SCUBA SKENER

Velika rakovica: Vidjet ćete ih u plićaku, a krv im poprima plavu boju

Velika rakovica

 Damir Zurub/CROPIX
Pretežno su noćne životinje, ali možemo je povremeno sresti u plićaku ili na dubljoj stijeni. U tom slučaju pokušat će se pritajiti

Pažljivom promatraču more ponekad otkriva čudnovata stvorenja. Pokretni kamen s busenom trave na oklopu, biće plave krvi, do pola metra dugačkih paučastih nogu, koje je u stanju živjeti i na 150 metara dubine, na prvi pogled djeluje kao da je s nekog drugog svijeta. Ali okrenemo li se oko sebe, takva ćemo bića vidjeti već i u plićaku s maskom i disalicom. Kako nas oprezno promatraju s pokretnim žućkastosmeđim očima u nadi da ih ipak nećemo primijetiti i da će neometano obaviti svoj zeleni ručak na obližnjoj groti.

Velika rakovica iz obitelji Majidae sa znanstvenim nazivom Maja squinado pripada jednoj od nekoliko vrsta zaštićenih rakova deseteronožaca u Jadranskom moru. Uz jastoga, hlapa i kuku ona je omiljena ljudska poslastica, stoga smo joj mi ljudi daleko najveći neprijatelji. Pa smo se morali potruditi i da je barem djelomično sačuvamo. Iako sve ove vrste rakova nisu pod strogom zaštitom, postoji strogo definirano vrijeme lovostaja kad ih se ne smije dirati. Kao što se ne smiju izlovljavati ni mladi primjerci ispod propisane veličine. Oni slučajno ulovljeni trebaju se odmah vratiti u more.

image

Velika rakovica

Damir Zurub/CROPIX

Osim ljudskog faktora, trend zagrijavanja mora ni njima ne ide na ruku. Minimalna temperatura morske vode u kojoj žive rakovice je 5 stupnjeva Celzijevih, a maksimalna oko 25. Više temperature od toga opasne su za rakovicu i pri dugotrajnom izlaganju temperaturama već i iznad 23 stupnja one počinju ugibati.

Ovi rakovi pripadaju redu Decapoda, što u prijevodu s grčkoga znači "deset nogu". Morski pauk, kako ga se još naziva zbog ovih dugih nogu s crvenim mrljama, zaštićen je oklopom smeđerumene boje veličine oko 20 do 25 centimetara. Četiri para nogu služe mu za hodanje, dok je jedan par modificiran i koristi ih kao kandže koje su kod mužjaka znatno veće, a mogu poslužiti i za hvatanje hrane.

image

Velika rakovica

Damir Zurub/CROPIX

Prehrana rakovica je šarolika, ljeti su im specijaliteti ježinci i trpovi, dok zimi prelaze na nešto "laganije" alge i mekušce. Iako uglavnom nisu jako izbirljivi. Kao i kod hobotnice, krv velike rakovice nije obogaćena željezom, već bakrom zbog čega ona poprima plavu boju. Također, njihova je krv specifična i po mogućnosti da se prilagodi hladnim uvjetima u velikim dubinama. Jer ovi su rakovi migratorni i svake godine proljeće i ljeto provode na obalnom pojasu, reklo bi se prvi red do kopna, a jesen i zimu na pučini. Zato ih se može naći i na dva metra, ali i u dubinama od 50 metara. Ponekad čak i na 150. Ovakve migracije vrijede za odrasle jedinke. Spolno nezreli primjerci ostaju neko vrijeme uz sigurnu kamenitu obalu i preko zime.

image

Velika rakovica

Damir Zurub/CROPIX

Velika rakovica, grancigula, ćimun, grapalo ili tovar, kako je još nazivaju lokalno, svoj život započinje kao sićušni zooplankton i tijekom dvije do tri godine prolaze tri razvojna stadija prije nego što dobije prepoznatljiv odrasli oblik. Poput ostalih vrsta rakova i ona ima egzoskelet koji odbacuje kad postane pretijesan. U vrijeme ovog odbacivanja, dok skelet ne očvrsne, rakovice su posebno izložene predatorima. A da bi očvrsnuo, potrebno je nekoliko sati. Dovoljno za brze hobotnice čija su omiljena poslastica.

image

Velika rakovica

Damir Zurub/CROPIX

Tek nakon završne promjene oklopa, rakovi postaju spolno zreli i mogu započeti s odraslim životom i selidbama u dubine. Ženke se obično pare dva do tri puta godišnje i mogu nositi i do 150.000 jaja u jednome leglu. Zakon velikih brojki potreban je jer samo će mali udio ovih jajašaca doživjeti zrelost.

Velike rakovice nisu uzalud dobile ovaj naziv. Zajedno s čekinjastim nogama dostižu veličinu i do 50 cm. A teške mogu biti i do 3 kilograma. Pretežno su noćne životinje, ali možemo je povremeno sresti u plićaku ili na dubljoj stijeni. U tom slučaju ona će se pokušati pritajiti. Naš fotograf Damir ipak je nježno prišao jednoj u plićaku na Rabu. Ali omeo joj je san, a možda i nedjeljni ručak, pa je ona temperamentno pokazala svoje mišljenje o tome. Skupila se i spustila najniže što može, zatim ocijenila da bijeg nije opcija. Napad je u tom slučaju bio najbolja obrana. S nekoliko žestokih skokova i prijetnjom kliještima, pokazala je Damiru tko je jači. Nakon nekoliko škljocaja aparatom i kratke snimke borbe u areni, bezuvjetno se predao.

image

Scuba skener: sponzori

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. ožujak 2024 21:13