StoryEditor
GLOBALNA POTRAGA

Koliko smo daleko od cjepiva za koronu? Evo kako napreduju ispitivanja i tko je najviše odmaknuo

Danas, s toliko zaraženih i mrtvih, vjerojatno bi većina, osim “antivaksera”, pristala i na svakosezonsko cijepljenje.
Laboratorij Sinovac Biotecha u Pekingu
 Nicolas Asfouri/AFP

Kada je u ožujku, u laboratoriju zagrebačke Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, molekularna biologinja dr. Željka Mačak Šafranko uzgojila virus Covida-19, nije imala vremena za veliko slavlje.

- Bila sam ponosna što je uspjelo, iako smo takve stvari i prije radili, pa smo izolirali virus Zapadnog Nila i druge, ali nije bilo ni vremena ni prilike za nešto veće. Bili smo u kaosu, pretrpani poslom na dijagnostici i jednostavno sam u jednom trenutku otišla pogledati je li se što razvilo iz izoliranih stanica - opisuje taj dan.

Postupak je, kako je rekla, naizgled jednostavan. Uzela je bris pacijenta pozitivnog na virus, nanijela ga na pogodne stanice i nakon pet dana molekularnim testom provjeravala je li se što razvilo. Replikacija virusa bila je uspješna i dan nakon potresa u Zagrebu izolirani je virus iz klinike poslan u Njemačku. Istodobno je Europski parlament odobravao milijunska sredstava za projekt Horizona 2020 u okviru kojeg je 18 istraživanja za borbu protiv Covida-19. Američka, francuska i druge vlade koje imaju razvijenu farmaceutsku industriju odobrile su stotine milijuna eura kako bi njihovi laboratoriji pronašli cjepivo, Kina je najavila razvoj vlastitog cjepiva. Cijeli je razvijeni svijet koncentiran u razvoj događaja koji se odvijaju pod mikroskopima.

Znanstvena znatiželja

- Ne, nisam pomislila da smo korak bliže cjepivu - iskreno govori Mačak Šafranko, svjesna da u Hrvatskoj nema institucije koja bi mogla uspješno razviti cjepivo, ali je znanstvena znatiželja koju nosi bila dovoljna da i ona, kao i njezini kolege, rade sve što je u njihovoj moći da unaprijede medicinu, pomognu razvoju cjepiva i lijekova.

To je, između ostalog, doprinos najintenzivnijoj znanstvenoj utrci koju pamti suvremeno društvo, pronalasku cjepiva protiv koronavirusa. Najbrže pronađeno cjepivo je cjepivo protiv mumpsa ili zaušnjaka, kako se naziva u Hrvatskoj. Izoliran 1963. godine, virus je sustavno slabljen u laboratoriju da bi, pojednostavljeno, bio doveden na onu razinu kada će u tijelu čovjeka izazvati imunosnu reakciju, ali ne i bolest, te će time u budućnosti, tijekom života, čovjeka štititi od moguće zaraze mumpsom, virusne bolesti koja u težim oblicima može ostaviti posljedice kao što su retardacija, gluhoća, hidrocefalus i paralizu. Ispitivanja na ljudima trajala su dvije godine prije nego što je farmaceutskoj tvrtki Merck odobrena proizvodnja cjepiva namijenjena širokoj upotrebi.

image
Laboratorij Sinovac Biotecha u Pekingu
Nicolas Asfouri/AFP

Pronalazak cjepiva, a svako mora biti uspješno prije nego što bude odobreno, traje desetljećima, stoga su namjere i očekivanja cijelog planeta da se pronađe cjepivo protiv Covida-19 u sljedećih nekoliko mjeseci možda ipak samo odraz velikih nadanja i očekivanja, iako se svako malo iz raznih laboratorija pojavljuju vijesti o testiranju cjepiva. Za to vrijeme broj zaraženih svaki dan raste. Uostalom, trebalo je više od deset godina da se proizvede koktel lijekova za HIV, a bilo je to tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća. Od tada se lijekovi usavršavaju, ali uspješnog cjepiva koje bi zaštitilo čovjeka od zaraze HIV-om nema na vidiku. Dr. Mačak Šafranko svojedobno je izjavila da postoje razni pristupi u pronalasku cjepiva, od primjene živih, oslabljenih virusa do cjepiva koja se temelje na molekuli virusnog RNK i pitanje je koji će se pokazati najučinkovitijim u borbi protiv virusa koji uzrokuje Covid-19.

Do sada je, a riječ je o samo nekoliko mjeseci od otkrića nove zaraze koja je uspjela zaustaviti planet, razvijeno više od 90 cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2, kako je prvotno nazvan u raznim istraživačkim timovima brojnih tvrtki, sveučilišta ili institucija koje se bave sličnim istraživanjima.

Velika sklonost mutacijama

Korištene su najrazličitije tehnologije i kombinacije, mnoge prvi put u potrazi za uspješnim cjepivom, nekoliko je vrsta cjepiva već u fazi testiranja na ljudima, volonterima, a puno ih se više još testira na životinjama. Da, to je neizbježan put, znanstvenici na životinjama pokušavaju ustanoviti kako tijelo reagira na virus i kako se on širi. Traga se za zaštitom koja će pomoći stanici čovjeka da, kad prepozna virus, spriječi njegovo multipliciranje, zaustavi ga prije nego što uništi organizam u koji je prodro. Pritom treba uzeti u obzir da je uočena velika sklonost virusa mutaciji, što borbu čini još težom.

Gordan Lauc, molekularni biolog, svojedobno je, govoreći o širenju koronavirusa, rekao da virusu nije u interesu da bude poguban za ljude jer se time ne širi, no lakoća kojom se prenosi ukazuje na opasnost od njega. Pronaći odgovarajuću životinjsku vrstu, prilično je teško jer treba naći onu u kojoj se virus ponaša slično kao u ljudskom organizmu, napada iste organe kao i kod čovjeka, imunosni sustav bi trebao reagirati približno isto kao i naš, što su sve preduvjeti da se započne testiranje. Jedno je istraživanje, primjerice, pokazalo da je devet zaraženih majmuna oboljelo, napadnuta su im pluća, ali su se, zahvaljujući cjepivu, njihovi organizmi oduprli. Nakon trideset i pet dana iste su životinje ponovno zaražene, pokazalo se da se virus nije razvio u njihovim tijelima ili da je količina virusa u plućima bila vrlo niska. To je pokazalo da su životinje bile zaštićene cjepivom.

U drugom su istraživanju veći broj majmuna izložili virusu i različitim prototipovima cjepiva. Pokazalo se, između ostalog, da su svi bili zaštićeni, iako se kod nekih ipak pokazala niska razina virusa u plućima. Tako je ispričao Dan Barouch, direktor Centra za virologiju i istraživanja cjepiva na Beth Israel Deacones Medical Centru u Bostonu i profesor medicine na Harvardu za The New York Times. Rekao je kako je velika nada da će se cjepivo pojaviti za godinu dana, ali se ogradio napomenuvši da će se taj rok mijenjati ovisno o tome koliko će ispitivanja biti uspješna i u okviru očekivanja. “Takvo nešto nije nikada do sada bilo učinjeno. Pritom, sigurnost u istraživanju ne može biti upitna”, rekao je tijekom panel-diskusije o brzini pronalaska učinkovitog cjepiva.

No, realnije je govoriti o 18 mjeseci, iako je i to nevjerojatno brzo za pronalazak bilo kojeg lijeka, a kamoli cjepiva koje će se suprotstaviti ovakvoj pandemiji. Kada napada stanicu, “šiljasti” protein (protein S) virusa pripaja receptor, najčešće protein vanjske membrane stanice, što rezultira genetskim materijalom virusa, RNA, koji prodire u stanicu. Nakon što se to dogodi, virus se multiplicira i osoba obolijeva, postaje bolesna. “Ako možete identificirati protein koji je interaktivan s receptorom stanice, možete pokušati kreirati cjepivo”, rekla je druga sudionica diskusije, Susan Weiss, profesorica na Sveučilištu Pennsylvania.
Svaki lijek mora proći tri faze ispitivanja prije nego što dobije odobrenje za upotrebu, svaka faza znači više ispitanika i u svakoj se od njih, s obzirom na veći broj ispitanika, pojavljuju i nove, neočekivane reakcije koje mogu značiti kraj razvoja određenog cjepiva, a svako se oslanja na pomoć organizma, prirodu.

image
Laboratorij Sinovac Biotecha u Pekingu
Nicolas Asfouri/AFP

Prema riječima virologa Benjamina Neumana na Texas A&M-u, koji proučava koronaviruse više od dvadeset godina, nezgodno je s virusom Covida-19, tek jednim od koronavirusa, da se prirođeni obrambeni sustav u tijelu ponaša poput djeteta u napadu bijesa, ne zna što ga smeta, ali vrišti, mlatara rukama i nogama i ne može se smiriti. Neuman to uspoređuje s Rambom koji nediskriminirajuće puca na sve strane, što otežava analizu obrambenog sustava tijela pred virusom.

Ono što je, s obzirom na užurbanost u pronalasku cjepiva za virus Covida-19, sada važno jest i etičko pitanje. Dobrovoljci će se pojaviti, no problem je što ako im testno cjepivo ne pomogne i bolest se razvije. Barouch i Weiss ističu to kao vrlo važno pitanje koje se pojavljuje pred svakim tko traga za cjepivom: što ako se bolest razvije i dobrovoljcu koji testira cjepivo ne bude pomoći? Margaret Hamburg, povjerenica američke Uprave za hranu i lijekove u periodu od 2009. do 2015., u spomenutoj je diskusji istaknula problem različitog uzrasta volontera koji se koriste za istraživanja cjepiva, pri čemu ne znači da će ona na koja mlade osobe mogu dobro reagirati imati isti efekt i na starije osobe.

Sva ova pitanja farmaceutske kompanije i razni laboratoriji rješavaju u hodu. Između ostalih, AstraZeneca, britansko-švedska multinacionalna tvrtka, najavila je proizvodnju 30 milijuna cjepiva namijenjenih Velikoj Britaniji već ove jeseni, a američka farmaceutska tvrtka Moderna Inc objavila je Bloombergu da će sljedeći mjesec krenuti u treću fazu ispitivanja te da bi na Dan zahvalnosti mogli izaći s rezultatima. U suradnji s Lonza Group AG-om planiraju proizvodnju od 1 milijarde doza cjepiva godišnje. Kineski predsjednik Xi Jinping je najavio proizvodnju cjepiva za sve, i to na temelju rezultata istraživanja kineske tvrtke CanSino Biologics, koja je u svibnju objavila da su postigli dobre rezultate u ranoj fazi istraživanja cjepiva. Njemački BioNTech, koji s Pfizerom u Kini razvija cjepivo sa Shanghai Fosun Pharmaceutical Groupom, već od travnja provodi testiranja u Njemačkoj, a najavio je isporuku desetaka milijuna cjepiva krajem ove godine.

Sigurnost i pouzdanost

Kineski je Sinovac Biotech Ltd u travnju testirao cjepivo na 144 volontera, od kojih je jedna trećina primila placebo. Objavili su da su svi volonteri koji su dobili cjepivo neutralizirali različite oblike virusa. Znači li to da smo na korak do cjepiva, da treba pričekati samo nekoliko mjeseci živeći s maskom na nosu dok se ne pojavi spasonosna ampula u avionu iz Kine ili SAD-a? Između ostalog, kada se pojave cjepiva, trebat će se izabrati ona koja uspješno rješavaju nekoliko kriterija, kao što su sigurnost i pouzdanost, efikasnost, pa i sposobnost velike proizvodnje.

Margaret Hamburg je rekla da dobro cjepivo mora biti uspješno od prve faze ispitivanja, ali i da to nije jedino što se od njega očekuje. “Idealno cjepivo je ono koje ne traži višestruke doze da bi bilo učinkovito, svakako ne ono koje zahtijeva više od dva cijepljenja. Bilo bi dobro da ga ne treba držati u hladnjaku”, objašnjava kao da se uistinu nalazi pred policom u samoposluzi, pa treba izabrati koje će cjepivo uzeti. Danas, s gotovo 10 milijuna zaraženih na svijetu u malo više od pola godine i gotovo pola milijuna umrlih od Covida-19, vjerojatno bi većina, osim “antivaksera”, pristala i na svakosezonsko cijepljenje kako se ne bi morali brinuti hoće li ih pokositi virus koji izjeda pluća, a za koji su slušali da je malo opasniji od gripe.

U međuvremenu, neka ponesu svoju kemijsku na izbore.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. lipanj 2020 23:04