Da je Hamlet bio žena, možda bi u trenutku najveće egzistencijalne krize uzviknula: “veća ili manja torba, pitanje je sad!?”. Stvar je s torbama i torbicama otišla tako daleko da na portalima izlaze tekstovi o tome što bi žena koja drži do sebe trebala u njima nositi, a što ne. Ispada da “nježnijem spolu” treba objašnjavati kako “unutra” ne treba imati mjesta za više od četiri maskare, pet ukosnica, ruž kojem je istekao rok trajanja, parfeme koje ne koristi, sjenila koja ni u ludilu ne bi stavila na kapke. Zar je moguće da su dame tako rastresene i prezaposlene da prije izlaska iz kuće u torbu utrpaju sve što im dođe pod ruku, pa i plišanog T-rexa?! Misterij zvan “torba” doista korespondira sa svime i svačime, no češće s podsviješću nego sa svjesnim odabirom “onog što će nam tijekom dana zatrebati”. Možda bi se i zato većina žena osjećala loše kada bi je netko odjednom zatražio da istrese sadržaje svoje torbe pred njim. Ne bi to bila mnogo ugodnija ponuda od one da istrese sadržaje svojeg želuca. Na mjestima na kojima je pregled neizbježan, kao što su zračne luke, žena se unaprijed pripremi pa unese –red u svoju torbicu, ali kada je slobodna da čini što hoće, u njoj će se naći barem 70 posto savršeno nepotrebnih stvari.
Što veća torba, to više gluposti u njoj! No, muka je imati i manju, iz jednostavnog razloga što ta muči i terorizira krivim porukama, poput: “uzmeš li četku za kosu, morat ćeš se odreći mobitela” i slično. Kad su prije desetak godina prevelike (i preskupe) torbe preplavile svijet, opisivale su se kao “praktične”, no svojim golemim unutrašnjostima samo su povećavale kvadraturu prijenosnog ženskog kaosa. One su, naravno, stvar prestiža pa je mlađahnoj starleti silno važno da uz traperice i bijelu majicu nosi krokodil birkinicu, kako bi dokazala svoje trendseterstvo. Biti trendseter znači da pripadate toj posebnoj pasmini “setera” koju hvale “modni mačci” jer znate odabrati “it” komad, štogod to značilo: predimenzionirani kaput, torbu histerične boje ili čizmice od gnua sa staklenim petama. Važno je, naravno, znati i koja je vrsta krzna na cijeni i u kakvom je kaputu osvanula ta-i-ta glumica na nogometnoj utakmici, nose li se naočale s tamnim okvirima i zašto je noću na nekom važnom partyju neophodno osvanuti u baršunu jer baš to je učinila neka Petronela van der Gis, viđeniji model za frizure, koja živi raskošno u “mansionu” s petnaest spavaćih soba.
Zašto bismo brinuli o potezima gospođice Van der Gis nikome nije jasno - pa ni ne treba. Osim neobičnih uzora koje bi trebalo slijediti, u nas se često komentira “stajling” onih nekoliko političarki koje imamo, no gotovo nikada se takvi komentari ne događaju muškarcima, tako da ćemo rijetko pročitati da je neki ministar teško pogriješio u odabiru kravate, a i košulja mu je dosadne i demodirane boje. Može li, uopće, muškarac biti trendovski seter ili je to ekskluzivno žensko leno? I je li uvredljivo, primjerice, kada se bez kraja i konca komentiraju frizure i kaputi naše predsjednice, znajući da takve komentare ni u ludilu nisu dobivali njezini prethodnici na Pantovčaku?
Ukratko, svake sezone žena koja drži do sebe dužna je nabaviti nekoliko neophodnih “komada”, koji će je lansirati u nebo trendovskih seterica. Nekad je to svilena bluza s mašnom kombinirana s tamnim hlačama protkanim zlatom, redovito su to čizme do pola bedara, vesta koja se pravi da je haljina i ogrlica trendovske seterice koja se pravi da je pseća–. Svijet mode infantilan je do bola, no modna je industrija jedna od ozbiljnijih svjetskih industrija, pa makar se sastojala i–z sazviježđa Velikih i Malih trendovskih seterica. Tiče se nešto malo svijesti, još manje samosvijesti, a najviše - podsvijesti. Time se vraćamo na torbu, na precizni, grafički prikaz podsvijesti svoje vlasnice, do kakvog ni najskuplji psihijatar ne može dospjeti. Želite li znati tko ste i kakvi ste, samo izvrnite svoju torbu pred sobom i dobro se zagledajte!