NAJDRAŽA OBOŽAVATELJICA

Tatina voljena kći: Najvatrenija podrška Ratku Rudiću dolazi iz milanske Scale!

Prije važnih utakmica, Rudića je, otkriva njegova kći Martina, najbolje pustiti na miru. I ona to poštuje

Dok su se domaći vaterpolisti na Europskom prvenstvu u Zagrebu močili u bazenu, a njihov slavni izbornik Ratko Rudić znojio uz njega, jedan je mali dio publike prolazio kroz vrlo slične muke. Rodbina Ratka Rudića, izmiješana s ostalim glasnim i raspoloženim navijačima, navijala je ne samo za osvajanje prvoga hrvatskog europskog zlata, nego i za svoga slavnog brkatog člana obitelji. Tu su bile sestre, jedna Rudićeva, a druga od njegove bivše supruge, nekoliko nećaka i kći Martina.

- Iako su moji roditelji rastavljeni već 30 godina, izvrsno se slažu pa moja mama prati sve tatine utakmice. Čak se i sestre mojih roditelja viđaju, prijateljice su. Stoga smo utakmice pratili svi zajedno, cijela obitelj, bili smo na tribinama s ostalim navijačima i doista uživali u atmosferi - ispričala je Martina, 31-godišnja violončelistica koja živi i radi u Italiji, točnije u Milanu gdje nastupa i u slavnoj Scali.

No, radne obaveze nisu je mogle spriječiti da prisustvuje ovako važnom događaju. Ne samo nacionalnom, nego i obiteljskom.

- Uspjela sam doći u Zagreb prije polufinala, no pogledali smo i utakmicu za treće mjesto jer smo za svaki slučaj kupili ulaznice. Nakon finala nastavili smo slaviti svi zajedno, ali tatu smo pustili neka proslavi sa svojom ekipom pa smo se sljedeći dan svi sastali na mirnom obiteljskom slavlju. Ipak je tata već bio dosta umoran, nije to više kao prije 20 godina kada je s lakoćom mogao pratiti takav tempo - rekla je Martina, svjesna da umor ne dolazi samo zbog godina, nego i zbog psihološkog pritiska u vrijeme takvih važnih natjecanja. Martina je ponosna na svoju obitelj koja zlatnom izborniku neosporno pruža podršku, no najbolje ga je, ipak kaže, pustiti na miru.

- Potreban mu je mir, da ne komunicira previše s drugima, nego s igračima, da ga nitko od nas ne ‘gnjavi’ - dodala je Rudićeva kći.

No, Martina će ipak svog oca “ugnjaviti” da je povede na Olimpijske igre u London 2012. godine.

- Mislim da bih češće trebala dolaziti na utakmice jer mu donosim sreću - nasmijala se Martina koja danas, bez šale, sve više voli vaterpolo.

Dok je odrastala, prisjeća se, pratila je očevu karijeru uglavnom preko televizije, no koliko je vaterpolo zanimljiv sport, čovjek otkrije tek kada dođe na utakmicu i pogleda je uživo.

- Otac i ja smo se s godinama zbližili, iako sam prema njemu uvijek osjećala velik ponos. Sada češće dolazim na utakmice, a on češće dolazi na moje koncerte. Tata je obožavatelj opere, a sve više počinje uživati i u simfonijskim koncertima na kakvima nastupam - iskrena je Rudićeva kći.

Iako ona u Italiji živi još od 1999., a u Milanu od 2002., a roditelji i članovi šire obitelji svaki na svojoj strani, obitelj je vrlo bliska. Njezin prvi “ozbiljni, pravi koncert”, kako ga je sama definirala, bio je u milanskoj Scali prije gotovo tri godine i tada ju je, tijekom izvođenja solo točke, iz publike bodrilo oboje roditelja.

- Italija mi odgovara kao mjesto života jer nisam daleko od obitelji - otkrila je Martina.

Možda se nekome to učini čudnim, no Martina priznaje da nije veliki stručnjak za vaterpolo. Mnogi se pitaju kako to da se ona kao kći vrhunskog sportaša i trenera nikad nije sama počela baviti profesionanim sportom.

- Moji bratići obožavaju sport, aktivni su rekreativci, a ja sam krenula u sasvim drugom smjeru. Živjela sam s majkom, a ona je uvijek bila veliki zaljubljenik u teatar. Nitko me nikad nije prisiljavao ni na sport, ni na glazbu. Kao mala počela sam prvo plesati, a onda svirati violončelo, i to je postao moj put - objasnila je glazbenica.

Priznala je, dakako, da biti glazbenik, posebice u današnje vrijeme, nije nimalo lako, ali nije ni toliko teško kako se možda čini.

- Sviram u Milanu i okolici, ali ne zato što u Zagrebu ne bih od toga mogla živjeti, nego zato što me u Milano doveo životni put. Naime, u Zagrebu je glazbena scena vrlo živahna i upravo što se tiče čela, u tom je gradu visoka konkurencija, a zagrebačke škole violončela na visokom su glasu - otkrila je Martina koja je vrlo skromna kada priča o sebi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. svibanj 2022 09:08