SCUBA SKENER

Raznolik krajolik i pregršt pozicija jamče da će svaki zaron kod Visa biti prava avantura

 Damir Zurub/Cropix
Pedantni instruktori Ronilačkog centra Nautica Vis, kojeg vodi Poljak Piotr Stós, pažljivo brinu o opremi ronioca i više je puta provjeravaju

Iako naizgled samo malen pučinski otok u Jadranu, uz niti 90 kvadratnih kilometara površine, Vis ima izuzetno važnu ulogu još od pretpovijesnog doba, neolita, kada su započela prva naseljavanja. Ovdje su stigli stari Grci, a potom i stari Rimljani. Kasnije, u Srednjem vijeku, i stari Hrvati. Bio je najvažnija trgovačka luka u Jadranu. Često je mijenjao vladare - od Mletaka, Katalonaca, Francuza, Engleza, Habsburgovaca... Tukli su se za njega i Austrijsko carstvo i Kraljevina Italija. Imao je izuzetno važnu ulogu i u Drugom svjetskom ratu.

Ova njegova burna prošlost utjecala je i na podmorje. Vis je prepun brodoloma, olupina koje se otkrivaju još i danas. Amforišta su ovdje uobičajena pojava, a arheolozi na Visu konstantno imaju posla. Uz prirodne ljepote, mnoštvo špilja i kaverni te prekrasno bistro more, ovaj otok predstavlja raj za sve vrste ronioca.

U 4. stoljeću prije Krista, na mjestu današnjeg grada Visa, nalazio se antički grad Issa. Danas se na području drevnog grada u prizemlju Hotela Issa nalazi Ronilački centar Nautica Vis.

image

Ronilački centar Nautica Vis

Ivana Nobilo/Cropix
image

Ronilački centar Nautica Vis

Ivana Nobilo/Cropix

Poljak iz Krakowa Piotr Stós, vlasnik centra te instruktor ronjenja, ovdje je glavni. U moru je od 1987. godine, kada je završio prvi ronilački tečaj. Povuklo ga je more i nastavio je.

U Hrvatsku je sa svojom ekipom prvi puta došao deset godina poslije. Otok Pag ga je oduševio. "Svi smo bili ili instruktori ili imali tri zvjezdice po CMASU i zapitali smo se: Zašto to ne bi radili češće? Možda da napravimo firmu koja to radi?", zapitao se tada.

Na poljskom tržištu devedesetih postojali su samo klubovi, nije bilo profesionalnih ronilačkih centara. Tada su otvorili jednu od prvih turističkih ronilačkih agencija u Poljskoj, a s obzirom na to da je Hrvatska država koja ima najbliže toplo i bistro more, otvorili su tvrtku i u Hrvatskoj, a zatim počeli tražiti lokaciju na Jadranu pogodnu za ronilački centar.

image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Damir Zurub/Cropix

Pag, koji im je ostao u lijepom sjećanju još od ranije, bio je polazna točka. Pronašli su prostor iako se on vrlo skoro pokazao kao premali. Nedostajalo je mjesta za opremu, za ljude, predavanja... Sljedeću poziciju pronašli su u Gradu Hvaru. Prizemlje nekog hotela koji je tada bio u funkciji samo za radnike. Tamo su se zadržali dvije godine, da bi nakon toga prešli na drugu stranu ovog grada u lijepu uvalu uz Hotel Sirena. Ovdje su radili do 2005. godine. Nakon promjene vlasnika hotela, ponovno su morali premjestiti svoj centar. Ovaj su puta otišli u Stari Grad na Hvaru. Ovaj prostor bio je dovoljno velik, s terasom i pogledom na starogradsku luku - sve u svemu odlična lokacija.

Uz ronjenje na Hvaru, Piotr je paralelno ronio i na Visu te surađivao s tamošnjim ronilačkim centrima. "Jednom tjedno, otprilike, ronili smo i na ovom otoku. Privlačile su nas špilje i olupine kojih je ovdje najviše bilo, Teti, B-17 ... Tada se još nije znalo za avion B-24. I odlučili smo potražiti koncesiju za Vis. 2014. smo konačno uspjeli i pronašli smo prostor u prizemlju Hotela Issa. Uredili smo prostorije prema našim potrebama", rekao je Piotr, kojeg lokalci poznaju kao Petra.

image
Damir Zurub/Cropix
image
Damir Zurub/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix

U skoroj budućnosti, centar će vjerojatno još jednom biti prisiljen na selidbu, zbog najavljenog preuređenja hotela, ali Petar se ne zabrinjava previše. Novi prostor je već našao, a kaže da će biti još i veći od ovog sada.

Iako nije pozicioniran direktno uz more, što ponekad otežava stvari, ipak sve funkcionira dovoljno dobro. Ronioci se iz centra zajedno s opremom prebacuju kamiončićem do broda, a zatim se ukrcavaju u jedno od tri plovila koje centar posjeduje. Točnije, dva ronilačka broda i gumenjak.

image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix

Ono što nas je u ovom trenutku posebno oduševilo je naglasak voditelja ronjenja na opremu koju ronioci nose sa sobom i koja im zaron znači. Ponekad se dogodi da je netko dekoncentriran, da zaboravi komad opreme - peraje, olova, možda masku... A u tom slučaju, kada se već nađe na brodu pred uron, povratka nema. Čeka razočarano da ostali izrone. Jer on nije mogao. Voditelj je pažljivo navodio komad po komad opreme, kako bi se svi mogli prisjetiti jesu li ponijeli baš sve što im treba. Mi smo zaboravili ronilačku bovu. Ali, nije problem, dobili smo odmah njihovu na posudbu. Stvar riješena u sekundi. E, da, GoPro je ostao u sobi... Pričekalo se strpljivo dok Božo skokne po njega. Rysiek je šutke napunio i posljednju bocu, a oprema je zatim kamiončićem krenula ka brodu. Mi smo lagano prošetali kojih stotinjak metara. Tako nam je bilo jednostavnije.

Brod je čekao spreman, brzo ga se napunilo, ipak je srce sezone, pa je djelovao pomalo skučen, ali za lokacije koje nisu predaleko nije bio problem. Baš kao i u sklapanju opreme, i u ronjenju su se pokazali izuzetno odgovorni, ali i prilagodljivi. Sigurnost prije svega: svakog se čekalo i pratilo, grupa je bila prilično dobro organizirana. Za naše liberalne fotografske pojmove djelovali su kao u vojsci. No, za ronjenje je to i potrebno. Navikli su oni i na fotografe i njihov usporeni ritam pa nam se dalo dovoljno vremena da odradimo posao, a po potrebi je i voditelj pozirao. Razumije on to, pa i sam Petar je fotograf, a u centru možete i iznajmiti mali kompakt aparat ako nemate svoj. Ova ponuda u centrima nije baš uobičajena, a mi smo je svakako s oduševljenjem pozdravili.

image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix

Vis je Petru super jer ima pozicije za sve ronilačke kategorije. Špilje, labirinti, koridori, odličan krajolik s lokacijama za snimatelje kao i za tehničke ronioce. "Ova naša četvrta lokacija na Jadranu pokazala se najboljom. Tada još u ronilačkom razvoju, s prijateljski naklonjenim ljudima koji se svi međusobno poznaju, bila je idealna za nas. Ovo je posebno privlačno Poljacima koji se svaki put oduševe ovim toplim dočekom. Ljeti vodimo ljude na Jadran, a ostatak godine predviđeno je za krstarenja, ronilačke safarije i izlete po svijetu", rekao je Petar.

Za dosta klijenata Nautice, morsko je ronjenje super škola jer su navikli na ronjenje u jezerima. Konstantno se ovdje odrađuju tečajevi, od početnih prema sve zahtjevnijim, i uobičajeno je da ljudi koji započinju ronjenje na Visu godinama kasnije dolaze na sve naprednije tečajeve. Po pet-šest godina ljudi uče kako bi došli do neke duboke lokacije poput B-17.

image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix
image

Ronilačke lokacije kod Visa

Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix

Ronioce vode na otprilike 20-25 pozicija. Petar ističe i kako rado šire ponudu i u svakom slobodnom trenutku traže nove zidove, špilje ili kaverne, ali velik broj ljudi je već mentalno spreman za neke određene poznate pozicije, poput Tetija ili Vassiliosa, pa im moraju udovoljiti. Dogodi se da se pronađu i nova amforišta i kaže kako su konstantno u kontaktu s Konzervatorskim odijelom u Splitu. Čak se i na regularnim lokacijama još uvijek nađu ostatci amfora i sličnih artefakata.

Viška ronilačka priča uvijek je otvorena i nikada dosadna. Stotinu puta ideš na neku poziciju, ali nova situacija je uvijek moguća. Životinja koju ranije nisi susreo ili arheološki nalaz. Jer što bolje znaš poziciju, bolje gledaš i više dobivaš od nje.

image

SCUBA SKENER

Scuba Skener/Scuba Skener
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. srpanj 2022 14:44