SPEKTAKL NA RABU

Prirodni antidepresiv ispod mora: Ljubičasta gorgonija, plavetnilo i zrake sunca u daljini

Ljubicasta gorgonija

 Ivana Nobilo/Cropix
Lun nije razočarao. Stabla ljubičaste gorgonije mogla su se vidjeti već na 27 metara, dovoljno za nezaboravnu fotografiju

S obzirom na buru koja nas je pratila tijekom ovogodišnjeg boravka na Rabu, odabrali smo mirnu zaklonjenu uvalu, ali koja ipak oduševljava svojom ljepotom. Rt Lun dugačak je 27 km kraj otoka Paga. Poznat je po preko 80.000 stabala divlje masline s korijenjem iz biblijskih vremena, a šetnja kroz maslinike reklamira se kao prirodni antidepresiv. Ubrzo smo shvatili da isto vrijedi i ispod morske površine.

Sada Lun nije bio ono čemu smo se nadali, s obzirom na to da se prethodnih dana ronilo na predivnim otočićima Malom i Velom Ćutinu, i letvicu je sada bilo teško spustiti. Mislili smo kako ništa neće moći nadoknaditi tu poznatu top lokaciju. Ali na vremenske uvjete nikako nismo mogli utjecati, i jedino što se moglo napraviti bilo je da i iz ovog urona izvučemo najbolje. Kad ti život da limune, napravi limunadu, kažu.

Za samo petnaestak minuta iz centra u Kamporu, na gumenom gliseru, s vjetrom u kosi, stigli smo na odredište. Bacivši sidro u još uvijek nemirno more, Andi Kron dao je znak za briefing. Ovdje se održavalo natjecanje u podvodnoj fotografiji, pa je i objašnjavanje podvodnog terena bilo prilagođeno fotografima. Objašnjavao je smjer kretanja, ali i podatke gdje se očekuju pužići, gdje su spužve, a gdje je dobro za snimanje ambijenta... sve ono što je potrebno da se sa što manje gubljenja vremena odradi potraga za objektom snimanja.

image

Alga Jadranski klobučić

Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image

Odbačeni ribolovni alati predstavljaju opasnost za ribu i ostale organizme koji zaglave u njemu

Ivana Nobilo/Cropix
image

Ronilačka lokacija Lun na Pagu

Ivana Nobilo/Cropix

Nakon skoka u more, ronjenje smo započeli u plitkom području gdje se brod usidrio. Spuštajući se niz uže, obavljale su se i posljednje pripreme fotoaparata, uključivale se bljeskalice, provjeravao njihov položaj, obavio se buddy check, kako se popularno naziva provjeravanje opreme svog asistenta, odnosno buddyja.

Provjerile su se i struje, pa smo nastavili lijevim ramenom prema zidu koji započinje na 18 metara dubine. Mogli smo se odlučiti i za desnu stranu, ali vjerovali smo lokalnom roniocu da je ova prva ipak nešto bolja. Prvo što nas je dočekalo bilo je jato fratara, koji su se uzvrtjeli oko podignutog sedimenta nakon našeg prolaska. Riba poznata i kao baraj, crnoguzac, frankul, pop, popić, špar crnorepac na vratu ima poput sedla crnu mrlju, koja se spušta do sredine škržnog zaklopca, dok oko repne peraje ima crni prsten. To su dosta plahe ribe, i zbog našeg su se prolaska osjetile ugroženo i nestale brzinom munje. Oni koji su ih htjeli na svojoj fotografiji, morali su se dobro potruditi za to.

image

Glavoč

Ivana Nobilo/Cropix
image

Riba vučić

Ivana Nobilo/Cropix
image

Riba pirka

Ivana Nobilo/Cropix

Spuštajući se dublje, krajolik je mijenjao izgled. Žute spužve sumporače i male žute rožnjače, dubinom su postajale sve veće. Ta morska drvca vrsta su koralja, ali mekog skeleta. Njeni polipi grade kolonije u obliku lepeze razgranatog stabla, a mogu narasti i do pola metra. Vole morsku struju, jer se hrane planktonom kojeg ona donosi.

Na nekih 20-ak metara, boje su zaista bile prekrasne. Ovdje je i koncentracija natjecatelja fotografa bila najveća. Tu su se već mogle naći i škarpine, ljubiteljice usjeka i, pokoja rakovica, kojih se ove godine čini nešto manje nego lani, iako možda samo nije bilo sreće da ih vidimo. Ovaj dio obiluje i mikrosvijetom. Pužića je bilo dovoljno da bi ih se bez muke dalo pronaći. Nešto flabelina, pokoji Dalmatiner, a oni s više sreće pronašli su i lijepu Thuridillu hopei, pužića živopisnih boja kojeg je ponekad teško uočiti zbog njegovih malih dimenzija. Najveći primjerci imaju svega 2 cm. Krila plašta ovog pužića preklopljena su preko leđa, a njihov rub je crven ili narančast, dok je osnovna njegova boja crna. Uzduž tijela vidljive su žute, plave i bijele crte. Pravi mali ljepotan.

image

Žuta gorgonija

Ivana Nobilo/Cropix
image

Žuta gorgonija

Ivana Nobilo/Cropix
image

Riba Pjevčić oštronosić

Ivana Nobilo/Cropix
image

Pjevčić oštronosić

Ivana Nobilo/Cropix

Ipak, ono što uvijek najviše veseli, velika su stabla ljubičaste gorgonije, koje obično i obilježavaju lokaciju. Uvijek će, u svakom brifingu, biti napomenuto da ih ima ili ne. S obzirom na to da one rastu tek negdje ispod tridesetak metara ili dublje, bili smo zabrinuti zbog toga hoćemo li ih uopće vidjeti, jer prema pravilima ovog fotografskog natjecanja, dubina nam je bila ograničena na točno 30 m. A to je bila sama granica. No, Lun nije razočarao. Moglo ih se vidjeti već na 27 metara, dovoljno za nezaboravnu fotografiju - ljubičasta gorgonija, plavetnilo mora i zrake sunca u daljini. Tako smo uron završili sretni.

image

Ljubicasta gorgonija

Ivana Nobilo/Cropix
image

Ronilačka lokacija Lun na Pagu

Ivana Nobilo/Cropix
image

Ronilačka lokacija Lun na Pagu

Ivana Nobilo/Cropix
image

Ljubicasta gorgonija

Ivana Nobilo/Cropix
image
Scuba skener
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. lipanj 2022 12:09