Pustolovina se ponekad dogodi kada je najmanje očekujete, primjerice kada krenete "osvajati" skromnih 309 metara nadmorske visine, odnosno najviši vrh najniže gore u Hrvatskoj. Riječ je, naravno, o Bilogori i njezinu Stankovu vrhu.
Trebala je to biti lagana subotnja šetnja pitomim bregima, ona koja puni pluća svježim zrakom i vraća život u zakržljale mišiće, izlet u relativnoj blizini Zagreba koji puni dušu za predstojeći radni tjedan. Pritom se nismo nadali nekim spektakularnim vidicima. Kao ni Moslavačka gora, još jedan "otok" u Panonskoj ravnici, ni Bilogora se nimalo ne ističe po planinarskim izazovima. Upravo zato očekivali smo uživanje u pitomim brežuljcima, kapelicama, vinogradima... Sve smo to, naravno, i dobili, uz nekoliko iznenađenja.
Naime, lagana šetnjica...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....