kćerkom Lunom

Darko Tomaš/Cropix

Akademija ima i svoju mobilnu aplikaciju, koja olakšava koordinaciju rada. Tamo se stavljaju video-materijali i trenerima se skreće pozornost na određene detalje. Poanta je da se u svakom trenutku zna tko radi s kojim igračem i da se treninzi nadograđuju. Problem je, objašnjava Ljubičić, ako s jednim igračem paralelno radi više trenera koji se rotiraju, jer u tom procesu mogu pokupiti proturječne informacije.

Kad je riječ o planovima, cilj je u bližoj budućnosti proširiti i pojačati akademiju.

- Želimo se približiti ljudima, da shvate da ne moraju biti prvaci svijeta da bi došli k nama. Stvorili smo program za sve aktivne igrače, koji žele unaprijediti svoju igru kroz treninge s vrhunskim trenerima i osjetiti kako je trenirati tenis kao profesionalac. Neovisno o dobi i razini znanja tenisa, svi koji vole ovaj sport mogu doći k nama te guštati u vrhunskom tenisu, treningu i ljepotama Lošinja. Što se tiče "core businessa", a to su kategorije od 12 do 18 godina, ove zime u suradnji s Tenis klubom Lošinj i Jadranka Grupom organiziramo dvoranske turnire, što regije Istra i Kvarner još nikad nisu imale. Čekaju nas tri HTS indoor turnira U12, U14 i U16, kao i Mastersi U13 i U15, prvi put oba na istom mjestu i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Nadamo se i da ćemo dobiti jedno zimsko državno prvenstvo u siječnju.

Najbolji Kinez u povijesti

U ožujku 2023. spremaju se dva Tennis Europe turnira, plus još jedan od 2024. Ambicija je jasna: što prije dignuti turnire na višu razinu, pogotovo U14 godište u kojem se cilja Super kategorija, koja broji samo pet takvih turnira na svijetu. Budući da na njima nastupa i po 200-tinjak djece, plus roditelji i treneri, automatski postaju magnet za menadžere i sponzore, što cijelu priču diže na novu dimenziju.

image

Teretana u sklopu akademije posebno je dizajnirana za teniske treninge

Darko Tomaš/Cropix

Prošle su godine na Lošinju trenirali Borna Ćorić, Matteo Berrettini, Donna Vekić, Polona Hercog... Roger Federer nije igrao, ali je odmarao. Gotovo redovno u akademiji trenira i Zhizhen Zhang, najbolji kineski tenisač u povijesti, koji je nakon zadnjih treninga na Lošinju počeo igrati najbolji tenis u karijeri i danas je na pragu ulaska u top 100. Ovdje stasaju i hrvatski talenti Dino Prižmić i Matej Dodig.

- Svi oni mogu sutra pobijediti ili izgubiti. Rezultati su u toj dobi jako relativni. Ali kad vidim gdje su danas klinci koji su tu bili u rujnu prošle godine, i koliko su napredovali, onda znam da radimo dobar posao - kaže Ljubičić.

Teniski Tour nalik je na blještavi velegrad u kojem je lako promašiti skretanje i zalutati u slijepu ulicu. A iz nje se i uz najbolju navigaciju teško izlazi. Ipak, uz ovakav sustavan rad, velike su šanse da će budući osvajači ATP i WTA titula prepričavati kako su se brusili na otoku Lošinju. U jedno smo sigurni: danas teško da mogu biti u boljim rukama.

image
Darko Tomaš/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. listopad 2022 18:01