Ovdje se sve odvija u ritmu. Šareni in - terijer i eksterijer pozivaju na giba - nje, konobari su rasplesani, koktelmajstor pjeva, pleše i miksa. Nije onda čudno da se i gosti maksimal - no opuste Kad ugledam bar poput hvarske Lole, bude mi toplo oko srca. Jer zaključim da taj naš turizam, a uz njega i ugostitelj - stvo, ipak imaju neku šansu.
Lola je, dakle, mjesto kakvog se ne bi sramila niti Ibiza, niti Marbella, bome niti Biarritz ili Mykonos. Lola street food & bar je, kako se to kaže - svjetsko mjesto. Nalazi se u najnapetijoj hvarskoj ulici, Sveti Marak. U kojoj je sve - top. Da otvorim servis skijaške opreme, imam osjećaj da bi do - bro išao. Moj prvi susret s Lolom dogo - dio se prije dosta godina, nakon obilnog ručka u Black Pepperu. Taj se restoran nalazi iza ugla pa je teško promašiti Lolu.
Jeo sam dobro u Pepperu i pojma nisam imao da se i u Loli konzumira hrana. Sjeli smo na piće, više iz radoznalosti nego iz neke ozbiljne potrebe. Odlučili smo se za džin-tonik iz jedno - stavnog razloga: na fotografiji je sjajno izgledala boca belgijskog Erasmus Bonda. Mudar odabir, s dosta leda piće je odradilo ulogu - osvježilo nas je.
Problem je bio taj što su poletni konobari svakih tridesetak sekundi po - red nas prolazili s mi - risnim pladnjevima. Burgeri, krilca, rebra, falafeli... A mi siti. Da ne razvlačim pri - ču, sutradan smo doš - li na ranu večeru. I to ponovili dan iza. Lola je bila otkriće. I to u Hvaru, gdje sam mi - slio da poznajem sva - ku gradsku stepenicu i ploču na pjaci. Ove sezone Lola je radila vrlo dobro od po - četka srpnja. Po - tom imala nekih tehničkih proble - ma, bila par dana zatvorena, pa opet proradila.
Gosti kao da su jedva dočekali. Pu - na k’o šipak! Pa čak i ovih dana, kad je Hvar tužno prazan, ne postoji garancija da će - te u Loli dobiti stol. I da, ovdje sam prvi put u Hrvatskoj jeo burger koji je probio granicu od 100 kuna. Niti na sekundu nisam pomislio da ne vrijedi tog novca. Naravno, samo ovdje u Hvaru. Ne u Delnicama.
