Naša luksuzna Škoda još se jednom ukrcala na trajekt Četiri zvonika, na liniji Stinica - Mišnjak. Njime smo došli, a gdje drugdje nego u grad s četiri zvonika - Rab. Zvonici katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, crkve Sv. Ivana Evanđelista, crkve Sv. Andrije Apostola i crkve Sv. Justine ponosno su uzdignuli svoja četiri "jarbola", a mnogi kažu da ih podsjećaju na kakav jedrenjak. Neki, pak, govore da su zvonici građeni tako da visina svakog od njih odgovara prosječnoj temperaturi jednog godišnjeg doba. Uz globalno zatopljenje vjerojatno to više i nije tako. U svakom slučaju, temperatura se bližila metraži onog najvišeg, a nas je, iako smo imali ponovno osjećaj da smo na odmoru, čekalo puno posla. Natjecanje u podvodnoj fotografiji. Ne bilo kakvo, nego ono live - uživo!
Zbog toga je prvo trebalo pohitati u ronilački centar Kron kako bismo izvidjeli situaciju i, naravno, snimili koga ima od poznatih.
A bilo ih je mnogo. Sve velike svjetske face podvodne fotografije okupile su se ovdje kako bi prisustvovale sada već šestom Underwater Photo Marathonu, natjecanju u organizaciji kluba "Roniti se mora". Sreću na ovom sretnom otoku nadopunila je i činjenica da zbog korona krize nije bilo događaja ovog tipa gotovo nigdje u svijetu i svi su s veseljem dočekali ponovni dolazak. Čitava reprezentacija u plavim majicama, s natpisom Italija na leđima, već je pregledavala svoje boce, lijepila naljepnice i glasno raspravljala o pravilima i propozicijama. O tome je li snimljeni dio ribe riba ili pak makro. Tražio se najbolji kutak za smještanje opreme, škicalo se tuđe kamere kako bi se bilo spremno i za najljuću konkurenciju.
Onaj drugi dio prošetao je do obližnjeg kafića i lagano ispijao pivu. Ima vremena do sutra. Ionako su svi došli kako bi se družili i opustili, a rezultati su manje važni. U prilog tomu začuo se glasan smijeh. Portugalac Pedro s Madeire, snimatelj, ne možeš ga ne čut'. S toliko zaraznim osmijehom da mu se moraš pridružiti. Scuba skener se, naravno, priključio ovoj drugoj grupi. Ne natječemo se ovoga puta. Samo posao, press, al bez presinga.
Članovi kluba važno akreditirani kao staff žurno su skakali u pomoć svim natjecateljima i pomagali im pri prijavi. Vrećice s majicama i bočicama za vodu uredno su složene na pultu, kompresor je radio punom parom. Nigdje se nije smjelo kiksati, očekivanja ovakvih natjecatelja su ipak prilično velika. Jer ima tu i svjetskih prvaka, proizvođača podvodne opreme, svjetski poznatih fotografa, fotoreportera, videosnimatelja. Treba to odraditi na nivou.
A sutradan, opća panika. Ranojutarnje dizanje i posljednje pripreme prije natjecanja. Već oko 9 sati trebalo se nacrtati pred jednim od pet brodova koji su 120 prijavljenih natjecatelja trebali odvesti na lokacije urona. Natjecanje se sastoji od dva ronjenja po maksimalno 90 minuta. U tom se vremenu odrađuje pet tema: ambijent, ambijent s modelom, riba, makro i kreativa. Od njih se na kraju predaju tri. Sve je trebalo biti spremno. I širokokutni i makroobjektiv, svi mogući dodaci na kućištu kako bi fotografija bila što bolja i posebnija.
Različiti snootovi, predleće, izbrušene i ispolirane cjevčice. Toliko sitnica koje život, odnosno natjecanje, znače. U jednom trenutku netko me kucne po leđima: "Hej, imaš li možda ekstra fleš?" Vedran je u posljednji čas spajao svoj setup, skupljajući dijelove na kućištu kao puzzle. Ma sve u redu, naći će se. Jer ako ovdje ne možete naći neki komadić koji fali, onda ga nećete nigdje naći! Ponovno red plavih majica, ovoga puta na pečaćenju podvodnih kućišta. Damir je stajao za stolom i kao na šalteru lijepio naljepnice koje su morale onemogućiti bilo kakav pokušaj zlouporabe i vađenja kamere prije vremena. Jer fotografije se žiriju predaju neobrađene, bez trunke Photoshopa ili nekog sličnog programa za obradu. Kartice se predaju nakon izrona i suci ih uzimaju i odmah kopiraju. Kako bi se spriječio i bilo kakav pokušaj podmetanja jučerašnjih ili lanjskih fotografija, ona prva mora biti slika jednog od sudaca. Također i posljednja po izlasku. A i ona između dva urona. Stroga pravila na svjetskoj razini. Brisanja nema. Rezanja fotografije nema. Strogo da ne može biti strože. A uzbuđenje raste.
Otvaranje je pokazalo koliko je masovno ovogodišnje natjecanje. Ovako, kada su svi na okupu, pitali smo se kako će stati u tih pet brodova: Malu Maris, Barba Šimu, Barba Franu i dva Kronova gumena glisera. Mene je dopao gumenjak, što je ispalo odlično. Brzi i efikasni, ne valja, čisti užitak. Jer dizala se bura, što nikome nije išlo u prilog. Teško sidrenje, težak izlazak, po prognozi, moglo bi postati opasno. Lokacije su postale upitne. Nekoliko dana ranije većina je natjecatelja vježbala u prekrasnom podmorju Malog i Velikog Ćutina i nekako se nadala da će se natjecanje ovdje i održati. Svim mogućim načinima pokušavalo se tada označiti rupu od hobotnice ili mjesto gdje obitava velika škarpina, možda i zapamtiti lokaciju kakvog crva il vlasulje kako bi se ubrzalo vrijeme potrage na natjecanju. Ali bura je neumoljiva, a sigurnost je prije svega.
Odabrana je mirna uvala otoka Paga, točnije kraj njegovog 27 metara dugačkog kraja zvanog Lun. Malo razočaranje natjecatelja u odnosu na Ćutin, ali uvjeti su za sve bili jednaki. Na zvuk brodske sirene svi su spremno skočili u more. I fotografi i njihovi modeli, odnosno asistenti. Nakon toga počela je potraga za malim bićima spremnim za poziranje. Lun ipak nije razočarao. Ljubičaste gorgonije mogle su se naći i na manje od 30 metara dubine, kolika je bila granica za ronjenje. Sve ispod toga značilo je diskvalifikaciju. A razne Marese, Garmine i slične ronilačke kompjutore trebalo je, naravno, pokazati pri dolasku na brod. Suci su zaranjali i pod vodu. Kako se ne bi uznemiravale i premještale životinje. I to nije dozvoljeno. Sve je proteklo bez većih problema, osim što je druga lokacija zbog bure, koja se dodatno podigla, trebala biti još bliža obali. Crvene stijene. Za ambijent dosta slabe, a ni makro nije obećavao. Možda nešto ribe. No i dalje, uvjeti jednaki za sve. Naš Oscar, jedan od sudaca, odradio je i mini ekološku akciju. Na brod se vratio s jednom bočicom i plastičnim poklopcem. Ronioci su uvijek ekološki svjesni i nerado ostavljaju otpad pod morem.
Nakon isteka i drugog razdoblja od 90 minuta, vrijeme je da se brodovi vrate u luku. Trebalo je još odabrati fotografije, nakon što su sve kartice iskopirane i vraćene vlasnicima. Tu su tek odluke bile teške. I fotografima je bilo izuzetno zahtjevno među toliko predivnih fotografija odabrati tri prave. Pobjedničke. Žiriju je dakako bilo još i teže. Kerim Sabuncuoglu iz Turske, Michele Davino iz Italije, Hrvat Danijel Frka i Slovenac Grega Verč proveli su besanu noć kako bi sutradan mogli proglasiti pobjednike.
Očekivano, Talijani su odnijeli najviše pobjeda i Best of Show. Pobjedničke fotografije u ukupnom DSLR poretku napravili su redom: Fabio Lardino (1. mjesto), Francesco Sesso (2. mjesto) i Guglielmo Cicerchia (3. mjesto), a u kompaktu prva dva mjesta Talijani Yan Toso (1. mjesto), Chiara Scrigner (2. mjesto) te Lovro Rašan iz Hrvatske (3. mjesto). Nagrada za najbolji model pripala je Isabelli Furfaro (Italija).
Ipak, najvrjednija nagrada pripala je Nizozemcu Josu Broereu. Nagrada za fair play.
Jos, koji već šesti put dolazi na ovo natjecanje, rekao nam je kako je čuo da talijanski kolega Davide ima problem s kućištem te da ono jednostavno ne radi. Pokušaj zajedničkog popravka nije uspio, a Jos nije dvoumio ni časa te mu ponudio svoje rezervno, iako mu je u tom trenutku bio konkurencija. Davide mu je od sveg srca zahvalio. Jer to je poanta ovakvih natjecanja, sportsko ponašanje i prijateljstvo.
A mi smo se još jednom sjetili našeg Srđana Vrančića Vrane. Rea i Margareta, dvije hostese u retroronilačkim odijelima, članice kluba "Roniti se mora", uručile su mi prekrasnu statuu ronioca s kamerom, uz posvetu preminulom kolegi. Sarajevski umjetnik Zlaya potrudio se da je izradi i donio je sa sobom. Namijenio ju je našoj redakciji, pa sada ona krasi prostorije Hanza Medije.
