Pram je ime ličkog pastuha, hladnokrvnjaka starog oko šest godina. Tako se, doduše, zvao u svojem prošlom životu dok je živio u Doljanima nedaleko od Otočca kod gazde Đorđa Ć. koji ga je pokušao ubiti neviđenom brutalnošću. Samo nekim čudom nije uspio.
A novim čudom, zahvaljujući tamošnjoj šaptačici konjima Katarini Rogić, našla se ta plemenita životinja u toploj staji u Perušiću. Ovdje još nema ime. Možda će biti “Zlato” jer mu se Katarina tako obraća dok mu timari izmučeno tijelo i ispire zagnojene rane.
Koliko god da je sretan kraj, toliko je užasan početak priče o Pramu. Đorđe je djed od osamdesetak godina, jednako stara i jednako bolesna je žena s kojom živi u neimaštini, tolikoj da više za konja nije imao hrane. Prodati ga nije imao kome, kaže, pa g...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....