PUSTOLOVINA ŽIVOTA

Put oko svijeta za nula kuna: ‘U Hrvatskoj smo bili 13 dana, potrošili 0 eura i pronašli 5 kuna‘

Nico Koch i Krystal Brodie
 Privatni album
U vrijeme svjetskle pandenije Nico Koch iz Hamburga i Krystal Brodie iz Australije krenuli su na avanturu života

Pustolovina života. Kako drugačije opisati ideju i plan koji stoje iza upečatljivog imena "kangaroo_ in_ lederhosen", Instagram računa čiji su vlasnici dvoje mladih, nadasve avanturistički raspoloženih ljudi - 22-godišnji Nico Koch iz Hamburga u Njemačkoj i godinu dana mlađa Krystal Brodie iz Hazelbrooka u Blue Mountainsu u Australiji. Naime, Nico i Krystal, odnosno "kangaroo in lederhosen", planiraju proputovati svijet i to s - ali, doista, bez pretjerivanja - minimalno, gotovo pa ništa novca!

Više o njihovu pothvatu doznali smo u razgovoru preko Skypea. Nazvali smo ih i zatekli, dobro raspoložene, u Skoplju, glavnom gradu Makedonije. Prvi dojam opasno nas je zavarao. Iza njih se prostirao cigleni zid, nalik na one dekorativne kojima ljudi ponekad ukrašavaju interijer svojih kuća. Prva je asocijacija bila da su ušuškani u nekom hostelu. Potpuno smo se prevarili. Spavamo na krovu, otkrio je Nico, a zatim okrenuo računalo kako bismo mogli vidjeti njihov trenutačni smještaj - krovište i nebo koje se naziralo kroz prozor u njemu.

"Ovo nam je ponudila osoba preko Couchsurfinga koja volontira u hostelu. Rekla nam je da, ako želimo, možemo spavati na krovu, a mi smo rekli - zašto ne", ispričali su. Taj ih je smještaj na krovu stajao točno nula kuna. A točno su toliko - nula kuna - potrošili na svom dosadašnjem putovanju Europom na koje su se otisnuli 1. siječnja ove godine. Nula kuna? O.K., spavanje, ali transport... I hrana... Kako je to moguće, zanimalo nas je. Odgovor je idući: kombinacija Couchsurfinga i spavanja u šatoru, stopiranja ili pješačenja, dumpsterdivinga (tzv. ronjenje po kontejnerima, odnosno spašavanje otpada, među ostalim sasvim upotrebljive hrane) i čvrsti naum da se, usprkos svemu i u kojoj god situaciji, snađu s onime što imaju. Ova "stroga" pravila vrijede pogotovo sada, dok su još uvijek na europskom kontinentu. Naime, "Europa s nula kuna" im je cilj koji su si čvrsto zacrtali.

image
Nico Koch
Privatni album

Što se tiče kasnijih pustolovina, ipak su malo fleksibilniji, no o tome više riječi kasnije. Naime, već u prvim minutama našeg razgovora postalo nam je jasno da - što se tiče putovanja svijetom - u njihovu slučaju nije niti moglo biti drugačije. Oboje su zaluđeni putovanjima. I oboje iza sebe imaju popriličan broj prijeđenih kilometara. Nico je dosad proputovao 56 zemalja. Neke od onih europskih, susjednih i Njemačkoj bližih zemalja (uključujući Hrvatsku) proputovao je s obitelji, a nakon što se prije nekoliko godina zaposlio u jednoj kompaniji za čišćenje, sav je godišnji uporno koristio za odlazak preko granice.

Ponekad bi putovao s prijateljima, ponekad sam, pogotovo, govori nam, kad bi išao u ratne zone kao što su Irak i Južni Sudan gdje nitko nije želio ići s njim. Govori kako je destinacije koje će posjetiti birao nasumično, ionako mu je cilj putovati u sve zemlje svijeta. No, nikada nije putovao stilom kojim putuje sada, s Krystal. Dosad bi se uvijek ukrcao na avion, odletio na destinaciju i istraživao je.

Krystalina priča je malo drugačija. Ona iza sebe ima ukupno 31 državu. S obitelji je putovala samo na Novi Zeland i u Italiju, a od svoje 18. godine putuje sama, i to vrlo štedljivo, volontirajući i stopirajući, dakle uz minimalan budžet. Putovala je, govori, u jednu ruku i sporije i temeljitije od svog partnera. Kad su naišli jedno na drugo bio je to, sudeći prema svemu, savršen spoj. Upoznali su se upravo preko Couchsurfinga, platforme čiji si korisnici nude besplatan smještaj. Bio je to presudan trenutak. Povezali su se, zbližili, naposljetku i zaljubili te, kao par, počeli kovati plan - put oko svijeta. "Rekli smo si - zašto ne? I on voli putovanja i želio mi se pridružiti. Odrekao se svega, i stana i posla, i jednostavno smo odlučili putovati i vidjeti što će se dogoditi", objašnjava Krystal.

Dakle, Nico je dio svojih stvari prodao, dio donirao, dio pohranio kod obitelji i prvog dana ove godine jednostavno su krenuli. Od tada su prošli ukupno 10 zemalja, računajući Makedoniju u kojom smo ih zatekli. Prošli su Njemačku, Švicarsku, Lihtenštajn, Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju. U Makedoniji su trebali ostati samo nekoliko dana, a nakon toga su u planu Bugarska i Turska. A onda? Nakon "Europe za nula kuna", govore, cilj je nekako se domoći Australije. "Želimo praktički proputovati svijet, nemamo neko vremensko ograničenje. Okvirni je plan godina dana do Australije i onda ćemo tamo vidjeti kako ćemo se osjećati. Možda u Afriku pa u Južnu Ameriku...", govore.

Što se tiče kratkoročnih planova, tu su PCR testovi koje trebaju napraviti kako bi ušli u Bugarsku i Tursku. Što se tiče tih dviju zemalja, cilj im je da budu brzi - kako bi granice obiju zemalja prošli s jednim testom. Upravo im ta činjenica - da će morati napraviti taj test - malo kvari ideju o "Europi bez kune", no unatoč tome su vrlo zadovoljni. Taj će im test biti jedini "europski trošak". I dalje nam je teško vjerovati da u više od mjesec dana putovanja nisu potrošili baš ništa... No, Nico i Krystal su simpatično rezolutni. "Nula, ništa, niti jedan cent", govore smijući se te dodaju kako svoju putničku statistiku, među ostalim financijsku stavku, dokumentiraju na svom Instagram računu, u mapi za storije koja nosi ime "Country Results".

image
Nico Koch i Krystal Brodie
Privatni album

U toj mapi navode rutu kojom su putovali kroz svaku zemlju, broj dana i noći koje su proveli u njoj, broj prijeđenih kilometara (stopiranjem ili hodanjem), broj vožnji autostopom te koliko su potrošili. Primjerice, Njemačka. 870 kilometara (stopiranje), šest dana i pet noći, 13 vožnji, nula potrošenih eura. Italija? 563 kilometra (stopiranje i hodanje), 14 vožnji, pet dana i četiri noći, nula potrošenih eura, 4,04 pronađenih eura. A Hrvatska? 13 dana i 12 noći, 844 kilometara (stopiranje i pješačenje), 14 vožnji, potrošenih nula eura i pronađenih pet kuna, odnosno 66 centa. U toj će mapi, tvrde, i dalje, i nakon što prijeđu granice Europe, pratiti svoje troškove.

Jasno im je da princip "nula troškova" u nastavku putovanja biti teže ostvariti jer će im trebati vize i slično, no i dalje će nastaviti održavati svoj potrošeni budžet na minimumu. Dapače, bilježit će svaki i najmanji trošak, čak i ako su primjerice kupili bočicu vode ili neku drugu sitnicu. "Kad kažemo 'bez novca' to i mislimo, ne samo što se tiče smještaja, transporta i hrane, nego to znači i da ako se nešto dogodi ili nešto želimo, jednostavno kažemo 'šteta' i moramo pričekati i snaći se s onim što imamo", govore, navodeći dva primjera. Nico je primjerice izgubio punjač za kameru i sada je ne može koristiti, ali čeka da se domogne Turske kako bi ga tamo kupio. Isto tako, ostao je i bez veste, no trenutačno ustraje na tome da je ne kupi čak i unatoč hladnoći i kiši.

Što se tiče prijevoza, tvrde kako autobusi štede vrijeme, no ono njima nije presudno, odnosno imaju ga na pretek. Ako ne žele stopirati, govore, tu je i opcija pješačenja. "Imamo sve vrijeme koje želimo i ako nam treba više vremena, jednostavno nam treba više", tvrde. "Odlučili smo stopirati kako bismo došli u kontakt s ljudima, bolje upoznali samu zemlju i njezinu kulturu. Ali, također smo imali situaciju u Italiji gdje smo hodali gotovo 100 kilometara jer nitko nije želio stati. Tako da se ne oslanjamo u potpunosti na druge ljude, ali pomaže. Ne uzimamo autobus, taksi, vlak. Čak i kad nam se ponudi novac za autobus, kažemo ne. To nije naš način putovanja", govore.

Što se tiče samog smještaja, plan im je cijelo vrijeme besplatno spavati, dakle i u nastavku putovanja. "Couchsurfing ako nas netko želi ugostiti, a ako ne, onda spavamo vani u šatoru. Dakle, ne idemo u hotele i time se želimo voditi na cijelom putu", dodaju. Što se pak tiče hrane, u Europi su imali cilj ništa ne potrošiti na hranu. To im je uspjelo zahvaljujući tzv. dumpsterdivingu. "Došli bismo do kontejnera kod supermarketa i uzimali hranu koja je i dalje dobra. U Albaniji i Crnoj Gori smo išli u pekare i pitali imaju li hranu koju će baciti i onda bi nam dali stari kruh koji je, naravno, i dalje bio dobar za jesti", opisuju.

Što se tiče tog vida njihova putovanja, pomaže im što je on vegetarijanac, a ona veganka. U slučaju manga, primjerice, možeš vidjeti kad nije dobar, objašnjavaju. S mesom je druga priča, to bi moglo biti riskantno. Pretpostavljamo da su, s obzirom na stil putovanja, oboje spakirani minimalistički. Nismo se prevarili. "Putujemo samo s onim što je neophodno. Znači, oprema za kampiranje, šator i vreće, kuhalo, minimalno odjeće, samo ono najnužnije, zapravo većinu stvari imamo na sebi. Zatim, nož, hrana, voda i minimalne higijenske potrepštine. Svatko možda ima između 10 do 15 kilograma u ruksaku, ovisno o hrani i vodi", objašnjavaju, pokazujući nam pritom, uz smijeh, jednu stvar koja im nije neophodna, no ipak "putuje" s njima. Ovo je "travel seal", govore nam stavljajući u kadar plišanca u obliku tuljana koji služi kao jastuk. Nico dodaje kako on sa sobom još nosi i dron te kameru.

Zanimalo nas je kako se rodila ideja o tom minimalnom budžetu, odnosno ideja da proputuju Europu s nula kuna. Sve je u biti počelo kao eksperiment, još dok su živjeli u Hamburgu. To je trebala biti njihova osobna stvar na tjedan ili dva, a na kraju su odlučili tako i putovati. Isto tako, vole si postavljati izazove, a i Krystal je već i ranije jeftino putovala. Doduše, govori, nikada do ove mjere. No, isto tako, oboje imaju nešto ušteđevine. Zanimljivo, o tome koliko točno nisu međusobno uopće razgovarali. "Recimo da je definitivno dovoljno da dođemo do Australije. Jako nam je važno da imamo neku ušteđevinu da u izvanrednoj situaciji možemo imati za let doma. Uvijek ima situacija kad trebaš novac, za neke osnovne stvari", govore.

Kako su spomenuli let doma, zanimalo nas je i kako na cijeli njihov pothvat gledaju njihove obitelji. "Naravno da su malo zabrinuti jer se svašta može dogoditi. No, generalno nas podržavaju", priča Nico. Krystal, s druge strane, kaže kako je njezina majka već naviknuta i da se mora nositi s tim. Što se tiče društvenih mreža, zasad su samo na Instagramu. Novi su u tome, i razmišljaju o blogu ili YouTube kanalu, ali s time žele ići polako. Ime - "kangaroo_ in_lederhosen" - su smislili tako da su, u nedostatku dobrog "putničkog" imena, željeli nešto što asocira na Australiju i Njemačku, a da je s druge strane jedinstveno.

U Hrvatskoj su pak, tvrde, zapravo proveli i najviše vremena u odnosu na druge zemlje koje su posjetili od 1. siječnja. Prvo su boravili u Istri sedam dana, u kako tvrde, "svojevrsnoj karanteni" nakon prelaska granice, pomažući na jednom projektu u jednom selu u zamjenu za smještaj i hranu, a u kojem praktički nitko ne živi. Nakon toga su posjetili Zagreb pa otišli do Splita i u njegovoj okolici proveli još nekoliko dana. "Vožnja koju smo imali iz Motovuna, odnosno njegove okolice pa do Zagreba, bio je svećenik iz Njemačke koji je živio u Hrvatskoj, a koji je imao kontakt s obitelji koju znaju u Zagrebu, također iz tamošnje kršćanske zajednice, i kod njih smo ostali jednu noć. Onda su nam oni dali kontakt prijatelja, također svećenika u Splitu, koji nam je tamo ponudio smještaj", govore.

image
Nico Koch i Krystal Brodie
Privatni album

Što se tiče dumpsterdivinga u Hrvatskoj, kažu da nije bilo loše. "Otišli smo do jako velikog supermarketa u Zagrebu i kante su bile prepune manga, primjerice. I nismo bili jedini. Bilo je i drugih ljudi, pa si čak trebao biti brz da dobiješ dobre stvari", pričaju i ponovno spominju svoj Instagram na kojem se može vidjeti kako to izgleda. Nadalje, tvrde da su ljudi u Hrvatskoj prijateljski raspoloženi i kako je vrijeme konačno bilo dobro. "U okolici Splita je bilo čudesno. Dotad smo se smrzavali na minus deset, dvadeset, u Splitu smo prvi put bili u majci kratkih rukava", govore.

A kako im je putovati uopće u jeku pandemije, pitamo ih. "Putovanje nije lako kao prije, ali nije ni teško kao što bi neki ljudi pretpostavljali", govore. Tvrde kako su upoznali ljude "s obje strane", i one koji uopće ne vjeruju u koronavirus i one koji se stvarno boje zaraze te nose masku kad se i sami voze u automobilu. Na Balkanu je, tvrde, situacija oko covida opuštenija. "Naravno da je malo iritirajuće s PCR testovima i graničnim kontrolama, ali ipak je moguće", govore, a nemaju nikakve dvojbe niti oko ostataka svog putovanja. Ići će u one zemlje koje budu otvorene, ali tako dugo dok su na ruti za Australiju. Putovanje avionom bi, za razliku od njihova stila, moglo biti teže, kažu. Što se tiče zaraze, nisu u nekom strahu. Tvrde da imaju manje kontakata nego prije.

"Naravno da imamo kontakt s ljudima, sjedimo u istom automobilu kao i oni, ali s druge strane imamo mnogo manje kontakta nego većina ljudi. Primjerice, autobus, tamo ste zajedno s 30 drugih ljudi i ograničeniji ste nego kad mi sjedimo straga u automobilu s maskom na licu. Isto tako, većinu vremena smo u prirodi, ne odlazimo u supermarkete i izbjegavamo mjesta gdje ima ljudi. Isto tako, često spavamo izvan velikih gradova u kojima u pravilu niti ne provodimo toliko vremena. Ne susrećemo se ni s prijateljima ni s obitelji", govore, dok Nico dodaje kako je prije, kada je radio u Hamburgu, svaki dan samo na poslu bio u kontaktu s 20 ljudi, a kamoli kad bi išao u dućan.

Ostajući na temi koronavirusa, pitamo ih bi li to, primjerice da se razbole, bio dovoljno dobar razlog da unajme neki smještaj. Poduzeli bi, tvrde, sve mjere opreza ako bi se suočili s time i ne bi nastavili putovanje dok ne ozdrave, no što se tiče smještaja, i u tom bi slučaju preferirali biti u šatoru, u prirodi, kažu. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. veljača 2021 11:24