Što se pročelnika za gonzo pitanja tiče, Svjetsko prvenstvo je privedeno kraju, barem što se tiče vlastitog sudjelovanja u loptometačkom cirkusu. Sjedim na aerodromu, kucam ove retke i čekam da počne sraz između Engleza i Njemaca.
Navijam za otočane valjda čitav život, ali znam da će opet izgubiti na penale. Pitam se tko će od njih ovoga puta promašiti jedanaesterac, pa da se pokunjim i krenem prema odgovarajućem gate-u.
Ostatak prvenstva odgledat ću u tišini vlastitog stana. Slušat ću komentare Željka Vele i Saše Sušeca, njihove ozbiljne analize igre… čudno je to, iste sam te glasove slušao još sinoć, kad smo do sitnih sati, uz par litara odgovarajućeg napitka, razglabali o smislu života.
Afrika paprika… ne zna čovjek što bi na kraju mislio, dok čeka da Englezi izgube na penale, pa da se ukrca na avion i krene kući. Bilo je ružnih trenutaka, a bilo je i predivnih. Tko je ono napisao da sreća nije ništa drugo do dobrog zdravlja i lošeg pamćenja…
Južnoafrička republika, nova zemlja na toj čudnoj listi država koje brižno skupljam. Još jedno putovanje u moru ostalih. Neke stvari ostaju iste, neke se mijenjaju. Prtljaga je sve lakša i lakša.
Ne teglim više Lonely Planet – imam ga potpuno besplatno, u sustavu Ovi navigacije na svojoj Nokiji. Ne teglim mape i karte, gdje god da sletim uključujem Ovi Maps, pa biram odgovarajuće restorane, muzeje ili barove. Ne brinem više gdje sam parkirao automobil – aktiviram aplikaciju 'I parked here', snimim lokaciju na kojoj sam ostavio auto, pa me, nakon derneka, pametna sprava odvede kuda treba.
Da, neke su se stvari promijenile… ne čekam više da mi gospon Sijerković kaže kakvo će biti vrijeme – pogledam to na Ovi Maps. Nakačen sam na facebook, ali ne čekam više da se vratim u hotel, pa da uploadam fotke – sve obavim na licu mjesta – putem mobitela.
Ne hvata me više nostalgija, jer svako jutro na mobitelu aktiviram aplikaciju Jutarnji list , pa u miru pročitam novine. Ne nosim brošure FIFA-e, aktiviram aplikaciju World Cup , koju sam besplatno instalirao na mobitelu, pa mi pametna sprava govori prema kojem stadionu treba krenuti.
Neke su se stvari promijenile. Strast prema putovanjima je ostala ista…
Afrika paprika… novčić uvijek ima dvije strane. Pa hajmo onda vidjeti zašto Afrika JE zaslužila organizaciju Svjetskog prvenstva u nogometu.
Sve samo Afrika NE: 10 razloga zašto je SP u Južnoj Africi katastrofa
1. Osmijeh
Od trena kad si sletio na aerodrom, pa sve do ovog trena, dok čekam da Englezi izgube na penale, pa da krenem prema kući, domaćini se smiješe. Tako ljubaznu naciju čovjek može pronaći samo možda u jugoistočnoj Aziji.
Apsolutno svi su ljubazni i žele ti pomoći. Puno se pričalo o sigurnosnim faktorima i potencijalnim neugodnostima za posjetitelje. I da, vjerojatno u Hillbrowu postoje dečki koji bi se rado poigrali s mojim satom, novčanikom i mobitelom, ali zaista, u ova tri tjedna, apsolutno niti jedna osoba me nije ružno pogledala.
Dapače, ljudi su me zaustavljali na ulici da me pitaju kako sam i kako mi se sviđa njihova zemlja. Jednom me na ulazu u javni zahod dočekao crni momak blistavo bijelog osmjeha i rekao mi – dobro došli u moj ured, gospodine. Nije tražio nikakvu napojnicu nakon što mi je otvorio vrata i dodao mi toalet papir, čak je inzistirao na tome da mu ne dam niti randa.
Južnoafrička republika jest siromašna zemlja s određenim problemima, ali načelno, to je zemlja dobronamjernih i srdačnih ljudi, koji su dugo patili u eri aparthejda, a ne pokazivanjem niti trunke osvetoljubivosti prema bijelcima pokazuju svu svoju veličinu. Možda zaista nisu majstori organizacije, možda je sve to i bilo malo šlampavo, ali kako da im čovjek zamjeri, kad ti se tako srdačno smiješe.
2. Cape Town
Na jugu zemlje smjestio se Cape Town, pravi biser južnog Atlantika. To je jedan od gradova koji svaki putnik koji drži do sebe jednostavno mora posjetiti. Povukao je najbolje elemente San Francisca, Osla i San Diega. U njemu i njegovoj okolici čovjek može partijati, papati u fenomenalnim restoranima, promatrati pingvine iz male, i kitove iz nešto veće udaljenosti.
Može uživati u posjetu akvariju ili u izležavanju na plaži. Ako je udaren na adrenalinski način, može kite surfati ili paragladirati. Za romantičare tu je obavezno izležavanje na stijeni Rta dobre nade i promatranje mjesta gdje se sudaraju dva oceana.
Za potpune hedoniste, tu je i obavezan posjet svjetski čuvenim vinarijama u okolici grada. Jedan je pisac napisao da nitko nije toliko bogat, i nitko nema toliko vremena da dva puta odlazi na sva ona mjesta na kojima mu je bilo lijepo. Ali Cape Town je jedan od gradova u koje se jednostavno ne možeš ne vratiti.
3. Okolne države jako zanimljive
Ne samo da u Južnoafričkoj republici postoji čuveni Kruger park, u kojem čovjek može promatrati 'big five' u prirodnom okruženju, i u kojem se može uživati danima da ti ne postane dosadno, nego su i susjedne zemlje vrlo interesantne.
Ako iz Johanesburga kreneš prema istoku, za manje od pet sati doći ćeš do Swazilanda, specifičnom po svojim nacionalnim parkovima i traking rutama. Tu ćeš upoznati mnoge druželjubive ljude, koji će ti u tanane objašnjavati rituale na kojima kralj bira jednu od rasplesanih djevica – da mu postane žena.
Tu će ti objasniti kako se u Swaziju supruga kupuje sa ravno petnaest krava, tu ćeš fino jesti i promatrati spektakularne vodopade. A samo još dva sata dalje, prema istoku, tu je Mozambik i njegov Maputo, koji te zaslijepi svojim bojama i mirisima.
U kojem god da se smjeru makneš iz Johanesburga, bilo prema Bocvani, Namibiji, Swazilandu, Lhesotu ili Mozambiku – sjajno ćeš se provesti i vidjeti nevjerojatne stvari. To se za određene zemlje Europe ili Južne Amerike ne može reći.
4. Smanjio se kriminal u državi
Iako su nas upozoravali na silni kriminal u državi, nikome se od hrvatskih izvjestitelja ništa nije dogodilo. Postoji priča o masovnom uklanjanju kriminalaca sa ulica Durbana i Jo'burga uoči prvenstva, priča u koju i nismo baš vjerovali.
Ali izgleda da se, na kraju, pokazala istinitom. Čitali smo lokalne novine, i nije baš istina da nije pilo pljački i kriminala za vrijeme World Cupa, ali svaki grešnik je kažnjen desetak puta rigoroznije nego u 'mirnodopskim vremenima'. Ako si ranije za oružanu pljačku dobio dvije godine, u ovom periodu ćeš dobiti deset. Pa si ti misli…
Bilo bi sjajno za državu ako bi vlast zadržala ovakvu razinu prevencije i rigoroznosti i nakon prvenstva, jer onda bi konačno postojala šansa da ovo društvo krene prema naprijed.
Bojimo se samo da će to biti nemoguća misija, uz svu razinu korupcije policijskih dužnosnika. Ali ako je World Cup pridonio tome da ulice afričkih gradova makar i na mjesec dana postanu sigurne, onda Sepp Blatter zaslužuje zahvalu u vidu kakvog lijepog ordena.
5. Razvoj afričkog nogometa
Iako je, od svih afričkih momčadi, samo Gana prošla prvu fazu natjecanja, afrički nogomet grabi prema naprijed. Izgrađeni su novi stadioni, preuređeni stari, poboljšana je infrastruktura.
Klinci odjeveni u dresove Bafane Bafane ganjaju loptu po ulicama sanjajući o danu kada će zaigrati za nacionalnu momčad Južnoafričke republike ili Obale bjelokosti.
Ako je samo jedan klinac jutros izašao na ulicu s loptom po rukom, umjesto da ide u geto zapaliti joint – Blatter opet zaslužuje orden.
6. Posjetitelji upoznali Afriku
Stotine tisuća navijača, funkcionera i izvjestitelja cirkuliralo je jugom Afrike. Neki će se kućama vratiti nezadovoljni, ali većina će ipak pričati o divnom osmijehu afričkog čovjeka ili ljepoti Cape Towna.
Možda, jednog dana, potaknuti tim pričama, neki od njihovih susjeda, potaknuti znatiželjom, odlete prema jugu kontinenta. Možda prošetaju ulicama Cape Towna ili Rustenberga i uvjere se da ovdje stanuje pregršt ljepote.
Možda nalete na onog mog momka blistavog osmjeha, koji mi je poželio dobrodošlicu u svoj wc-ured… pa shvate da je crni čovjek jednak bijelom. Da svi mi imamo istu, crvenu krv, iste želje, strepnje i nadanja. Iste ružne i divne trenutke. Uz tu razliku da se bijeli čovjek nikad ne može tako iskreno i blistavo nasmijati kao crni.
7. Vuvuzele, atmosfera
Vuvuzele voliš ili mrziš. Treba ih poštivati, jer one su dio lokalne tradicije i folklora, ali istina, mnoge je posjetitelje buka dovela do ludila.
Čitam da stvar ne zvuči najbolje pri praćenju televizijskog prijenosa, ali uživo… kad vidiš rasplesane tribine kako pušu u te male plastične stvarčice, dođi ti da se nekako nasmiješ od dragosti.
Osobno, išao sam do pakla i nazad. Prvih mi je nekoliko dana zvuk bio mio. Onda me počeo iritirati. U jednoj sam fazi poželio napustiti državu zbog njega.
Na kraju su mi opet postale simpatične. Kupio sam ih petnaest komada, za sve drage ljude u Hrvatskoj. Sjedim sada na aerodromu, čekam da Englezi izgube na penale, pa da krenem prema avionu, i svih petnaest vuvuzela odmara na sjedištu pored mojeg.
8. Nezaboravni nogometni trenuci
Nogomet nekad piše priče veće od života. Trebalo je biti 'tamo', kad je Zidane udario Materazija u prsa, pa onda pokunjeno, iz svlačionice, slušao udaljene urlike talijana kad je Che Canavaro podigao kantu u zrak.
Trebalo je biti 'tamo' kad je Vlaović preko čitavog terena na leđima nosio onog nesretnog Turčina, pa onda poslao loptu gdje joj je odavno mjesto. Trebalo je biti tamo, u Engleskoj i sve to gledati u živo.
Trebalo je biti 'tamo', kad je Mara, u devedeset i trećoj minuti te kultne utakmice s Newcastlom, uzeo Pistoneu loptu, pa je poslao dolje nisko, ravno na Cvitanovićevu nogu… trebalo je biti 'tamo', i bio sam 'tamo', na istoku gore, pa sam gledao kako lopta putuje pored Shay Givena u donji desni kut, usprkos onom UEFA-inom krvniku Ursu Mayeru, usprkos svim nedaćama tog ukletog Dinama… čak i usprkos onim glavonjama iz svečane lože, koji čak nisu dozvoljavali narodu da klub koji vole zovi imenom koje se njima sviđa. Bio sam tamo.
A bio sam i na Soccer Cityu, na otvaranju Svjetskog prvenstva, kad je Afrikancima na noge došao jaki Mexico. Devedeset tisuća ljudi pjevalo je himnu, puhalo u vuvuzele, a onda, kad je Tshabalala zabio, onda se nebo otvroilo. Bio sam 'tamo' i gledao sve to na svoje oči…
9. Bolje jedan loš dan na putu nego jedan dobar dan u uredu
Bilo je hladnih noći u Johanesburgu, kada grijanje baš i nije najbolje funkcioniralo. Bilo je raznih njemačkih prevaranata-vlasnika hotela, bilo je trenutaka kad bi najradije sve poslao k vragu…
Ali osobno, radije bih bio na putu, pa makar se smrzavao na podu nekog kolodvora, nego u uredu, pa taman da taj dan na burzi jednim potezom zaradim hrpetinu eura.
10. Susjedu je crkla krava
Reprezentacije naših susjednih zemalja nisu prošle prvi krug natjecanja. Dapače, i Slovenci i Srbi su ispali istog dana. Ovo valjda nije potrebno dalje objašnjavati…