ZAGREB - Da su mogli naći drugoga takvog plavokosog ljepotana, jednoga koji bi uvijek govorio “da”, Hollywood bi odavno odbacio Roberta Redforda. On bi možda sam sebe osudio na pustinjaštvo, kao Brigitte Bardot, kada bi vrijeme odnijelo njegovu ljepotu, u vrijeme kad plastična kirurgija još nije bila sposobna za čuda.
Ali, nije se dogodilo tako. Robert Redford danas je u 75. godini i ne pokazuje znakove da će okončati karijeru, jedna je od najvažnijih liberalnih mislećih glava Hollywooda, osnivač i zaštitnik Sundance Film Festivala, moćne institucije koja afirmira film prema mjerilima suprotnima od industrijskih. Njegovo lice je izrezano borama, ali s njega još sija pogled lijepog američkog dečka.
U Americi mu 3. svibnja izlazi biografija. Napisao ju je pisac i dokumentarist Michael Feeney Callan nakon godina istraživanja, intervjua i na temelju dnevnika, dokumenata i privatne korespondencije, koje mu je Redford stavio na raspolganje.
Potomak Robina Hooda
Robert Redford rodio se 18. kolovoza 1936. u Santa Monici. Otac Charles bio je knjigovođa u Standard Oilu, iako je bio rođeni pisac i pripovjedač. Zato što nije imao hrabrosti izgraditi svoju karijeru, uvijek je bio na rubu živaca, mračan i ćudljiv. Redford je sa sobom nosio posljedice njihova kompliciranog odnosa.
“Godinama sam mu zamjerao što me obeshrabrivao i gušio moju individualnost, ali danas znam da se žrtvovao za nas. Često mi je pričao priče koje je izmišljao. Jedne večeri ispričao mi je cijelu povijest obitelji Redford, koja seže unatrag sve do Irske i Škotske, samo da bi mi mogao reći da sam potomak Robina Hooda.”
Propio stipendiju
Nakon što mu je majka Martha Hart umrla 1955., godinu dana nakon što je maturirao, Robert je zbog pijančevanja izgubio stipendiju za sveučilište Colorado. Upisao je Umjetnički institut Prat i živio kao slikar u Europi. Posebno ga je obilježio život u Parizu.
“Učio sam 12 sati dnevno, soba bi se toliko napunila dimom da nisam mogao disati. Više nisam gotovo ništa jeo. Gubio sam na težini iz dana u dan. Sve sam se više zatvarao u sebe. Nisam htio govoriti, ni spavati. Ništa više nisam htio raditi, nego zuriti u oči tipa u ogledalu”, ispričao je Redford.
Kad se vratio u Ameriku, u New Yorku je upisao glumu. U rujnu 1958. oženio se s Lolom Van Wagenen, aktivisticom za prava potrošača koja je zbog Redforda napustila koledž. Suočila se s čovjekom kojega je cijeli život razdirao strahovit osjećaj krivnje.
“Od svakoga sam tražio da vjeruje u mene, a sam nisam vjerovao. Htio sam promijeniti svijet, ali i svakoga tko bi prošao pokraj mene. Nisam imao ni novčića u džepu, a to je jedino što zaista vrijedi kad par počinje zajednički život”, naveo je Redford u knjizi.
Imali su četvero djece. Jedno im je dijete umrlo s dva i pol mjeseca. Odnijela ga je “smrt u kolijevci”.
“Znam da će zvučati sebično, ali osjećao sam se žrtvovan. Odbio sam razumni život zbog ovog pustolovnog. Otac mi je uvijek govorio da sam neodgovoran. I Van Wagenen mi je to govorila. A to je, osjećao sam, bila katastrofa za koju sam bio ja odgovoran”, otkriva u biografiji.
Razveli su se 1985. i Redford je teško podnio potonuće braka. Njihova kći Shauna postala je slikarica, Amy glumica, a sin James scenarist.
Iskustvo na televiziji i u kazalištu zajedno s izgledom doveli su Redforda do boljih uloga na filmu i televiziji. Probio se ulogom Sundance Kida u filmu “Butch Cassidy i Sundance Kid” 1969. kad je imao 32 godine. Filmovi “Djevojka koju sam volio” s Barbrom Streisand i “Žalac” učinili su ga najkomercijalnijom zvijezdom toga doba. No, on se i dalje se osjećao grozno.
Sve odbijene uloge
Oduvijek se bojao svoje ljepote. Imao je osjećaj da su mu zbog njegova izgleda ljudi davali više nego on njima. Barbra Streisand jednom je s nemalom dozom otrova rekla kako mu je bilo toliko neugodno što gradi karijeru na izgledu “da je bilo dovoljno reći mu da je zgodan i odmah bi vas odveo u krevet”.
No, imao je i dovoljno pameti da, odrastajući u Santa Monici na rubovima Hollywooda, shvati da će ga njegov seksepil, bude li se dao svrstati u stereotipe, odvesti ravno u čistilište B produkcije. Zato je odbio nekoliko puta više uloga nego što ih je odglumio. Iako se činilo da je svojeglav i često pretenciozan, pokazalo se da je bio u pravu.
Redford je, zabrinut zbog imidža plavokose muške starlete, odbio uloge u “Tko se boji Virginije Woolf?” i “Diplomcu” te umjesto toga izgradio imidž komercijalne, ali inteligentne i pouzdane zvijezde.
Presudna za njegovu karijeru bila je uloga novinara Boba Woodwarda u filmu “Svi predsjednikovi ljudi” 1976. godine. Već je bio u četrdesetima, najveće ime u Hollywoodu. Iza sebe je imao povijesnu ulogu u “Velikom Gatsbyju” koja ga je zacementirala kao seks ikonu filma te uloge u još dva blockbustera: “Veliki Waldo Pepper” i “Tri kondorova dana”.