Mihurić se nalazi u centru Selca na gradskoj plaži. S radom je počeo davne 1995. godine. Dva prijatelja skupila su dvanaestak kompleta s bocama i dva kompresora i počeli s ronjenjima.
Veliki je problem tada bilo nabaviti ronilačke boce. Već devedeset i osme nabavljena je banka zraka i novi kompresori. Polako su rasli i sada mogu primiti i do sedamdeset ronioca dnevno.
Najveća posjećenost centra u jednom danu je bila 170 ronioca.
- Imali smo talijansku asocijaciju koja je kod nas održavala niz tečajeva. Od početnog do instruktorskog. Cijela uvala bila je puna mihurića. Ali to su iznimke. Svake godine smo u pravilu održavali po dvije eko-akcije. Tada imamo i preko sto ronioca u danu. Četiri godine smo radili vikend eko akciju, Dive down. Tu smo humanitarno pomagali oboljele od Downovog sindroma - rekao nam je Hinko Car.
Mihurić ima i malu priručnu trgovinu u kojoj možete kupiti neku knjigu, vodič ili manji komad ronilačke opreme. Možete i servisirati nešto ako zatreba. U tako malo prostora uspjeli su staviti sve najpotrebnije, da svojim gostima pruže potpunu uslugu. Najčešći gosti su iz Italije, Austrije, Slovenije, Nizozemske, Njemačke.
Nizozemci su tu zahvaljujući duši centra, ženi koja slaže rasporede, prima i otpraćuje goste, zna svaku informaciju. Meggi je došla i ostala. Nizozemka po rođenju, Hrvatica po ljubavi, zaljubila se u ovaj kraj i ljude, pa ostala zauvijek.
Centar, iako na malom prostoru, ima sve što vam je potrebno, a svojim plovilima odvest će vas na više od trideset destinacija u kanalu. Imaju i tri olupine: Grk, Jakljan i Regola. Svaki je namijenjen svojoj kategoriji. Od početnika do tehničkih ronioca. Svaki ima svoju priču, ali možda je najupečatljivija priča Theodorosa Belesisa, kapetana Peltastisa, popularnog Grka.
Brod je po jakoj buri po naređenju vlasnika isplovio prema Rijeci. Trebalo je ispoštovati rokove. Ipak, bura je bila prejaka i udario je u obalu Krka, te sobom povukao sedam članova posade i kapetana. Predanje kaže da je kapetan naredio da ga vežu za kormilo, preuzeo je odgovornost, kao pravi kapetan starog kova. Nažalost, nije uspio. Nakon nekoliko godina nađen je u uniformi kako stoji naslonjen na kormilo. Na dubini od dvadeset i nešto metara. Tijelo je izvađeno i najprije pokopano na riječkom groblju Kozala, a nešto kasnije i preneseno u rodnu Grčku.
Na toj legendi djeluju i djelatnici Mihurića. Bilo da su stalno zaposleni ili povremeni suradnici: Hinko, Meggi, Marino, Nikola, Filip, Sebastijan i Laura posao shvaćaju ozbiljni i pristupaju mu predano. Najveća prednost ujedno je i mana centra. Blizina atraktivnih sadržaja na plaži.
Obližnji kamp, šetnica restorani i kafići, stvaraju gužvu u vodi i na plaži. Ponekad taj promet može smetati roniocima, ali tu su već spomenuti ljudi koji su na svaki način spremni pomoći svojim gostima. Za sigurnost vrjednijih stvari postoje ormarići pod ključem, a djelatnici su spremni pomoći u čuvanju i nošenju opreme.