Juliet Rosenfeld je psihoanalitičarka koja svakodnevno susreće muškarce i žene koji dolaze razgovarati o svojim emocijama, vezama i seksualnom životu, a ti razgovori često uključuju i afere. Tijekom gotovo dva desetljeća rada susrela se s brojnim pacijentima koji su sudjelovali ili su im se životi promijenili zbog nevjere, piše Daily Mail.
Afere su češće nego što ljudi vjeruju – jedno istraživanje YouGova iz 2018. zaključilo je da je jedan od petoro ljudi bio nevjeran. Druga istraživanja sugeriraju da muškarci imaju više afera od žena, no psihoanalitičarka ističe kako zbog njezinog iskustva u ordinaciji nije sigurna je li to istina. No ono u što vjeruje jest da muškarci varaju iz drugih razloga nego žene.
Iako je svaki slučaj jedinstven, pojavljuju se zajedničke teme kada joj muški pacijenti pokušavaju objasniti zašto su imali aferu. Suprotno onome što većina ljudi misli, nikada se ne radi samo o seksu.
„Vjerujem da korijeni nevjere obično nastaju desetljećima prije nego što se ona dogodi, ponekad još u djetinjstvu. Ovo ni na koji način ne opravdava niti umanjuje razornu bol koju afere mogu izazvati, ali moj je posao slušati priče ljudi bez osuđivanja i otkriti zašto su djelovali onako kako jesu“, rekla je psihoanalitičarka koja je izdvojila pet razloga zašto muškarci varaju.
Afera u teškim vremenima
Danas većinu ljudi zabrinjavaju rastući troškovi života, nedostupno stanovanje te prijetnja povećanja poreza i inflacije. Međutim, muškarci i dalje ostaju oni glavni koji se skrbe za kućanstvo u gotovo 72 posto slučajeva.
Financijski pritisci, zastoj ili kraj karijere, djeca koja napuštaju obiteljski dom ili briga za starije roditelje mogu muškarca navesti da žudi za promjenom ili distrakcijom. Prema iskustvu psihoanalitičarke, ekonomija može imati ključnu ulogu u aferama, a za to navodi i primjer.
Vik (49), kako kaže, nikada nije uživao u svom poslu pružatelja financijskih usluga, iako je bio dobro plaćen. No kada je iznenada ostao bez posla, započeo je aferu s kolegicom koja ga je također izgubila. Lagao je svojoj ženi da je na razgovorima za posao dok se zapravo viđao s ljubavnicom. Otkriven je kada je supruga prekopala njegov telefon i rekla mu kako sve zna.
Za vrijeme terapije je psihoanalitičarki otkrio da se osjećao sputano zbog svog profesionalnog života, bio je zaglavljen u dobro plaćenom poslu u vrijeme nestabilne ekonomije, ali gubitak tog posla samo je pojačao osjećaj zarobljenosti i dodao osjećaj bespomoćnosti.
Isprva je krivio svoju ženu što nikada nije primijetila koliko je bio nesretan te što ona nije zarađivala za kućanstvo unatoč tome što ju je upravo on poticao da napusti posao učiteljice ne bi li se brinula za njihovu djecu. Također je shvatio da se nikada nije suočio s činjenicom da je jako malo vremena proveo s njima kad su bili mali. Nikada se nije osjećao dovoljno hrabrim da bude osoba kakva je želio biti i da prihvati onu stranu sebe koja je zaista željela biti praktičan i prisutan otac.
Njegova kratkotrajna afera trajala je koliko i potraga njegove mlađe ljubavnice za poslom – šest mjeseci – ali bila je izuzetno štetna i za njega i za njegovu ženu. Zapravo, ona se nije mogla oporaviti od njegove izdaje. Osjećala se loše tretiranom, a njegova poniženja prema njoj bila su još previše svježa. Nastavili su živjeti zajedno, ali u odvojenim sobama, sve dok djeca nisu završila osnovnu školu. Tada se njegova žena vratila radu u školi i rekla Viku da želi razvod.
Afera umjesto depresije
Afera može biti način izbjegavanja bolnih razgovora koji bi ili spasili ili završili vezu. Na primjer, jedan od pacijenata, Pete, često je govorio o supruginoj „prekrasnoj suosjećajnosti“ prema njemu tijekom njegovih borbi s depresijom, ističe Rosenfeld, no to ga nije spriječilo da je vara.
Opisujući svoju mlađu ljubavnicu, bio je opsjednut njezinim „jedinstvenim“ seksualnim nagonom i njihovom „nestvarnom“ kemijom u spavaćoj sobi. Idealizirajući seksualne sposobnosti ljubavnice, dok je suprugu prikazivao kao „sveticu“, stvarao je alternativnu stvarnost.
Unatoč tome što mu je supruga bila nevjerojatno puna podrške, Pete se osjećao nesposobnim da s njom iskreno razgovara o svojim pravim osjećajima, bojeći se da bi ga mogla napustiti.
Iza svega toga ležao je Peteov najveći strah – napuštanje, nakon što ga je otac ostavio kad je bio dječak. Umjesto da se suoči s tim izolirajućim osjećajem i iskreno razgovara sa suprugom, upuštao se u ono što je nazivao još jednom „neodoljivom“ preljubničkom vezom kako bi pobjegao od osjećaja izolacije i beznađa koji su ga mučili.
Nesreća pojedinca obično prethodi dugoj bračnoj vezi. Depresija često nema mnogo veze s partnerom i rijetko je partner taj koji to može popraviti.
Pete je nesvjesno birao afere kako bi odgodio slom. Supruga nikada nije otkrila njegove afere, a on je osjećao da bi joj istina nanijela strašan stres. No u usporedbi s desetljećima depresije, to je krivnja s kojom je mogao živjeti i nositi se. Kroz razgovore s psihoanalitičarkom na kraju je uspio prestati koristiti nevjeru kao oblik ublažavanja boli, a on i supruga ostali su zajedno.
Afera da bi se osjetio prihvaćenim
Ljudi koji se osjećaju voljeno, viđeno i zbrinuto ne upuštaju se u afere. Tim je stalno govorio da obožava svoju suprugu i da je ona „velika ljubav“ njegovog života i njegova najbolja prijateljica, ali ju je ipak konstantno varao.
Kako govori Rosenfeld, Tim je u djetinjstvu iskusio siromaštvo i netoleranciju, kao rezultat toga, njegova motivacija za postizanjem vanjskog uspjeha bila je velika. Supruga mu je dolazila iz imućne, srednje klase, i iako su zajedno od fakulteta, osjećao je da se ona ne može povezati s tim skrivenim dijelom njega. Nije mogao dijeliti s njom sram i poniženje koji su ga i dalje progonili.
Umjesto toga, upuštao se u afere sa ženama koje su također imale složenu prošlost, ženama s kojima je osjećao da može biti otvoren i seksualno izražajan. Tim je izvana bio uspješan i samopouzdan, ali iznutra se osjećao potpuno suprotno. Njegovo rješenje za to bilo je „dijeljenje“ – vođenje dvostrukog života.
Na kraju je njegova supruga otkrila njegovu nevjeru i inzistirala je da potraži pomoć. Tim je ostao u terapiji dugi niz godina, a zajedno sa suprugom pohađao je i terapiju za parove. Zajedno su napokon počeli razumijevati kako mogu funkcionirati na intimniji i iskreniji način. Brak je preživio, a Tim je spoznao da i njegova supruga ima potrebe, unatoč njezinoj naizgled neuništivoj vanjštini.
Afera umjesto patnje
Kada se netko u dugotrajnoj vezi osjeća duboko zapostavljeno, afera ponekad može predstavljati prelazak prema nečemu zdravijem. Za osobu koja je lišena ljubavi i poštovanja, nova veza može naglasiti nedostatke nesretne postojeće veze. To ne opravdava nevjeru, koja je i dalje čin izdaje bez obzira na okolnosti, ali može značiti da ima manje štetan ishod.
Još jedan od Rosenfeldinih pacijenata, Tobias, bio je godinama omalovažavan od strane svoje supruge. Kritizirala ga je zbog toga što nije dobio posao na samom vrhu menadžmenta u svojoj tvrtki, zbog debljine i nedostatka hobija. On je sve to podnosio jer je tako i njegov otac podnosio njegovu majku. Kada su oboje otišli u mirovinu, Tobiasova supruga se još više žalila na to koliko joj je on teret.
‘Poslao sam škakljivu poruku kolegici s posla, ono što je uslijedilo je skoro uništilo moj brak‘
Kako bi pobjegao od problema kod kuće, Tobias je volontirao u lokalnoj humanitarnoj organizaciji. Jedna volonterka, koju je opisao kao prvu ženu koja je bila ljubazna prema njemu, postala je njegova ljubavnica.
Tobias je priznao da ga je ta nova veza ispunjavala pažnjom i poštovanjem koje nije doživljavao kod supruge. Osjećao se ponovno živim i priznatim. Njegova afera, iako i dalje čin izdaje, pružila mu je priliku da osjeti povezanost i toplinu koju je godinama propuštao.
Kroz terapiju, Tobias je počeo razumijevati kako su njegovi osjećaji zapostavljenosti i frustracije ukorijenjeni u dugogodišnjim obrascima u braku i vlastitoj prošlosti. Naučio je kako iskazivati svoje potrebe i granice bez da pribjegava tajnim vezama.
Na kraju su Tobias i njegova supruga zajedno radili na obnovi međusobnog poštovanja i komunikacije, a iskustvo afere poslužilo im je kao katalizator za promjenu i veće razumijevanje u njihovoj vezi. Terapija je Tobiasu omogućila da vidi ponavljajući ciklus u kojem je bio zaglavljen: vjerovanje da nikada neće biti vrijedan nečije ljubaznosti i poštovanja.
Tobias je na kraju napustio svoj usamljenički brak i počeo izlaziti s volonterkom, nisu se još uselili zajedno već samo uživaju u zajedničkim hobijima i putovanjima.
Afera kao odbijanje starenja
Kao i kod menopauze, muškarci doživljavaju hormonske promjene u srednjoj dobi koje mogu utjecati na raspoloženje i ponašanje. S godinama dolazi do libidinalnih i fizičkih promjena, uključujući slabije erekcije, što neke muškarce užasava.
Može zvučati kao klišej, ali istina je da afera s nekim mlađim često predstavlja obrambeni mehanizam za muškarce koji se boje svih novonastalih promjena te počinju biti svjesni svoje vlastite smrtnosti.
Na primjer, jedan od pacijenata, Robert, je psihoanalitičarki rekao kako je imao aferu s 20 godina mlađom ženom zato što se njegov seksualni nagon nije poklapao s onim kojeg je imala njegova supruga s kojom je u braku već 25 godina. Za svoju nevjeru čak je i okrivio njezinu menopauzu.
Na kraju su se složili da njegova nevjera proizlazi iz nemogućnosti komuniciranja i tuge nakon što su se sva njihova djeca odselila. Odnos Roberta i supruge na neki je način bio prikriven kaosom i zabavom obiteljskog života, a niti jedan od njih nije znao kako nastaviti dalje. Nakon dugotrajne terapije oporavili su se od štete koju je afera donijela njihovom braku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....