Kameni koralji, fascinantne su morske životinje, koje igraju ključnu ulogu u ekosistemima mora i oceana i na prvi pogled će nas podsjetiti na biljku ili kamen, no oni su zapravo kolonije sitnih životinjskih polipa koji „udruženim snagama“ u nekim morima grade velike i složene strukture poznate kao koraljni grebeni.
Ovi grebeni pružaju dom za mnogobrojne morske vrste i doprinose očuvanju biološke raznovrsnosti. Rast kamenih koralja je vrlo spor, a „najbrže“ vrste narastu samo 8-15 mm godišnje. Ovi koralji u svojoj bazi stvaraju čvrsti kalcij-karbonatni kostur kako bi se mogli pričvrstiti za čvrstu podlogu, zbog čega su potpuno kruti ako ih usporedimo, recimo, s mekanim rožnatim koraljima ili spužvama, također važnim organizmima koji žive na koraljnim grebenima.
Upravo ti čvrsti kosturi tvore različite vrlo zanimljive oblike i strukture. Neki tropski kameni koralji formiraju oblik grane ili stola, dok neki stvaraju prekrasne vrtložne uzorke koji svojim izgledom podsjećaju na ljudski mozak. Čak i kada formiraju manje impresivne oblike stvaraju čvrstu strukturu koraljnog grebena koja može biti kilometarska.
Mediteranska zajednica
Još jedna važna uloga kamenih koralja je i zaštita obala od erozije. Nažalost, zbog klimatskih promjena i ljudskih aktivnosti koraljni se ekosistemi suočavaju s ozbiljnim prijetnjama, što naglašava potrebu za njihovom što hitnijom zaštitom i očuvanjem.
Koralji tropskog pojasa i njihova živopisna eksplozija boja prvi su na koje ćemo pomisliti. Veliki koraljni greben, jedno od svjetskih čuda koji se proteže 2030 km uz obalu Australskog Queenslanda, najveća je živuća cjelina na svijetu i pruža dom za više od 9000 različitih morskih vrsta. U Mediteranu je isto tako značajna koraligenska zajednica u kojoj uz čvrste koralinske alge žive i mnoge vrste koralja. U ovoj zajednici, u kojoj alge i koralji stvaraju kompleksne strukture s mnogo šupljina u kojima žive brojne druge vrste organizama, bioraznolikost je izrazito velika. Nema privlačnije stvari od ronjenja nad nepreglednim poljem tropskih koralja osvijetljenim zrakama podnevnog sunca ili istraživanja zidova koji vrve morskim životom mediteranske koraligenske zajednice.
Neke od vrhunskih svjetskih ronilačkih destinacija svoje su mjesto izborile upravo zbog koralja: Palau, Raja Ampat, Belize, Maldivi, Crveno more... sve su to destinacije koje zajedno broje preko šest tisuća vrsta koralja raznih oblika, struktura i boja. U Jadranu takvih kamenih koralja ima oko par desetaka vrsta. To se čini malo u usporedbi s raznovrsnošću u toplim tropskim morima. Kod nas je poznat crveni koralj (Corallium rubrum), koji zapravo nije kameni već rožnati koralj iako ima čvrsti kostur, koji je od pamtivijeka imao vrlo veliku važnost, naročito na otocima šibenskog arhipelaga Zlarinu i Krapnju gdje su ga generacije koraljara vadile iz jadranskih dubina.
Ilegalno vađenje
Crveni koralj, endem Sredozemnog mora, profinjenim razgranatim jarko-crvenim skeletom kroz povijest je opčinjavao razne dame koje su ga ponosno nosile u obliku ogrlice, naušnica ili utkanog u zlatno prstenje, vjerovalo se da ima i ljekovita svojstva, dok je u kršćanskoj religiji svojom bojom predstavljao simbol Kristove krvi. Legende o postanku crvenog koralja potječu još iz grčke legende o Meduzi, Gorgoni koja je pretvarala ljude u kamen. Kada je grčki junak Perzej Meduzi odrubio glavu i njena se krv prelila preko algi, one su se okamenile i postale crveni koralj.
Crveni se koralj može pronaći na dubinama većim od trideset metara, no u realnosti ga do pedeset metara gotovo više ni nema zbog izrazito velike eksploatacije. Zakonom su već ranije donesene preporuke koje su pokušale spriječiti njegov prekomjerni izlov uz koncesije izdane od strane Ministarstva zaštite okoliša, proglašen je zaštićenom vrstom, a danas je njegov izlov zabranjen. Bez obzira na zaštitu, on se ilegalno vadi i dalje. Osim ljudskog faktora, primarno vađenja, onečišćenja i upotrebe brojnih invazivnih ribolovnih alata, drastičnom padu populacije crvenog koralja ne pomažu ni klimatske promjene, jer porast temperature za koralj znači njegovo ugibanje. Crveni koralj živi na temperaturama od 12 do 14 stupnjeva Celzijusa, što znači da će koralji na manjim dubinama stradati prvi. Devastacija crvenog i ostalih kamenih koralja općenito uništava i čitavu koraligensku zajednicu u kojoj oni žive, a koja je s njima povezana: stradat će spužve, mahovnjaci, ribe koje se hrane uz koralje, rakovi i glavonošci.
Crveni koralj nije jedini ugroženi koralj u Jadranu. Još je vrsta pravog kamenog koralja na rubu izumiranja. Busenasti koralj, Cladocora caespitosa, je kameni koralj iz porodice Faviidae i živi u simbiozi s jednostaničnim algama zooksantelama koje fotosintezom proizvode organsku tvar – koja je potrebna ovom koralju. Poput svih tropskih vrsta koralja i ovaj se hrani česticama organske tvari, djelomično proizvodom zooksantela, ali i nešto većim plijenom poput manjih račića koje hvataju pružanjem lovki svojih polipa iz čaški. Busenasti koralj stvara manje kolonije polukuglastog oblika izgrađene od kalcij-karbonata, a one opet, kada se dovoljno namnože čine grebene slične onim tropskim. Za razliku od crvenog koralja on živi znatno pliće što ga čini posebno osjetljivim na porast temperature mora.
Busenasti koralj je rasprostranjen duž cijelog Jadrana gdje postoji dovoljna količina za njega hranjivih tvari, ali u Velikom jezeru Nacionalnog parka Mljet se nalazi greben koji zauzima površinu od oko 650 kvadratnih metara, na dubini između 4 i 22 metra. U Nacionalnom parku smatraju ga najvećim koraljnim grebenom na Sredozemlju.
Tisuće godina
Ovaj koraljni greben je neka vrsta centra bioraznolikosti u NP Mljet jer najviše vrsta riba se može vidjeti upravo na njemu, a također i najveća količina riba na jednom malom prostoru: kirnje – tri vrste, cipli, salpe, šargi, orade, gofovi, picevi i fratri, knezovi, pirke i murine, a žive tu i ugrožene vrste poput drozda i pagara kojima je inače najveća prijetnja ilegalni ribolov.
Kameni koralji rastu i razvijaju se vrlo sporo, ponekad su njihove kolonije stare i do tisuću godina, dok su neki tropski koraljni grebeni stari i više tisuća godina. Koralji su jedan od najstarijih životinjskih razreda nastao prije više od 500 milijuna godina. Neki od koralja mogu živjeti na dubinama i do 5000 metara.
Tropski koraljni grebeni kao i greben busenastog koralja u Velikom mljetskom jezeru ugroženi su prvenstveno zbog povećanja temperature mora povezane s klimatskim promjenama, more se grije sve više i do sve dubljih slojeva te tako zagrijano ostaje duže vremenske periode pa se ove vrste jednostavno ne mogu na vrijeme prilagoditi.
Na greben busenastog koralja na Mljetu posebno je negativno utjecalo zagrijavanje mora posljednjih petnaestak godina i zabilježena je masovna smrtnost u određenim periodima. Duža razdoblja visokih temperatura uzrokuju odumiranje tkiva koralja, pospješuju stvaranje sluzavog sloja na kolonijama koralja što uzrokuje odumiranje njegovih polipa nakon čega ostaje samo beživotni skelet. Zbog povišene je temperature i veća kompeticija koralja s algama iz roda Codium i Anadyomene koje poput malih okruglih jastučića prekrivaju djelove koralja i otimaju mu nužno potreban životni prostor. Na mjestima ispod „prilijepljene“ alge ostaje nepovratno oštećenje koralja. Iz godine u godinu zbog zagrijavanja mora naselja ovih algi su sve veća, a koralji, na žalost, polako odumiru.
Evaporacija i salinitet
Ježinci koji bi u ovom slučaju mogli pomoći s obzirom da se hrane algama, nisu prisutni u samom jezeru jer su životni uvjeti povoljni za njih samo do Solinskog kanala. Nema ih zbog temperaturnih oscilacija i oscilacija saliniteta, jer jezera su zatvoreni sustavi, preko ljeta je manji dotok slatke vode, veća evaporacija i salinitet poraste u odnosu na otvoreno more. Preko zime je obrnuto, kiša koja pada po otoku slijeva se u jezero i salinitet pada. Oscilacije su najveće u plitkim slojevima pa neke alge, koje su im hrana, to ne mogu preživjeti. Ali ove koje prekrivaju koralje, njima očito manje ukusne, ipak su tu i to u sve većem broju.
Kao da ovo nije dovoljno, opasnost za busenasti koralj predstavlja i širenje invazivne zelene alge Caulerpa cylindracea. Alga koja originalno nastanjuje topla mora stigla je i u naše more, a širi se nezaustavljivom brzinom. Nema predatora koji bi je uništili dok svojim isprepletenim ograncima, kauloidima, stvara žive tepihe i uništava autohtone organizme gušeći ih pod sobom. Caulerpa je izuzetno otporna i moguće ju je otkloniti jedino ručnim sakupljanjem, pumpama ili prekrivanjem crnom folijom kako bi joj se onemogućila fotosinteza. Na žalost, ovu smo algu već imali priliku vidjeti na velikom broju naših ronilačkih lokacija što je za nas bilo prilično depresivno. Čini se da će Jadran kakvog sada poznajemo, u nekoj ne tako dalekoj budućnosti, izgledati potpuno drugačije.
Proučavanje zajednica koralja dobro pokazuje utjecaj globalnog zagrijavanja na život u moru, s obzirom da su koralji vrlo osjetljivi na temperaturne promjene, to su životinje koje se ne mogu odmaknuti od stijene za koju su pričvršćene, za razliku od riba i drugih organizama koji mogu pobjeći u nešto dublje, hladnije slojeve mora. Nekada smo mislili da je zloglasni „bleaching“ fenomen izbjeljivanja koralja vezan samo za daleka tropska mora, ali se očito moramo pomiriti s činjenicom da, kako se izbjeljivanje dešava i kod nas, promjene su bliže nego što smo se nadali i moramo poduzeti sve što je u našoj moći kako bi taj proces barem usporili. U Nacionalnom parku Mljet doista rade na tome i ulaže se ogroman trud i novac kako bi ovaj prirodni fenomen ostao još dugo na dnu Velikog jezera u što boljem i ljepšem izdanju i za neke buduće generacije.
Nasipanje plaža
- Velik utjecaj na morski život ima i djelovanje čovjeka, pogotovo aktivnosti vezane uz njegovu čistoću. Unatrag nekoliko godina, ona se drastično smanjila, otpada i otpadnih voda je sve više, a to neminovno mora uzeti svoj danak. Jadransko je more plitko i zatvoreno, teško se odupire nepovoljnim utjecajima. Priobalni se pojas sustavno uništava, a plaže nasipaju. More koje je već ionako oslabljeno, uskoro se više neće imati snage odupirati svim izazovima i štetnim utjecajima - složila se s našim ne pretjerano optimističnim pogledom u budućnost i dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli, umirovljena profesorica na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, istaknuta znanstvenica na području biologije mora.
Promjene su već tu, no većina ljudi ih vidi samo u njihovim ekstremima koji direktno utječu na ljudske živote: olujama, poplavama, sušama, požarima ili masovnim pomorima biljnih i životinjskih vrsta. Čak i tada ljudi teško mijenjaju svoje navike kako bi uskladili svoj tehnološki i ekonomski napredak s prirodnim zakonima. Po predviđanjima znanstvenika ova bi godina mogla biti prekretnica za koraljne grebene u tropskim oceanima i oni bi mogli dosegnuti točku s koje više nema povratka, što bi značilo njihov masovni kolaps i nepovratno urušavanje milijunima godina stvaranih ekosustava oko njih.
Život će u morima opstati, promjene su se događale i prije čovjeka, no promjene koje se sad događaju možda se neće odviti na način koji bi mi to željeli. Krajnje je vrijeme da shvatimo kako je Zemlja ograničen sustav s konačnim zalihama pitke vode, plodnog tla i energenata.
- Imamo ograničen okoliš – planet Zemlju. Svatko tko misli da je moguć neograničen rast u ograničenom okolišu je ili lud ili ekonomist. (Sir David Attenborough, 2013)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....