Usred šibenskog akvatorija, daleko na pučini, jugozapadno od otoka Žirja i osamnaest nautičkih milja od grada Šibenika, otočić Blitvenica jedno je od onih mjesta koje ćemo najbolje upoznati tek kada zaronimo ispod površine mora.
Strme stijene koje okružuju jedan od najljepših svjetionika Jadrana i duboki padovi koji već dobrano prelaze granice rekreativnog ronjenja kriju bogat podvodni svijet, dok valovito otvoreno more donosi dojam njegove duboke izoliranosti i iskonske divljine. Svjetionik, poznat i po imenu Lucijeta, izgrađen od klesanih kamenih blokova 1872. godine, a karakterističan po osmerokutnoj kuli naslonjenoj na stambenu zgradu od dvjestotinjak kvadrata, izložen je surovim uvjetima i od trenutka gradnje udaran je vjetrovima i zalijevan valovima, dok su svjetioničari i njihove obitelji nekada na njemu mjesecima boravili bez ikakvog fizičkog kontakta s kopnom.
Danas je rad svjetionika automatiziran, a ondje sada rado dolaze podvodni ribolovci, rekreativni ronioci i biolozi jer zaron oko Blitvenice pruža priliku za susret s brojnim morskim vrstama, ali i za istraživanje reljefa koji se naglo spušta duboko u plavetnilo. Upravo kombinacija atraktivnog terena, bistrine mora i položaja na pučini čini Blitvenicu zanimljivom destinacijom za iskusnije ljubitelje ronjenja.
Ugašene boje
Ovaj otočić, veličine jedva dvjestotinjak metara, zbog jakih morskih struja i čistoće biološki je iznimno bogat. Na njegovim strmim podmorskim zidovima nalaze se gusta naselja žutih i crvenih gorgonija, iako su u novije vrijeme ove vrste iznimno ugrožene zbog sve toplijeg mora. Gorgonije, izrazito osjetljive na porast temperature, na Blitvenici su nekada krasile područje i pliće od četrdeset metara dubine. Sada su većinom stradale, a ostale su one u hladnijim slojevima, dublje i dostižne samo tehničkim roniocima.
Svjedoci smo propadanja nekada bujnih širokih lepeza žarkih boja i samo smo mogli tužno promatrati sliku gušenja i nekroze vrhova ovih čudesnih kolonija. Porast temperature polako stvara uvjete u kojima autohtone vrste poput gorgonija i drugih žarnjaka ostaju bez svog životnog prostora na plićim dnima. Istovremeno dolazi do eksplozivnog rasta želatinoznog planktona i različitih oportunističkih organizama kao što su strane vrste poput alge Caulerpa cylindracea, koji dodatno opterećuju koraligensku zajednicu. Osim toga gorgonije, kao i svi koralji, rastu vrlo sporo pa čak i da se temperatura ponovno spusti na normalu, desetljeća bi bila potrebna da se one vrate u nekadašnje stanje.
Osim naselja gorgonija i velikih plova riba koje obilaze područje Blitvenice, prema istraživanju stručnjaka iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, jugozapadna strana Blitvenice karakteristična je i po gustoj vegetaciji makroalga koja prekriva stijene sve do oko četrdeset metara dubine. Kao glavni uzrok bujanja algi i planktona na ovom području smatra se proces izranjanja dubinske morske vode iz obliznje Jabučke kotline. Pod utjecajem stalnih i jakih vjetrova te specifičnih morskih struja, hladna voda bogata hranjivim solima s morskog dna podiže se prema površini i donosi nutrijente koji djeluju kao prirodno gnojivo koji uz prozirno more i pridnene struje potiču masovan razvoj bentoskih algi.
Žarište makroalgi
Plićim područjem Blitvenice dominiraju alge iz rodova Cystoseira i Sargassum. Različite svojte smeđih alga roda Cystoseira tvore trodimenzionalne guste podvodne šume koje stvaraju sklonište, mrijestilište i zaklon brojnim morskim organizmima, služe kao podloga za rast drugim sitnijim algama te proizvode organsku tvar i kisik. Mnoge su vrste iz ovog roda alga pod strogom međunarodnom zaštitom zbog iznimne ekološke važnosti i osjetljivosti na utjecaj čovjeka.
Gotovo sve vrste iz ovog roda klasificirane su kao ugrožene ili ranjive od strane IUCN-a, Međunarodne udruge za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava. Na popisima su strogo zastićenih vrsta prema Bernskoj i Barcelonskoj konvenciji, što znači da je njihovo uništavanje zakonom zabranjeno.
Blitvenica se smatra jednim od žarista bioraznolikosti makroalgi u Jadranu upravo zbog brojnih autohtonih vrsta algi, koje je moguće pronaći u tako malom prostoru. Roneći nad smeđom prostirkom Blitvenice, naišli smo na jednog vrlo simpatičnog stanovnika podmorja, morskog zekana, koji svoju prehranu temelji na algama. Aktivnost morskog zekana vrhunac dostiže tijekom noći, kada u potpunom mraku traži svoje omiljene poslastice.
Zekanov pigment
Zekan je veliki puž stražnjoškrznjak, može dosegnuti duljinu od četrdesetak centimetara, a ime je dobio po dva ticala za kemorecepciju na vrhu glave koja podsjećaju na zečje uši. Ovi su veliki puževi dvospolci i svaka odrasla jedinka ima i muške i ženske spolne organe. Spol će u konačnici odrediti njihova veličina - manji funkcioniraju kao mužjaci, dok oni veći preuzimaju ulogu ženke jer mogu proizvesti vise jajašaca. Morski su zekani isključivo biljojedi, boja njihova tijela varira od svjetlozelene do tamnosmeđe, ali nijansa izravno ovisi o pigmentu algi koje jedu. Kada su ugroženi, ispuštaju obrambenu purpurnu tintu kojom blokiraju osjet njuha i okusa predatora. Jaja polažu među algama u obliku niti koje se nazivaju morskim špagetima.
U podmorju Blitvenice obitava i nekoliko autohtonih vrsta smeđih algi iz roda Sargassum koje su važan dio ekosustava Jadrana. Ovaj mali podvodni grm, nalik na ukrasima okićeno božićno drvce, dio je vrlo bujne zajednice smeđih algi. Razgranate stabljike u nijansama smeđe i maslinastozelene na sebi imaju male kuglice, mjehuriće ispunjene plinom, aerociste koji služe kao svojevrsne plutače i pomažu algi da stoji uzdignuto u vodi.
U Jadranu su znanstveno opisane tri vrste ovog roda Sargassum vulgare, S. salicifolium i S. hornschuchii. Alge iz roda Sargassum indikatori su čistoće mora i iznimno su osjetljive na ljudsko djelovanje kao što su degradacija obale, nasipanje plaža i prekomjerna gradnja u priobalnom pojasu, koja za posljedicu ima povećanu sedimentaciju, zamućenje stupca mora i unos otpadnih voda. Brojne strane invazivne vrste također narušavaju ravnotežu bentoskih staništa, i to sve više. Promjene na morskom dnu neprestano se događaju, izravno ili neizravno pod utjecajem ljudskih aktivnosti, ali i zbog prirodnih razloga. Za što uspješnije njihovo praćenje, uključivanje lokalne zajednice ronioca, ribara ili kupača izuzetno je važno. Kroz različite projekte praćenja bioraznolikosti građani mogu fotografirati ili dojaviti lokacije bujanja ili nestanka algi znanstvenim institucijama.
Plutajuća trulež
Mnogi će autohtonu vrstu iz rod Sargassum zamijeniti invazivnim tropskim srodnikom koji stvara ekološke probleme na području Atlantika, ali nije svaki Sargassum invazivan. Domaće vrste rastu pricvršćene za morsko dno, stijene i grebene za razliku od atlantskih vrsta koje cijeli životni vijek slobodno plutaju pučinom tvoreći masivne plutajuće površine trulih nanosa algi.
Iako na Blitvenici nije pronađen tropski Sargassum, ipak je zabilježeno više vrsta invazivnih algi poput crvene alge Lophocladia trichoclados oblika gustog vunastog čuperka koja najčešće raste na vršnim dijelovima Sargassuma i Cistozire. Caulerpa cylindracea, ranije poznata kao Caulerpa racemosa ili grozdasta kaulerpa, također je uočena na ovom području. Izrazito invazivna zelena alga stvara guste prevlake na morskom dnu i u Jadranu nema svog prirodnog neprijatelja koji bi konzumiranjem zaustavio njeno širenje.
Posebnu opasnost u Jadranu predstavlja invazivna smeđa alga Stypopodium schimperii. Ova alga je otrovna i odbojna domaćim morskim organizmima, te je biljojedi poput salpe i ježinaca izbjegavaju jesti. Ona se tada nekontrolirano razmnožava i potiskuje domaće vrste, mijenjajući prirodni lanac ishrane na jadranskim lokalitetima. Sve strane vrste su pod stalnim ekološkim nadzorom jer zbog nedostatka prirodnih neprijatelja i brzog širenja dramatično mijenjaju izgled i funkciju podmorja.
Živi sustav
Nakon povratka s Blitvenice mogli smo zaključiti samo jedno: ovaj površinom mali otočić pokazao nam je koliko je život u Jadranu složen, ali i koliko je lako narušiti njegovu ravnotežu. Alge, kao i drugi morski organizmi, predstavljaju iznimno bogatstvo podmorja, ali ekološki izazovi upozoravaju da ono nije neiscrpan resurs. More je živi sustav koji raste, mijenja se, ali i bori za opstanak.
Uz lijepe uspomene stvorene već na ronilačkom brodu Punta Divinga, ostala je i svijest da se ono najvrjednije često nalazi ispod površine te da o nama ovisi hoće li i do kada tamo i ostati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....