SCUBA SKENER

Jadranom plove proždrljive grabežljivice kirnje, podmorski gorostasi koji plijen ne žvaču već gutaju

Kirnja

 Srdjan Vrancic/Cropix
U Jadranskom moru, zastupljene su kirnja bjelica, kirnja zubuša i kirnja zlatica. Svaka vrsta kirnje različite je boje i veličine

Kirnja je zbirno ime za nekoliko vrsta riba iz porodice Serranidae ili vučica. Osobita je po svojoj veličini, može narasti do 2,5 metara dužine i preko 200 kilograma težine. Najveća ulovljena je Atlantska golijatska kirnja (Epinephelus itajara), koja je bila teška 399 kilograma i duljine 2,43 m. Nedavno je na zapadnoj obali Floride ulovljena kirnja na dubini od 180 metara, dugačka gotovo dva metra, teška 159 kilograma i stara rekordnih 50 godina. Jadranske kirnje puno su manje. Kapitalci dostižu težinu od petnaestak kilograma i dužinu od jedan metar.

image
Srdjan Vrancic/Cropix

U Jadranskom moru, zastupljene su kirnja bjelica, kirnja zubuša i kirnja zlatica. Svaka vrsta kirnje različite je boje i veličine, ali imaju slične prehrambene navike. Hrani se uglavnom ribama, rakovima i jastozima. Ponekad i hobotnicama. Kirnja je proždrljiva i vrlo grabežljiva riba, ali nema mnogo zuba. Gutaju plijen radije nego da ga žvaču ili grizu. Nemaju mnogo zuba na rubovima čeljusti, ali imaju teške zubne ploče za lomljenje unutar ždrijela. Njihova usta i škrge tvore snažan vakuum koji uvlači plijen iz daljine. Neke vrste koriste svoja usta za usisavanje pijeska, koji izbacuju kroz škrge. Na taj način uređuju svoje gnijezdo. Internacionalno su poznate pod nazivom gruperi. Riječ "grouper" potječe od portugalskog naziva, garoupa, za koji se nagađa da je autohtonog južnoameričkog porijekla.

Kirnja bjelica ili bijela kirnja (Epinephelus aeneus)

Najčešće se može naći oko Kornata ili južnije. Vrlo je duga u odnosu na svoju masu. Bijele je boje, s 5 okomitih smeđih pruga na leđima, koje su jače ili slabije izražene. Živi u rupama i procjepima usred muljevitog ili pjeskovitog dna, na dubinama od 15 do 200 m.

image

Kirnja bjelica

Bozidar Vukicevic/Cropix

Kirnja zubuša (Epinephelus caninus)

Ova kirnja poznata je i kao šarulja, živi na dubinama većim od 30 m, najčešće između 70 i 200 m. Zna zaći i dublje sve do 400 m. Karakteristična oznaka zubuše su ljuske kod gornjih čeljusti, koje ostale kirnje nemaju. Živi najčešće na pjeskovitim ili muljevitim dnima, uvijek u blizini kamenih gromada i brakova, gdje se hrani manjim ribama i bezkralježnjacima.

Kirnja zlatica (Epinephelus costae)

Kod nas se još naziva i dugulja ili galinjača. Ova kirnja je najmanja od svih jadranskih vrsta kirnji. Živi najčešće na dubinama između 20 i 80 m, a ponekad zna zaći i mnogo dublje. Na sjevernom dijelu Jadrana je vrlo rijetka, dok se punoo češće može naći na južnom dijelu. Leđa joj krase naizmjenične tamnije i svjetlije pruge, koje su izraženije kod mladih kirnji i spolno zrelih ženki. Mužjaci imaju nepravilnu žućkastozelenu mrlju na leđima. Svi primjerci ove kirnje se kote kao ženke, koje dostižu spolnu zrelost pri veličini od oko 30 cm. Starenjem i rastom, jedinke mijenjaju spol i postaju mužjaci. Kao i ostale vučice, i ova vrsta je grabežljivac i jede sve što može uloviti. Živi na skoro svim tipovima terena, a najčešće u blizini kakve kamene gromade gdje može naći zaklon.

image
Hanza Media
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. siječanj 2022 16:03