Razumijevanje jezika, tog nesumnjivo najvećega civilizacijsko postignuća, već desetljećima izmiče pionirima umjetne inteligencije. Kako i ne bi? Računalno-humana komunikacija intenzivno se proučava tek posljednjih dvadesetak godina, dok ljudska vrsta "melje" već milenijima. Nedavno ostvaren napredak može se zahvaliti novome, "statističkome" pristupu.
Jednostavnije rečeno, proučavanjem goleme količine teksta (na engleskome jeziku, dakako) i njegovim razlaganjem u maniri školarca, računala su počela detektirati osnovne oblike koji definiraju korištenje jezika.
Usporedno tome razvijeni su algoritmi kojima se poboljšava finije razumijevanje jezičnih struktura, strojno prevođenje te računalno prepoznavanje slika. Istraživači veliki dio uspjeha otvoreno priznaju Internetu, koji im je dao praktički neograničene količine teksta za analizu. Naravno, svoj dio zasluge ima i enormna procesorska snaga koju Googleove serverske farme posjeduju.
Tako Google danas puno bolje razumije gramatički kontekst, iz kojega potom odgonetava "što je pisac htio reći". K tome, tražilica puno bolje razumije i sinonime, pa će korisnički upit "promijeniti memoriju u prijenosniku" shvatiti jednako kao i "instaliranje RAM memorije". Ovo, naizgled sitno poboljšanje, nije bilo izvedivo tek prije tri godine!
Ipak, računalni magovi otvoreno priznaju kako je pred njima dug i trnovit put: Google često misli kako su, primjerice, računalni brandovi istoznačni - svejedno mu je traži li korisnik IBM ili HP jer su veoma često u istome kontekstu. Negacije su još jedna bolna točka algoritama, pa se sapliće na traženju "kabanice koja ne propušta vodu", budući da upiti korisnika najčešće sadrže samo pojmove koje oni žele pronaći.
Danas su Googleovi algoritmi razumijevanja jezika otprilike na razini osmogodišnjaka, kaže kućni inženjer Amit Singhal. A div interneta već cilja na srednju školu!