BLUE NAUTICA

Podvodni križni put i potopljeni avion oduzimaju dah i početnicima i iskusnima

Podvodni muzej
 Bozidar Vukicevic/Cropix
Ronilački centar Blue Nautica izdvojen je od naselja i osigurava mirne, opuštajuće, sigurne i nezahtjevne zarone s atraktivnim sadržajem

U ACI marini Trogir smjestio se ronilački centar Blue Nautica. Brzim i luksuznim plovilima iz male baze pokrivaju ronilačke pozicije u akvatoriju Čiovo, Šolta i Drvenik.

Za prvi zaron odabrali smo zid Marinca kod bunkera na jugozapadnoj strani Šolte. Tek što smo prošli otočić Balkun, sidrimo se na platou, u vali pored zida, koji se spušta do pedesetak metara. Na gumenjaku smo bili samo dva vodiča, Duje Kandija i Hrvoje Princivali, Božo i ja. Mogli bismo to nazvati i VIP zaronom. Pomislili smo da je to tretman za Scuba skener, ali kasnije smo shvatili da oni zaista imaju klijente koji žele samostalno roniti na nekoj poziciji. Pa takvi individualni zaroni i nisu toliko rijetki.

Vrijeme zarona ovisi o količini zraka i nije ograničeno. Sve u duhu maksime centra: no stres zona. Kako smo prošli puntu, tako se i teren počeo stepenasto spuštati, a zid poprimati svoje konture. Početak je ravan, ali onda dolazimo do prevjesa i on se negativno spušta do gotovo pedeset metara. Prevjes stvara iluziju polušpilje bogate rupama s nadstrešnicom. Mahovnjaci, narančaste i žute spužve, žarnjaci, kao i morska stabalca, u tim naizgled tamnim rupama oživljavaju pod svjetlima videolampi.

image
Zid Marinca
Srdjan Vrancic/Cropix
image
Zid Marinca
Bozidar Vukicevic/Cropix

Spuštamo se do pješčanog dna na kojem nalazimo pločaste zvjezdače ili kušin zvijezde. U jednoj rupi mala murina brzim se pokretom uvlači dublje u zaklon. Matulić barjaktar ili jera kirnjica u svojim malim jatima spremno migolje u tami. Svojom barbikastom bojom dodatno koloritno iscrtavaju priče u sjenama.

image
Zid Marinca
Srdjan Vrancic/Cropix
image
Zid Marinca
Bozidar Vukicevic/Cropix

Po rubovima zida gire oblice, fratri, bukve prelijeću u jatima i srebrnastim odsjajima iskaču iz tame. Na jednoj polici omanja škarpina strpljivo čeka da joj naiđe zalogajčić. Oko kožastog perjaničara obigrava pirka. On pak strpljivo poput cvijeta svojim raširenim lepezastim škržnim perima filtrira more. Bubrežasta spužva se poput žvakaće gume razvlači po ispupčenjima i stvara nove kolonije. Primjećujemo i tri arbuna, povremeno ubrzavaju i drže se na konstantnoj udaljenosti, dok svojim crvenkasto-plavkastim bojama razbijaju srebrni odbljesak.

Kako se vraćamo u pliće vode, ovaj koloritni podvodni sklad sve više razbijaju grupe vatrenih crva. I oni su lijepih boja, ali naprosto znamo da ne pripadaju u ove vode. Na kraju zarona toliko su učestali da više drugog života i nema. Nekoliko puta kontroliram masku. Imam osjećaj da je zamagljena, dok ne shvatim da iz klupka ovih terminatora svega živog izlazi nekakva mutna sluz. Ili se hrane ili pare. Ali kamo više, pa ovo je prava invazija. Već smo pisali o opasnostima koje donosi pretjerana populacija vatrenih crva. Mislili smo da ih na Visu ima neuobičajeno puno, ali ovo je, blago rečeno, nepodnošljivo, potpuno su zagospodarili plićinom.

image
Vatreni crv
Srdjan Vrancic/Cropix

Na kraju zarona pridružila nam se jedna sipa, nije imala namjeru bliskog susreta, ali nas je uporno pratila dvadesetak metara do izrona. Zbog vremenskih uvjeta odustali smo od drugog zarona, a povratak do Trogira imao je samo jednu temu: vatreni crvi.

Sljedećeg smo dana oba zarona odlučili napraviti u uvali Jelinak. Ova lijepa uvala s malom rivom i plažom stvarna je baza centra. Podvodni muzej, plaža i aquapark dio su koncesioniranog područja Blue Nautice. Zbog covida nije sve u funkciji, ali onaj najvažniji dio radi. Podvodni muzej Via Crucis sastoji se od svih četrnaest stanica križnog puta, a završava osammetarskim kipom Isusa postavljenim na deset metara dubine kao petnaestom stanicom. Stalni podvodni muzejski postav sastoji se od 52 kipa u prirodnoj veličini. Svi kipovi postavljeni su na morsko dno na maloj dubini od samo 4-5 metara, a veliki Isusa Krista postavljen je na dubini od 10 metara. Na taj način ronjenje je prilagođeno svima, iskusnim roniocima, kao i početnicima.

Od nedavno ispred Isusova kipa potopljen je i borbeni avion SOKO Jastreb koji se originalno izrađivao u Mostaru za potrebe JNA. Ovaj put gumenjak je bio pun. Ipak je to destinacija na koju se vozi redovno nekoliko puta na dan u špici sezone. Bez obzira na broj ronilaca, mjesta je bilo više nego dovoljno. Dvije nautičke milje prošle su u hipu, prošle bi i brže, ali ograničenje brzine se striktno poštuje. Ispred uvale liveaboard je upravo dizao sidro. Oni su završili svoje ronjenje u muzeju i uputili se na novu lokaciju. U maloj uvali već je bila jedna grupa ronilaca koji su došli luksuznijim brodom iz centra, oni su također završavali svoj zaron. Izvlačili su opremu na plažu, a mi možemo samo zamisliti kako ona izgleda, kad je sve u funkciji, s ležaljkama, suncobranima, aquaparkom i snack barom. Ovo je komercijalni centar za ronjenje izdvojen od naselja i osigurava mirne, opuštajuće, sigurne i nezahtjevne zarone s atraktivnim sadržajem.

Jedina je takva atrakcija na svijetu podvodni Via Crucis (križni put). Sigurno je da ima zainteresiranih, koji ne žele stalno roniti na rubu dekompresijske zone ili provjeravati manometar i kalkulirati potrošnju. Ovo mjesto je idealno za njih. Može se ovdje roniti i na dah ili samo plivati po površini. Muzej je svakome dostupan. Pjeskovito dno nas je malo zabrinjavalo. Već je prošla horda ronilaca i nismo bili sigurni koliko je podignutog sedimenta u vodi. Na sreću, bilo ga je puno manje od očekivanog. Vjerojatno je vidljivost odlična i zbog male dubine, pa sunčeve zrake odbijajući se od pijeska daju karipski ugođaj. Znali smo da su kipovi u prirodnoj veličini, ali pod vodom su stvari još veće pa i muzej izgleda još impresivnije.

image
Podvodni muzej
Srdjan Vrancic/Cropix
image
Podvodni muzej
Bozidar Vukicevic/Cropix

Oko nas obigravali su mali gavuni. Ovakvo plivanje može značiti samo da je u blizini neki predator koji ih ganja. I bilo je tako, pod površinom smo primijetili nekoliko iglica koje su došle na gozbu. Za ovakve uvale je poznato da nemaju previše raznolik podvodni život. Ipak, ove umjetne barijere u vidu kipova očito pružaju dodatnu priliku za neke životinjske vrste. Osim sitne ribe vidimo i fratre i salpe, a rakovi su zastupljeni od malih samaca do grmalja i rakovica.

image
Bozidar Vukicevic/Cropix

Ispred nas ukazuje se kip Isusa raširenih ruku, podignute glave i s pogledom prema suncu, koji je visok osam metara. Očito smo došli u najbolje vrijeme, jer sunce pada pod pravim kutom i imamo osjećaj kao da smo svjedoci neke biblijske scene, dok nebesko svjetlo obasjava Sina Božjeg u blaženoj tišini podmorja. Ne morate biti vjernik da biste shvatili impresivnost statue.

image
Potopljeni zrakoplov
Srdjan Vrancic/Cropix
image
Potopljeni zrakoplov
Srdjan Vrancic/Cropix
image
Potopljeni avion
Bozidar Vukicevic/Cropix

Ostala nam je još samo jedna atrakcija. Nedavno potopljeni avion Jastreb. Dok su kipovi već poprimili morsku patinu, on je čist. Kao da je spreman za polijetanje. Sve je na svome mjestu. I rakete i mitraljezi. Iako, kad bolje pogledate, nedostaju dijelovi motora i kokpita, a naoružanje su vjerne replike. To je, naravno, bilo potrebno učiniti da bi se zadovoljili uvjeti za potapanje aviona. U takvim se slučajevima svi dijelovi koji su potencijalni ili stvarni zagađivači moraju odstraniti s objekta koji se potapa. U pijesku oko aviona skriva se mali list.

image
Hanza Media
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 00:02