Kad bismo i svijećom tražili, vjerojatno ne bismo pronašli našu curu s estrade ili sponzorušu koja naokolo s mukom ne nabada u louboutinkama, onim preskupim francuskim salonkama sa stileto potpeticama od 12 centimetara i krvavo crvenim, povišenim potplatama. Pa neka ih nose, da parafraziramo Marie Antoinette, ako se ne usude, poput Samanthe Cameron , supruge novoga britanskog premijera, nositi puno jeftiniju verziju sličnih cipela iz, recimo, obične ‘pučke’ Zare.
No, zašto se to ne usude naše zgodne mlade cure, to je pitanje za milijun dolara, zašto se moraju dokazivati modnim markama i zašto su u ovom našem tranzicijskom ideološkom paklu uvjerene da ih jedino logomanija može spasiti od najgore sudbine - da ih drugi vide kao luzerice? Upravo logomanke nisu cool - kako može biti cool ona koja smatra da je važnija haljina od nje same. Čak je i najveća modna diktatorica Coco Chanel tvrdila da ne valja haljina koja progovara glasnije od žene koja je nosi... Ma kome ja to govorim, tko još u to vjeruje, tko smatra da modne marke nisu nužno cool?
Carla nije ni blizu
Evo, recimo bogata, izrazito bogata Samantha, koja živi u filmičnom londonskom Notting Hillu u kući sa solarnim grijanjem. Svjetske modne novinarke tvrde da će supruga novoizabranoga britanskog premijera uskoro polako istisnuti Michelle s pozicije ‘modne ikone žena političara’. Zaboravimo Carlu Bruni Sarkozy, nju ionako svi još uvijek smatraju posve drugom kategorijom - jednom manekenka, zauvijek manekenka. Sam Cam, kako toryjevskoj prvoj dami tepaju britanski mediji, jedna je od onih sretnica koje se ni u trudnoći ne debljaju, a s izduženim, vretenastim tijelom i nogama baš sve joj dobro stoji (Samantha je visoka oko 180 centimetara).
Kako nova modna ikona engleskih poslovnih žena, koje ‘žongliraju’ između djece i karijere, koristi te komparativne prednosti? Nosi baš sve!
Kad kažem sve, ne mislim na korzete, tajice, minice, šorceve i slične pomodne artikle modnih žrtava iz serije Absolutely Fabulous, već na sve brendove, od skupih do najjeftinijih. Nerijetko je u modelima obožavnoga engleskog Top Shopa za koji ‘kreira’ i Kate Moss ili u izrazito jeftinim cipelama Next. Rado nosi satensku haljinu s velikim bijelim točkama iz Marks & Spencera, koju mnogi smatraju možda i uspjelijom, a zasigurno neusporedivo jeftinijom verzijom slične Diorove haljine koju je nosila Carla. Britanci su je često vidjeli u Zarinim sivim antilop salonkama u kojima se pred kamerama ušetala u svoj novi dom u ulici Downing. Nosila je, a kamere paparazza to su zabilježile, i crne traperice Uniqloa, ‘japanskog H&M-a’, s tinejdžerskim crnim starkama. Sam Cam nosi, što se moglo i očekivati, i skupe modele britanskoga, klasičnog branda Jaeger, haljine Nicole Fahri ili novih nada londonske modne scene, brendova Issa, Erdem i Osman, koje je nedavno proglasila ‘najdražima’.
Nešto što ne možeš kupiti
No, stvar je u tome da se usuđuje kombinirati jeftino i skupo, da joj ne smeta nositi masovne cipele uz ‘vlastitu’ it torbu, Smythsonovu Nancy (nazvanu po kćerki Cameronovih), koju je napravila u kompaniji u kojoj je kreativna direktorica. Možda treba dodati i to da je njezina sestra Emily Sheffield zamjenica glavne urednice britanskog Voguea.
Samantha Cameron tipični je engleski boho-aristo (sljedbenica boemsko-aristokratskog modnog stila). Njezin otac ono je što se nekad zvalo latifundist, s posjedom većim od stotinu hektara koji je u obitelji još od 16. stoljeća, a mama, Annabel Jones, it girl iz šezdesetih, bila je vlasnica draguljarnice koju je obožavala princeza Diana. Majčin drugi muž je vikont Astor, itd, itd.
Ne želim vas zamarati poviješću obitelji u kojoj je puno moje, tvoje i naše djece rasuto po predivnim kućama, već pokazati da se radi o ozbiljnim bogatašima koji se ne bi poput nas trebali toliko veseliti jer su pronašli ono što im se sviđa u najjeftinijim dućanima u gradu. No, ipak se vesele.
To je ključna razlika između nas i Engleskinja, Francuskinja ili Amerikanki. One ne nose odjeću kao moderni oklop pojačan prepoznatljivim logotipom zbog kojeg će ih svi prepoznati kao cool, uspješne, zanimljive. Za njih je odjeća samo odjeća, nose ono što je dobro dizajnirano i što laska njihovu tijelu, a društveni status dokazuju poslom, brakom, obrazovanjem...
Doista je zanimljivo što su sve spremne napraviti naše cure - da se ne bi isticale! Zašto sve žele izgledati isto? Silikoni - obavljeno, ispeglani plavi pramenovi na stepenasto šišanoj, posve stanjenoj kosi - obavljeno i već dogovoren novi termin s ‘mojom Milenom’ ili nekom drugom najdražom stilisticom, louboutinke - kupljene...
Nije li chic ipak ono nešto što novac ne može kupiti?