U hladu borovine pred primoštenskim ronilačkim centrom Pongo, pregledavajući mape lokacija dobili smo težak zadatak odabira. Ima ih preko četrdeset, a mi stignemo samo na dvije. Bilo bi idealno da ih možemo jednu po jednu posjetiti sve. Znajući da to ipak nije moguće zamolili smo vlasnika centra Borka Pusića da ovu odluku donese on. Mi smo spremni, boce su pune, čekao nas je još samo ukrcaj na brod, a Borko se samo zagonetno smiješio: „Bit će to iznenađenje, Borko‘s special.“
U redu, zaista nije problem jer za nas nema lošeg zarona, uvijek se nešto u moru može pronaći, istražiti i vidjeti, barem kakva škarpina, veće jato riba, grancigula, jastog - veselimo se mi baš svemu. Brod je sasvim pun, a ekipa je uglavnom s njemačkog govornog područja, osim Slovenca Petera Visočnika, ali i njega je posao preselio u Austriju. Kako uvijek u nekoj grupi ljudi klikneš s nekim, tako smo se i mi našli u priči s Peterom. Roniti je počeo prije četiri godine i često je u Hrvatskoj, ali ovdje u Primoštenu je prvi put. Pristao nam je i ispozirati na ponekoj fotografiji, na čemu smo uvijek zahvalni obzirom da je pod vodom teško juriti za nekim kada si ionako u pokretu i bestežinskom stanju.
Najavljeni Borkov specijal i naše prvo podvodno odredište u Primoštenu je Fallen lighthouse, lokacija koja nudi nekoliko različitih opcija ronjenja i relativno je jednostavna, pogodna za sve kategorije ronioca. Imena lokacija se u Pongu dodjeljuju na engleskom jeziku ponajviše zbog toga što su većina gostiju stranci i nekako se pokazalo jednostavnijim. U prijevodu je to srušeni svjetionik, što zapravo doslovno opisuje ovo mjesto. Jugozapadno od Primoštena, par kilometara od obale, uz mali svjetionik koji izviruje iznad površine mora nekada se nalazio njegov kameni prethodnik. Ovaj je svjetionik nehotice sagrađen na samom vrhu špilje koja se nakon nekog vremena urušila i povukla kamenu građevinu za sobom na dno. Dolje je ostao dvadesetak metara velik krater gdje se danas polomljen i u ležećem položaju nalazi masivni kameni stup.
Borko vezuje brod u blizini novog lučkog svjetla, a pogled nam pada na mali nenaseljeni otok Grbavac površine nepuna 74 kvadrata obrastao makijom na vrhu. Uz čisto, bez oblačka plavo nebo i pogled u horizont već je i ovo razglednica koju bismo rado u svojim mislima željeli ponijeti kući.
Definirani su parovi koji će se pod vodom budno paziti, dok smo Božo i ja dobili slobodu kretanja oko grupe kako bi odradili svoj fotografsko – snimateljski posao.
Ovdje postoji čitav niz ronilačkih zanimljivosti. Već u prvim minutama ronjenja, na dubini od 9 metara, naišli smo na neobično sivkasto kamenje koje za razliku od svoje okoline nije obraslo algama. Pretpostavlja se da ove kamene gromade na pješčanom dnu leže već preko 2000 godina i da su nekada bile balast starih grčkih ili rimskih brodova koji su dolazili s vulkanskog otočja u Tirenskom moru, Strombolija i Eolskih otoka. „Vulkanskog je porijekla i četiri puta je teže nego ovo naše obično kamenje, poput željeza je“, pojašnjava nam Borko. Kaže i da je još uvijek prirodno blago radioaktivno, što objašnjava nedostatak algi na njemu, jer one bi se inače sigurno ovdje nakupile kroz protekla dva tisućljeća. Kako bilo, ova radioaktivnost nije opasna po naše zdravlje, a ni zdravlje morskih stanovnika, pa znatiželjno krećemo u daljnje istraživanje.
Nekoliko izbočina koje se mogu vidjeti na dnu su zapravo nakupine sraslih amfora i ostaci starih rimskih brodova koje su prekrili koralji. Iako od brodova nije ostalo više ništa osim tek naznake da su postojali i doživjeli nesretnu sudbinu potapanja, ovi koraljni vrtovi su vrlo posebni i ne nalazimo ih često u Jadranu. Koraljne ploče nisu specifične za naše more pa Borko upozorava na naš balans kako se ovi dragocjeni koralji ne bi udarali perajama i tako oštetili. Na ovoj se lokaciji čak ni brodovi ne sidre već se privezuju za bovu kako bi se ove lijepe kaskade sačuvale što duže.
Prolazimo preko velikog polja morske trave cvjetnice, posidonije. Ova zaštićena biljka koja je svoje ime dobila po grčkom bogu mora Posejdonu, a kod nas je znana i pod imenima lažina, purić ili voge dom je za mlade ribe koje u njoj pronalaze zaštitu, ona svojim korijenjem sprječava eroziju i stabilizira morsko dno, ali i fotosintezom osigurava dovoljno kisika neophodnog za sav morski život. Cvijet ove trave zvane još i Morska pluća, te njen mali plod u obliku masline izvori su hranjivih tvari i sjemenki kojom se posidonija širi i razmnožava. Iako je njena dobrobit za morski život očita i neophodna, livade ove cvjetnice se godinama sustavno smanjuju, a najveći uzrok tome je čovjek. Zagađenje, sidrenje, nasipanje i bacanje mreža preko ovih polja rezultira njenim drastičnim smanjenjem. Zbog toga je u Hrvatskoj, kao i u mnogim mediteranskim zemljama ova trava strogo zaštićena. Drugu algu ovdje nismo baš gledali s tolikom naklonošću. Caulerpa racemosa, tropska invazivna biljka prekrila je poprilično veliku površinu i gušila sve pod sobom, dok je par vatrenih crva koji su se našli u blizini, proždirao ostatak površine.
Nailazimo i na jednu odbačenu mrežu, već obraslu algama, a na njoj u grozdu vise kratke želatinozne cjevčice. Ovo su jaja lignje koja ih je, nakon što je odradila polaganje, trajno napustila. Ovdje će jaja čekati dvadesetak dana kako bi se iz njih izlegle malene lignje koje će svoje prve dane provesti kao plankton.
Pozdravljajući mladog jastoga u rupi, postepeno se dižemo i dolazimo do mjesta gdje leži veliki kameni svjetionik, ali prije ulaska u sam krater koji nam je izgledao kao mjesto eksplozije nuklearne bombe, uočavamo i malen ulaz u špilju u neposrednoj blizini, iz kojeg, ako dobro pogledamo, možemo vidjeti kako izlazi plin. Ukoliko se u zračnom jastuku unutar špilje skine ronilačka maska može se i osjetiti miris sumpora. Upozoreni smo da u ovu špilju nikako ne ulazimo jer je sistem hodnika i prolaza ogroman, pa bez potrebnog znanja, certifikata i posebne opreme nakon ulaska, izlaska nema. Nismo okušavali svoju sreću i držali smo se preporuke, mjesta za istraživanje ovdje je bilo dovoljno. Sam bazen s kamenim stupovima odličan je za igru s brojnim škarpinicama, murinama i malim crvenim ribama matuličićima. Mi smo se koncentrirali na hobotnicu koja nam je uz jata ovećih salpi prikratila vrijeme sigurnosne stanke. Moj dragi suncem nadopunjen Garmin Descent G1 Solar, javio je da je kraj.
