StoryEditor
RAZNOLIKOST VRSTA

PARK PRIRODE ŽUMBERAK - SAMOBORSKO GORJE Kolijevka planinarstva u Hrvatskoj mjesto je divlje ljepote i prirodnih bogatstava

 
 Dragan Matić / CROPIX

Svi ponekad poželimo pobjeći iz naše svakodnevice. Kako se u narodu kaže, pustiti misli na pašu. Najlakše je samo pomisliti da smo u nekom drugom svijetu, nekom idiličnom gdje u carstvu prirode caruju samo mir i tišina. No, postoji mjesto gdje je takvo stanje uma moguće stvarno doživjeti. To je Park prirode Žumberak, odnosno gorsko-planinski masiv Žumberačkog i Samoborskog gorja. Tamo je izraz “živjeti u oblacima” stvarni način života. Naime, u tom dijelu Hrvatske nalazi se najveći broj naselja smještenih na nadmorskim visinama od 400 do 700 metara nadmorske visine, a njihovim stanovnicima su zvijezde po noći gotovo na dohvat ruke. Nadalje, s tom visinom dolazi i veličanstveni pogled – na dolinu Krke i Save, brežuljke Hrvatskog zagorja i masiv Zagrebačke gore.

Velika povijest malih sela

Tijekom bistrog vremena s najvišeg vrha Svete Gere pogled seže još i dalje, pa promatrač može očima uloviti snijegom pokrivene vrhove Kamniških Alpi pa i onih udaljenijih, Julijskih, a ponekad i masivni Triglav. To je sve moguće doživjeti samo s jedne točke, no krene li se u šetnju, svaki korak će otkriti još jedan dio ovog magičnog svijeta. Ako gledate u tlo po kojem koračate, pronaći ćete 377 različitih vrsta gljiva ili pak 38 vrsta orhideja. Podignete li pogled, možda očima uhvatite nekog člana bogatog životinjskog carstva u kojem vladaju moćni medvjed i vuk ili neku od 110 ptičjih vrste koje čuvaju oblake na nebu. Kako hodate, nećete samo otkrivati prirodu, nego i povijest koja se krije među snažnim drvećem. Možda će to biti mali relikti kao što su tumul, zemljani humak u kojem se nalaze grobovi iz starijega željeznoga doba, ili pak cijeli gradovi iz srednjeg vijeka. Tako da, jedan dan nije nikako dovoljan da se upozna sva ljepota Žumberka jer je to putovanje koje će svaki put otkriti nešto novo.

Dragan Matić/CROPIX
 

Što se tiče samog Parka prirode, njegove obronke “čuvaju” zidine samoborskog i okićkog Starog grada, a na zapadu obližnji ozaljski Stari grad. Na sjeveru mu doseg određuje državna granica sa Slovenijom, a na jugu kontakt gorskog područja s niskim Pokupljem. Naše putovanje, odnosno ovaj tekst, počinje upravo s onim malenim mjestima čije kuće svojim krovom paraju nebo. Nekako očekivano, svako to selo ima i specifično ime zbog kojega ga jednostavno morate zapamtiti. Neka od njih su, recimo, Mrzlo Polje, Stojdraga, Kašt, Kalje, Budinci, Reštovo Žumberačko… i svako od njih je maleni raj na zemlji jer su se u tim mjestima ljudi naučili živjeti u skladu sa zakonima prirode. Kroz tisućljeća prisutnosti ljudi su ovdje uspjeli očuvati tu ravnotežu – vizure tradicionalnih sela, pašnjaka i polja još skladno nadopunjuju nepregledna šumska prostranstva. Sva ta sela imaju neku svoju priču. Recimo, Stojdraga se u povijesnim dokumentima spominje još davne 1447. godine, a u njoj se nalazi Žumberački uskočki muzej. Otvoren je 2006. godine, na Jurjevo, blagdan zaštitnika župe, u nekadašnjoj gospodarskoj zgradi župnoga dvora u Stojdragi. U njemu je izložena vrijedna zbirka etnografskih predmeta kojima su se sve do nedavno Žumberčani svakodnevno služili. Ako još nikad niste vidjeli češalj za češljanje konoplje i ne znate što su naćve, onda se ovdje morate uputiti.

Planinarenje

U povijesti planinarstva ovaj je prostor zapisan kao mjesto prvog alpinističkog uspona kada se prije stoljeće i pol Ilirka Dragojla Jarnević uspela južnom stjenovitom stranom na vrh Okića. Prvi organizirani planinarski uspon također se dogodio ovdje, davne 1875. na Oštrc i Plešivicu.

Stoj, draga!

U sjeveroistočnom dijelu Žumberka nalazi se selo Stojdraga. Neobično ime objašnjavaju dvije legende. Jedna od njih je iz vremena kada se trebala odrediti granica između hrvatskog i slovenskog sela. Nakon neuspjelih dogovora, dogovorili su se da će hrvatski momak i slovenska djevojka krenuti ranom zorom jedno prema drugome i gdje se sastanu, tu će biti granica. Tako je i bilo. No dok su hodali jedno prema drugome, momku se remenje na opancima odvezalo te je morao stati. Dok je vezao remenje, djevojka je već daleko dopješačila, te ovaj gromko povikne: “Stoj, draga!”. Druga nam legenda govori da su na dva susjedna brda, omeđena potočićem, bila naseljena dva sela između kojih je vladalo neprijateljstvo. Jednoga dana sretnu se djevojka i mladić iz ta dva sela, a ljubav između njih plane u trenu! Kad su seljani shvatili kako se mladi par sastaje pokraj potoka, sagradili su plotove od šiblja na obje strane. Uz plotove je stajala i straža, tko bi prekoračio granicu, bio bi upucan! Mladi par, zaprepašten postupkom svojih sela, nastavio se sastajati preko plota. Jednoga dana, djevojka odluči preskočiti plot momku u zagrljaj. Momak uplašeno povikne “Stoj, draga!”, no prekasno. Puška odapne, a djevojka se sruši mrtva. Uvidjevši kakvo su zlo napravili, seljani maknu plotove i prekinu svađu, a mjesto nazovu Stojdraga.

 

Osim rekonstruiranih ambijenata nekadašnjih žumberačkih domaćinstava, u muzeju možete razgledati i grbove plemenitih žumberačkih obitelji. Ako ste pak više za prirodu, a ne za ljude, onda se trebate samo uputiti u jedan od brojnih pašnjaka koji okružuju ovo mjesto. Zapravo, svako selo ima svoju kolekciju pašnjaka. Naime, prvi doseljenici u ove krajeve krčili su šume kako bi stvorili prostor za svoja naselja i okolne obradive površine. Posljedica takvih tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti brojni su seoski travnjaci, travnjački voćnjaci i polja čije vizure pridonose slikovitosti krajolika. Svi travnjaci pak nisu isti. Tako na strmim obroncima i stijenama dolaze travnjaci kalničke šašike – jedne od rijetkih potpuno prirodnih travnjačkih zajednica.

Najveća raznolikost vrsta zabilježena je na poluprirodnim travnjacima uspravnog ovsika i srednjeg trpuca gdje je na četvornome metru zabilježeno i do 40 biljnih vrsta. Prema tome, ovaj krajolik najbolje od sebe ponudi u proljeće kada svi pašnjaci eksplodiraju s bojama. Nema boje koja se u to vrijeme ne može pronaći, od crne i bijele do zlatne i srebrne, no to nije ni toliko neobično kada uzmemo u obzir da je u Parku prirode zabilježeno više od 1000 vrsta i podvrsta. Usporedbe radi, za cijelu Hrvatsku zabilježeno ih je nešto više od 5000. Mnoge od njih su relikti, endemi, rijetke, zakonom strogo zaštićene biljke, a jedna od njih je i dlakava ljepotica. To je crnkasta sasa, tek dvadesetak centimetara visoka biljka, obrasla gustim bijelim dlakama koja u to vrijeme procvate pognutim zvonolikim purpurnim cvjetovima. Ugledate li je tijekom šetnje na nekom od žumberačkih travnjaka, nemojte je samo ubrati jer je ona kritično ugrožena i pred izumiranjem, i bio bi grijeh kada bi svijet ostao bez njene ljepote. Ako želite na jednome mjestu vidjeti što više vrsta, onda je vaša destinacija vlažno stanište uz potok Jarak – cret s čak 74 biljne vrste među kojima vrijedi spomenuti 6 rijetkih vrsta orhideja te biljku mesožderku planinsku tusticu.

Vrlo korisne lokve

Kad smo već kod voda, iznenadit će vas da je Žumberak poznat po lokvama. Da, lokvama, kojih u jednoj šetnji lako možete pronaći barem 160. Razlog je što su ih tijekom prošlih vremena, uglavnom za napajanje stoke, stvarali ljudi. Mudro su se dosjetili dna prirodnih udubljena oblagati glinom te tako zadržati kišu. Uz lokve je bio vezan i društveni život sela. Osim za napajanje stoke, u nekima su se djeca znala osvježiti tijekom ljetnih vrućina, zimi su poslužile za klizanje, a voda iz njih služila je za pranje rublja te gašenje požara. No osim ljudi, s vremenom su ih naselile uz vodu vezane biljne i životinjske vrste. Time su lokve postale važan element biološke raznolikosti. Tako, primjerice, polovicu svih vrsta vodozemaca i četvrtinu svih vrsta vretenaca Hrvatske možemo pronaći u lokvama Žumberka. Jedan zanimljiv fenomen koji je moguće vidjeti u proljeće jest svadbeni ples vodenjaka koji pokušava zavesti svoju družicu. Živahne boje koje ga tada urese moći ćete zamijetiti ako strpljivo stojite uz lokvu i promatrate veseli život u njoj.

Zumberak, 030508.
Opcina Zumberak, jedna od najnerazvijenijih opcina u Hrvatskoj. 
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
- jl specijal -
Bruno Konjević / CROPIX
 

A ako već govorimo o ljepoti, onda se mora spomenuti dolina Slapnice. Nalazi se u središnjem dijelu Žumberačke gore, na granici općina Žumberak i Krašić. Potok je dobio svoje ime po brojnim slapištima i kaskadama niz koje se voda spušta uskom i duboko usječenom dolinom dužine 10 kilometara i koji ga čine najljepšim gorskim potokom ovog dijela Hrvatske. Zbog svoje divlje ljepote i prirodnih bogatstava dolina Slapnice zakonom je zaštićena kao značajni krajobraz od 1964. godine, a od 1999. postaje dio Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje. Na kraju doline, u blizini ušća potoka u Kupčinu, nalazi se iznimno očuvana kurija, staro seosko gospodarstvo plemenite obitelji Medven, sagrađeno još 1868. godine. U dolini se ljepotom izdvaja i Vranjački slap koji je optočen sedrom - “živom” stijenom koja i danas nastaje, te slap Brisalo - jedan od najviših slapova parka prirode, niz koji se voda obrušava u malo bistro jezerce. Tu su i Vranjačka spilja, odnosno Zidane pećine, te Draganov mlin, jedina stalno naseljena kuća u dolini.

Crkva u obliku četverolista

No, nije samo priroda impresivna, nego i građevine koje su prvi žitelji ovoga kraja sagradili. U središnjem dijelu Žumberka, blizu najviše točke na magistralnoj cesti između Bregane i Krašića nalazi se Budinjak, mjestašce s tek desetak stanovnika i iznimno bogatom prošlošću koja svoje korijene vuče iz 10. stoljeća prije Krista. Ovdje se nalazi i jedinstvena crkva u Hrvatskoj posvećena sv. Petki. Naime, u vrijeme dok se razmišljalo o gradnji kapele sv. Petronile, na brežuljku iznad Budinjaka stajala je starija i već trošna grkokatolička crkva koja je ubrzo srušena. Bila je posvećena sv. Petki, a od nje su danas ostali sačuvani samo temelji – nažalost, jer je arheološkim istraživanjima utvrđeno da je imala rijedak oblik četverolista kakav u Hrvatskoj nije imala ni jedna druga crkva, a u Europi tek nekoliko njih. Ovaj kraj je ujedno veoma poznat po grkokatoličkim crkvama što Žumberak čini središtem grkokatolika u Hrvatskoj. Nastale u 18. stoljeću, grkokatoličke crkve i danas su reprezentativne građevine – poput crkve sv. Nikole u Badovincima, sv. Jurja u Stojdragi, sv. Petra i Pavla u Mrzlom Polju te crkve sv. Petra i Pavla u Sošicama, pored koje se nalazi i rimokatolička crkva Blažene Djevice Marije.

Ostaci utvrđenih gradova

Velika zanimljivost tijekom koje se može naletjeti tijekom planinarenja šumom su i tumuli, zemljani humci u kojima se nalaze grobovi. Uobičajeni je to oblik grobne arhitekture u vrijeme starijega željeznoga doba na velikom dijelu europskoga prostora. U jednom tumulu pronađeni su ostaci kneza i kneginje s vrijednim pogrebnim predmetima, među kojima je i brončana kaciga koju je vrlo složenim postupkom izradio željeznodobni ljevač. Svaki budući nalaz takvoga tipa kacige, bez obzira na kojem mjestu u Europi pronađen, nosit će ime Budinjaka. A ako ste ljubitelji srednjovjekovnih filmova, onda možete posjetiti i ostatke starih utvrđenih gradova kao što su Okić, Tuščak, Lipovac i Stari grad Žumberak.

Okic, 070419.
Okic grad, srednjovjekovna utvrda u Samoborskom gorju.
Rusevni ostaci stare gradine na vrhu stozaste hridine kojom na istoku zavrsava hrbat Plesivice.
Foto: Ivana Nobilo / CROPIX
Ivana Nobilo / CROPIX
 

Očigledno je iz ovog teksta da je nemoguće sve ovo posjetiti u jednom danu (ili pak jednoj godini), pa ako se odlučite za višednevni boravak u Parku prirode, prespavati možete u planinarskim domovima, izletištima, seoskim domaćinstvima, u obnovljenom starom mlinu ili u prostoru namijenjenom robinzonskom turizmu. Ugostiteljska ponuda se krije u manjim mjestima kao što su Sošice, Žamarija, Kostanjevac te Stojdraga gdje možete uživati u domaćoj hrani u ambijentu starih žumberačkih sela. Štoviše, postoji manifestacija “Tisućljeće kulinarstva” kada se u rujnu održava radionice pretpovijesne, rimske, srednjovjekovne i tradicijske žumberačke kuhinje. A ako ste više za neke aktivniji odmor, a ne samo za šetnju, možete biciklirati, jahati, planinariti, penjati se te čak isprobati paragliding. Prema tome, poželite li pobjeći iz svakodnevice, znate gdje se sada nalazi ovo kraljevstvo među oblacima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 00:12