Polagano prolazim planine koje dijele unutrašnjost od obale. Kad sam ih gledao iz zraka na letu do starta na Hercules inletu, točno sam shvatio svu silinu Antarktičkog leda. Ledeni pokrivač je toliko debeo da su ponegdje cijeli planinski lanci ispod površine leda, a ponegdje izviru iz leda samo vrhovi planina, što se zove nunatak. Dva nunataka koji su mi bili orijentir jer sam između njih morao proći, sada su već iza mene, sljedeći nunatak koji će mi biti orijentir, još je predaleko van mog vidokruga. Ali desno od mog smjera kretanja posljednja tri dana sam uživao u pogledu na te planine koje sam vidio iz aviona. Sada mi i one sve više izlaze iz vidokruga, a beskrajni bijeli horizont koji će me pratiti narednih dana, sve više preuzima stvar.
Mentalne igre
Danas sam dosegao...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....