Gotovo u svakom ronilačkom centru do sada na pitanje koju bi vrstu naglasili kao specifičnu za vašu lokaciju, dobivali bi isti ushićeni odgovor: „Morski konjić! Evo, baš ima jedan tu, pred našim centrom, viđen je jučer!“ Zapravo ih više i nema kao nekada i spadaju pod zaštićene i ugrožene vrste.
Ovo čudnovato biće, riba koja tako ne izgleda i pliva uspravno, izaziva radost onog tko ga pronađe. Morski konjic, konj, kobilica, peteh, božjak ili na latinskom Hippocampus živi duž cijele jadranske obale i kod nas postoje dvije vrste: dugokljunić kojeg se može pronaći na cijelom Jadranu i kratkokljunić koji se nastanio na srednjem Jadranu i zapadnoj obali Istre. Paleta boja naših, jadranskih, se proteže od žute do crvenosmeđe ili potpuno smeđe.
Mi smo imali sreću da prvog od njih susretnemo s ekipom iz Diving Pula, na biseru našeg Jadrana, pred otočićem Sveti Jerolim, sastavnim dijelom Nacionalnog parka Brijuni. Nakon sat vremena ronjenja i potrage za malim morskim bićima, došlo je i vrijeme za izlazak van.
Ali ipak, još 70 bara zraka u boci nije mi dalo mira i odlučila sam napraviti još jedan krug pod brodom, tek toliko, na nekih 5-6 metara dubine. Vrana se ionako bavio plavim pužićem u blizini. Imam još vremena, ne čekaju samo mene. I već s prvim pogledom među alge i spužve ukazala se mala žuta glava i crno oko koje je budno pratilo okolna zbivanja.
Nije se ni pomaknuo. Omotao se svojim savitljivim repom za morsku travu, lagano se ljuljuškao u struji i čekao jedan od brojnih dnevnih obroka. Jer konjici su stalno gladni. Tiho se pritaje i čekaju planktone, račiće, ribice. Zatim brzinom munje oni nestaju u njihovim ustima. Samo ih usišu, obzirom da zube nemaju, a nemaju niti želudac pa tako ni prostor za skladištenje hrane. Rep im je izuzetno fleksibilan, a oči pokretne i nezavisne jedno o drugom, tihi su i hidrodinamični. Pravi ubojice dječjeg lica.
Morski konjic je jedina životinja na Zemlji kod koje mužjak porađa mlade i skrbi za njih, nakon što ženka položi jajašca. Nakon plesa zavođenja, gdje mužjak kruži oko ženke i mijenja boje kako bi je impresionirao, ona u njegovu vrećicu polaže jajašca koja on oplođuje. Budući tata proizvodi nakon toga hranjivu tekućinu sve dok mladi malo ne ojačaju kako bi bili spremni za samostalni život i napuštanje njegova tobolca. Ova vrijedna ribica je i veliki romantik jer konjici sa svojim partnerom ostaju čitav život. Čak i ako jedno od njih strada, ono drugo je još dugo vremena samo.
Zbog tih karakteristika, ove su se životinje smatrale simbolom snage, sreće i tolerancije. Iz istih razloga u nekim narodima su uvriježena vjerovanja da ima moć ozdravljenja pa ga se sušilo i koristilo kao lijek za razne vrste prehlada. Da ima mistična svojstva i da liječi impotenciju. Neki su ga opet samo htjeli kao suvenir s ljetovanja. A uz to njegova staništa morskih trava i koraljnih grebena su nestajala i devastirana. I sada je postao ugrožen. Situacija je toliko loša da su neke vrste konjica, kojih na svijetu ima pedesetak, u velikom riziku od izumiranja.
