Dva prijatelja, jedan električni automobil, pustinja i put od 8500 kilometara pun opasnosti i neočekivanih avantura. Zvuči kao uvod u neki film, ali zapravo je riječ o stvarnoj priči koja počinje sutra u ranim jutarnjim satima.
Glavni protagonisti su Saša Cvetojević, poduzetnik i zaljubljenik u električne automobile, te Oleg Maštruko, putopisac i fotograf. Mjesto radnje je međunarodni reli Budimpešta - Bamako, a cilj je ući u Guinnessovu knjigu rekorda i postati prva ekipa u povijesti koja će proći pustinju u električnom automobilu. Točnije, u Tesli X.
Gdje je utičnica?
Prvo pitanje se nameće samo od sebe - gdje će nabaviti struju?
- U Maroku ima jedna punionica, a za ostatak puta ćemo nositi generator. Ali to nije najveći izazov. Ako nam se slučajno dogodi neki kvar na autu, recimo da nam uđe pijesak u kontrole ili ako dođe do kratkog spoja, onda nemamo gdje popraviti auto. U tom slučaju možemo utovariti auto na gondolu za Barcelonu i polako ići doma - kaže Cvetojević.
Putovanje zvuči kao nemoguća misija, ali ono to zapravo i jest. Reli traje 16 dana, kreće se iz Budimpešte, a završava u Gambiji. Osim što u afričkim gradovima nema potrebne infrastrukture za punjenje električnih automobila, tu su još i sve opasnosti koje dolaze s Afrikom - otmice, malarija, pobunjeničke ratne skupine... Unatoč svemu tome, Team Tesla Powered by RWE iz Hrvatske sutra pali motore za najveću avanturu u njihovu životu.
- Nije nama cilj završiti među prvima, bit će samo čudo ako uspijemo uopće završiti utrku. Želimo pokazati da je moguće s električnim automobilom proći pustinju. Jednoga dana, kada u afričkim gradovima netko odluči sagraditi punionice, u arhivi će pronaći pothvat dvojice Hrvata koji su Teslom prošli kroz Saharu te pokazali da se može i u pustinji koristiti električni automobil - veli Maštruko.
Sama priča svoje je začetke dobila u ožujku prošle godine. Maštruko je baš pogledao video s relija Budimpešta - Bamako i odmah vidio potencijal za još jedan putopis. Radi se “amaterskoj” verziji relija Pariz - Dakar, amaterskoj u smislu da se mogu prijaviti svi entuzijasti koji ne moraju nužno biti profesionalni vozači. Svake se godine prijavi oko 150 timova, polazak je uvijek iz Mađarske, a završna lokacija svake je godine u nekom drugom afričkom gradu. Za tu ekspediciju većinom se koriste automobili iz 90-ih godina, dakle nabrijane “peglice”, Golfovi, Trabanti, jer se radi o starim automobilima čiji se dijelovi lako mogu pronaći i zamijeniti u zabačenim afričkim selima.
Stari benzinac
Maštruko je na svojem Facebook profilu objavio status sa spomenutim videom i porukom “Tko ide sa mnom?”. Ubrzo su stigli i komentari prijatelja koji su bili za akciju, ali nakon nekoliko poruka već se odustalo od projekta. Sve dok se nije javio Cvetojević.
- Saša i ja se znamo već par godina i kada mi se javio, znao sam da misli ozbiljno. Sjeli smo, razgovarali i u početku je bio plan uzeti nekog starog benzinca. Onda je Saša predložio da uzmemo električni automobil i napravimo nešto što još nitko nije pokušao - kaže Maštruko.
Obratili su se Andrewu G. Szabi, organizatoru relija, i on je odmah prihvatio njihov prijedlog.
- On je spaljen tip. Kada je čuo što planiramo, rekao nam je da smo ludi. Sljedeća rečenica je bila - kada krećemo s pripremama - prisjeća se Cvetojević.
Što se tiče priprema, nisu ih imali. Oboje imaju već pozamašna iskustva u svijetu putovanja, ali kažu da je ovo nešto jedinstveno. Maštruko je prošao više od 50 zemalja, a Cvetojević je već s Teslom prije dvije godine otišao na putovanje od 10.000 kilometara, točnije od najjužnijeg dijela Europe do najsjevernijeg. Ipak, ništa se ne može usporediti s ovim relijem.
Teški uvjeti
- U Mauretaniji će nas kroz jedan dio puta zbog naše sigurnosti pratiti vojska. Dobili smo upute da u slučaju da nam netko u noći počne prilaziti autu, da odmah palimo motore i damo gas. Tu je još i opasnost od dobivanja raznih bolesti, od kojih je, naravno, najopasnija malarija, a i otmice nisu strana pojava u tom dijelu svijeta. Tu je još i mogućnost da se izgubimo, jer svi ti putevi nisu zacrtani na GPS-u. Zapravo, većinu vremena nećemo ni imati interneta - kaže Maštruko.
Unatoč njihovu entuzijazmu, velike su šanse da neće završiti utrku. Automobil je tvornički i nije niti malo modificiran kako bi bio prilagođen uvjetima pustinje. Osim toga, jedna ruta je dugačka čak 600 kilometara, a maksimalni domet njihove Tesle je 400 kilometara, i to ako paze na svaki prijeđeni kilometar te odaberu rute gdje se troši najmanje energije. Tu je i onaj najvažniji problem - napajanje, jer u nekim afričkim mjestima nema dovoljno struje za osnovne funkcije samog mjesta, a kamoli da se priključi auto koji crpi do 10 kilovata struje.
Ali oni se ne brinu za to. Sutra idu u avanturu koju će pamtiti do kraja života.
- Neki nam kažu ‘vidimo se kad se vratite’, a drugi ‘vidimo se ako se vratite’. Znamo da se radi o riskantnom putovanju, ali vjerujemo u auto i vjerujemo u nas. Sve ostalo će doći samo od sebe - kaže Maštruko.