Ljudi nisu jedine životinje koje se s vremena na vrijeme opiju. Zna se da neke ptice koje uživaju u fermentiranim bobicama ponekad padnu s drveta ili se zabiju u prozor. Losovi koji se malo previše opuste uz trule jabuke ponekad rogovima zapnu u krošnju, a znaju se zapetljati i u ljuljačke, viseće ležaljke ili božićne lampice, piše New York Times.
Slonovi su u životinjskom svijetu možda i najpoznatiji 'cugeri'. Jedan znanstveni rad opisao je kako treneri slonova životinje nagrađuju pivom ili nekim drugim alkoholnim pićem, a spominje se i slučaj kad je jedan slon u 18. stoljeću pio i do 30 boca porta dnevno. Godine 1974. krdo od 150 slonova u Zapadnom Bengalu u Indiji napilo se nakon što su provalili u pivovaru, a nakon toga krenuli u rušilački pohod gradom i ubili pet ljudi.
Unatoč čestim vijestma o pijanim životinjama, znanstvenici još uvijek dvoje opiju li se doista velike životinje poput slonova ili losova. Istraživanje iz 2006. pokazalo je, temeljem količine alkohola koji je dovoljan da se čovjek napije, da bi slon od tri tone trebao popiti oko 27 litara 7-postotnog etanola, ključnog sastojka alkoholnih pića. Takvu količinu pića teško da će moći naći u prirodi. Pijani divlji slonovi, zaključuju znanstvenici, moraju biti mit. Kao što je autor studije kazao, 'ljudi jednostavno žele vjerovati u pijane slonove'.
No, ako doista želite u to vjerovati, studija objavljena u travnju u časopisu Biology Letters, mogla bi vam biti opravdanje. Naime, tim znanstvenika kazao je da su sva ranija istraživanja koja su željela opovrgnuti taj mit, napravila istu grešku: pretpostavili su da i slonovima za opijanje treba onoliko alkohola po jedinici mase koliko treba i ljudima. No, slonovima, kao i mnogim drugim sisavcima, nedostaje enzim koji pomaže u metabolizmu etanola.
Ova saznanja naglašavaju potrebu da se na svaku vrstu gleda zasebno.
- Ne možete pretpostaviti da su ljudi isti kao i svi drugi sisavci i da su fiziološke odlike svih sisavaca usporedive, kaže Mareike Janiak, postdoktorandica evolucijske antropologije sa Svaučilišta Calgary.
- Svođenje svega na veličinu tijela nije dovoljno, već se moraju uzeti u obzir i sve ostale razlike među sisavcima, ističe ova znanstvenica.
Ljudi, čimpanze, bonobo majmuni i gorile imaju neuobičajeno visoku toleranciju na alkohol zbog zajedničke genetske mutacije koja im dozvoljava da metaboliraju etanol 40 puta brže od ostalih primata. Ta se mutacija pojavila prije oko 10 milijuna godina i koincidirala je sa silaskom naših predaka s drveća na tlo i vjerojatno nastala zbog prehrane bogatije otpalim i fermentiranim voćem koje su našli na šumskom tlu.
Da bi ispitala jesu li se i ostale vrste na sličan način prilagodile, doktorica Janiak i njezini kolege istraživali su genome 85 vrsta sisavaca koji jedu raznovrsnu hranu te je kod 79 vrsta uočen taj gen koji metabolira etanol. No, mutaciju kakvu imaju i ljudi pronašli su samo kod šest vrsta - uglavnom kod onih koje se hrane voćem i nektarom, uključujući neke lisice i lemure.
Većina drugih sisavaca taj mutirani gen nema, a kod nekih vrsta, uključujući slonove, pse i krave, taj je gen izgubio svoju funkciju.
- Kod životinja koje jedu lišće ili su mesojedi, mnogo je vjerojatnije da će se taj gen izgubiti, kaže Amanda Melin, molekularna ekologinja sa Sveučilišta Calgary i suautorica studije.
- Zaključak je taj da prehrana igra vrlo važnu ulogu u onome što vidimo da se događa u molekularnoj evoluciji.
No, neki rezultati su bili iznenađujući. Primjerice, neke vrste rovki popiju značajnu količinu fermentiranog nektara s količinom etanola kakvu možemo naći u blagom pivu. Pa ipak, te životinje nikada nisu opijene premda ne dijele istu genetsku mutaciju koja proizvodi enzim za metabolizam etanola. To pokazuje da za rješavanje istog problema ponekad postoje različita rješenja.
Nathaniel Dominy, biološki antropolog s Daertmouth Collegea koji nije sudjelovao u studiji, kaže da ova saznanja bacaju novo svjetlo na prilagodbe ljudi tako što sposobnost metabolizma stavlja u širi evolucijski kontekst. Dodao je i kako ovo naglašava snagu komparativne biologije u otkrivanju specifičnih genetskih odlika.
Saznanja o slonovima posebno su zanimljiva i zbunjujuća, kaže Chris Thouless, voditelj istraživanja u neprofitnoj organizaciji iz Kenije Save the Elephants. Šumski slonovi danas normalno traže i jedu voće, no njihovi su preci prije osam milijuna godina jeli samo travu. Dokazi upućuju na to da su prešli na miješanu prehranu prije otprilike milijun godina.
- Možda su izgubili sposobnost za efikasnu probavu alkohola, ali s druge strane su ili zadržali ili su vratili ljubav prema voću i sposobnost da voće lociraju, dodaje Thouless uspoređujući to s ljudima koji teško podnose alkohol ali ga ipak vole i konzumiraju ga.
I dok nova studija razotkriva način na koji se slonovi i drugi sisavci mogu napiti, ona eksplicitno ne potvrđuje postojanje fenomena u prirodi.
- Mit o pijanim slonovima i dalje ostaje neriješeno pitanje, ali i prioritet za neko buduće istraživanje, zaključuje Dominy.