Lijepo, organizirano, posloženo, čisto. Pomalo puritansko. Nigdje gužve, nigdje prosjaka. Puno sunca, puno vode, bujna flora, šarena cvrkutava fauna, prekrasni parkovi, egzotične biljake, boje, boje, boje, te lude boje i zelena trava koja vrišti. Na ulicama, pločnicima, travnjacima i parkovima ni jednog papirića. Ni jednog opuška, ni jedne zalijepljene žvake, što s obzirom na drastične novčane globe nimalo ne čudi. Najčišći grad koji sam u životu vidio.
Tim je riječima glumac Edvin Liverić, član ansambla ZKM, opisao Singapore , otočni grad-državu na jugoistoku Azije u kojem je s riječkom kazališnom skupinom Trafik nedavno gostovao na međunarodnoj kazališnoj manifestaciji “Singapore Fringe Festival”.
Oduševljeni organizacijom
- Festival je svake godine tematski određen; lani je to bila umjetnost u odnosu na obitelj, ove godine umjetnost i pravo... Njihov je žiri iz cijelog svijeta odabrao pet plesnih predstava, među njima je bila naša ‘Destinacija Trafik: divljač.’ Bili smo presretni - tumači Edvin koji je s ekipom ondje proveo sedam nezaboravnih dana. Singapore ima oko 4 milijuna i 600 tisuća stanovnika, a površinom je četiri puta manji od Istre. Oduševio ih je, kaže Edvin, u svakom pogledu, od odlične organizacije festivala do ljubaznih ljudi.
Predstavu s kojom su gostovali napravili su za desetu obljetnicu postojanja riječke glumačke trupe.
- Pozvali smo sve ljude koji su ikad radili s nama, likovnjake, kazalištarce... i dali smo im tri smjernice: neka im inspiracija budu fotografije Diane Arbus, filmovi Eda Wooda i brod Barbarude. Taj je brod, naime, bio prvi neslužbeni striptiz-bar u bivšoj Jugi. Sedamdesetih godina obilježio je Rijeku. Imao je svoju razinu, tamo su zalazili boemi, političari, umjetnici ... zabavljali su ih perfomeri, zečice, transvestiti, pjevala je Radojka Šverko... Bila je to zanimljiva, alternativna oaza, jedan paralelan, pomalo rubni svijet, rekao bih. Barbarude je bio bitan Rijeci i Riječanima; 1991. je rastopljen, rastaljen za topove. U ovoj smo mu predstavi htjeli dati svojevrstan hommage, pa smo ga postavili kao treću smjernicu - tumači Edvin prirodu same predstave. Zašto divljač? Pa sve te srne i jeleni, to je nešto lijepo, divlje i neuhvatljivo, kazat će kroz smijeh.
Pred punom dvoranom
- Mislim da smo prvo hrvatsko kazalište koje je gostovalo u Singaporeu. Išlo nas je devet. Pet performera, Mila Čuljak, Marin Alvir, Gordana Svetopetrić, Silvia Marchig i ja, zatim autorica Magdalena Lupi i tehničari. Vozimo se tako taksijem po Singaporeu, najednom ‘gle, ljudi, evo nas’, naletjesmo na jumbo-plakat s kojega se svi zajedno sretni smješkamo. Organizator se za sve pobrinuo, nismo to očekivali, svako malo mi po gradu - otkriva Edvin.
Nastupali su u kazalištu Esplanade on the bay, antologijskoj zgradi suvremene arhitekture s dvije staklene, svijetleće kupole. To impresivno, umjetničko zdanje nalazi se na samoj obali i obuhvaća koncertne, konferencijske i kazališne dvorane, umjetničke galerije, restorane, trgovine... Obje su se predstave izvele pred punom plesnom dvoranom, kaže zadovoljno Edvin, a nakon predstave došli su ih pozdraviti brojni hrvatski mladi znanstvenici koji žive i rade u Singaporeu.
Tijekom posjeta stigli su obići zanimljivi otok-grad-državu. Nekadašnji dragulj britanske krune danas se smatra azijskim tigrom, tako se, naime, nazivaju male azijske države rapidnoga ekonomskog rasta. Tri su glavne etničke skupine: Kinezi, Malajci, Indijci, četiri službena jezika: engleski, malajski, mandarinski i tamilski. Engleski je službeni jezik administracije i trgovine, malajski je nacionalni jezik, dok se mandarinskim koristi najveći broj stanovnika. Ljudi često koriste ‘singliš’, iako se zakonodavac svim silama trudi izbaciti tu mješavinu kreolskog i engleskog, želeći ih potaknuti da koriste pravilni engleski jezik - tumači Edvin.
Prije nego što će sletjeti zrakoplov, stjuardese podijele letke s nekim od glavnih pravila zemlje: za krađu se, primjerice, odsijeca ruka, posjedovanje bilo koje droge kažnjava se smrću, pri čemu je potpuno nevažno jesi li njihov državljanin ili turist.
- I gume za žvakanje su zabranjene. Oduzimaju ih na aerodromu - opisuje Edvin stroge zakone.
Singapore je grad stranih investicija, biznisa, turizma i bankarstva, grad u kojem se, štono bi se reklo, vrti velika para. Nitko ne prosi na cesti, tu obitava srednja i visoka klasa. Ljudi su ljubazni, hedonisti, uživaju u hrani i piću. Cijene su povoljne, PDV je samo šest posto pa šoping cvjeta.
- Ne postoji proizvod koji se proizveo bilo gdje na ovom svijetu a da se ne može naći u jednom od onih ogromnih šoping-centara. Poželite li Jadran čarape, naći ćete ih tamo - smije se Edvin.
Došli su, kaže, pred kraj monsunskog razdoblja; dan je uvijek isti, sunce izlazi oko šest ujutro, zalazi oko šest poslijepodne, a ekvatorska klima živu u termometru ne spušta ispod 30 stupnjeva.
Nema tu otpalog lišća
- Pijuckam kavu, baš ono guštam, gledam to prekrasno drveće i taj prezeleni travnjak na kojem nema ni jednog jedinog lista. Za ne povjerovati! Pada li u ovoj državi lišće uopće, promislih. Možda i ne - kroz smijeh će Edvin. - Zveckam šalicom o tanjurić, napajam dušu krasnim parkom, najednom jedan se listić otrgne, zaleluja zrakom i ljosne na travnjak.
Ni oblikovao nisam do kraja svoju malu urotničku misao, ‘aha, ipak imate lišće po parkovima’, kad evo ti ga! Čiča u nekakvom kombinezonu, iskočio niotkuda s ogromnim usisavačem, ssss, usisao list i povukao se opet u svoju malu ‘zasjedu’. I travnjak je na najjužnijoj točki azijskog kontinenta nastavio biti prezelen, besprijekoran... - zaključio je Edvin priču iz Azije.