Pojava invazivnih novih vrsta riba. Povećanje temperature mora. Porast razine mora. Onečišćenje morskog ekosustava, koji proizvodi najveću količinu kisika i zakiseljavanje oceana zbog porasta koncentracije ugljikovog dioksida. Glavni su pokazatelji negativnog utjecaja promjene klime, što dovodi do destabilizacije ribarstva i akvakulture, istaknuto je u raspravi na plenarnoj sjednici parlamenta u Strasbourgu.
UN-ovo izvješće je na istim osnovama. Sve to ohrabruje, problem je prepoznat. Ali sustavi su previše tromi. Oni funkcioniraju jednostavno. Kada svijest građana dođe na kritičan nivo, sačekaju nekoliko godina i tek tada oprezno reagiraju. Realnost je drugačija kada su građani osviješteni već je prekasno. Stvar se već dogodila i sada je moguća samo sanacija posljedica.
Jadran više nema samo simptome, nema ni lakši oblik bolesti. Utjecaji su toliko veliki da su potrebni kirurški rezovi. Brzi, odlučni, fokusirani i učinkoviti. Godinama u Istri slušaju o prekomornom izlovu, a rebraš se množi. Poznat kao "morski orah", taj primitivni invazivni organizam potječe sa sjeveroistočne obale SAD-a i iz Meksičkog zaljeva. Rebraš koji devastira mlađ papaline prekriva površinu Jadrana.
Prošle je godine u sjevernom Jadranu zabilježena najveća količina rebraša. To je životinja nalik meduzama, koje su najvjerojatnije stigle u balastnim vodama brodova. On drastično smanjuje fond sitne plave ribe poput srdele i inćuna.
Zbog poluzatvorenosti, slabe cirkulacije morskih struja i važnih pomorskih pravaca Jadransko more je izrazito osjetljivo na onečišćenje i druge promjene. Desetljećima govorimo o taksifoliji, a Jadran sve teže diše. Autohtone vrste južnog Jadrana, usljed zatopljenja, postaju gazde sjevernog. Južne vrste: murine, vladike arbanaške, kirnje, one više nisu iznenadjenje uz obalu Istre, nego pravilo.
Klimatske promjene, visoke temperature i ekstremni vremenski događaji itekako imaju utjecaj i na život ispod morske površine. Mijenja se i morsko dno. Livade morske cvjetnice posidonije, koralji i plemenite periske postaju vrlo rijetki na nekim područjima, dok na drugima potpuno nestaju. Potpuni gubitak tih vrsta imati će tragičan utjecaj na kompletan morski ekosustav, jer mnogim vrstama služe kao staništa, a vežu i ugljik.
Sredozemno more postaje najbrže zagrijavajuće i najslanije more na svijetu, poručuju u svojem najnovijem izvještaju stručnjaci iz neprofitne organizacije WWF Adria. Temperature se povećavaju za 20 posto brže od globalnog prosjeka. Ubrzano zagrijavanje Sredozemnog mora nesumnjivo će ostaviti posljedice. U moru se događaju migracije, pa strane životinjske vrste zamjenjuju endemske vrste Sredozemlja.
Riba strijelka je najagresivnija i ubija drugu ribu ne samo zbog hrane, nego, zato jer može. Uništava konkurenciju. Primjerice brancina i oradu. Ubije i ostavi. Ona je već domaća vrsta sjevernog Jadrana. Naše more se posljednjih godina zakiseljava, tu je i tropikalizacija s kojom ide i pojava invazivnih ribljih vrsta. Kostorog je već uobičajen u Dalmaciji, a povremeno i na sjeveru.
Sjećam se da smo prije desetak godina odlazili na egzotične destinacije roniti s Lionfishem ili ribom paun. Danas on više nije nevidljiv na južnodalmatinskim otocima. Svojim reproduktivnim moćima zagospodarit će morskim dnom, a pitanje seobe na sjever uz ove trendove uopće nije upitno.
Malo se priča o tome i javnost je malo osviještena, ali najbitniji ekosustav na zemlji je morski. More proizvodi više od polovice kisika na zemlji. Učili su nas da su to šume Amazone, ipak to je fitoplankton, odnosno more. Zovemo se plavi planet. Zeleno smo već dobrano nagrizli, a plavo lipsa pod teretom našeg bahatluka. Pitanje je da li to možemo modificirati i usporiti. Možemo. I to na svakodnevnoj osnovi. Pojedinačno, svaki od nas.
Na našim navikama u vezi s odvajanjem, reciklažom, plastikom... Nepotrebnim, prekomjernim trošenjem struje, vode, papira, fosilnih goriva. Utjecajem na političare i velike kompanije. Svi brinu o imidžu, PR-u, ako im pokažemo što su naši interesi, mijenjat će se daleko brže nego to uopće možemo zamisliti. Promijenili smo planet, zadnji je čas da se i mi promjenimo. Ekologija više nije stvar izbora, već opstanka.
