Na jugu Francuske u utorak je počelo sklapanje najkompleksnijeg stroja u povijesti naše civilizacije - ITERA, koje će trajati narednih pet godina, piše Guardian.
Riječ je o 20 milijardi eura teškom znanstvenom projektu kojim se žele replicirati procesi koji se odvijaju unutar Sunca, to jest kojim se želi omogućiti stvaranje energije uz pomoć nuklearne fuzije, a koja bi, nadaju se znanstvenici, u budućnosti mogla biti komercijalno iskoristiva. Riječ je o neograničenom izvoru čiste energije, ali za koji naša civilizacija proteklih 60 godina nije našla način da ga iskoristi zbog velikih tehničkih izazova koje takav pothvat zahtijeva.
Kako je još prije pet godina pisala naša znanstvena novinarka Tanja Rudež, tijekom reakcije fuzije, što je proces spajanja jezgri lakih atomskih elemenata, oslobađa se golema količina energije. Primjerice, pri fuziji svega pet grama materijala dobije se energije koliko i izgaranjem 60 tona vrlo kvalitetna ugljena.
- Fuzija je siguran izvor energije na neograničenoj skali - rekao je našoj novinarki tada glasnogovornik ITER-a Robert Arnoux. Za razliku od fisije, odnosno cijepanja atomskih jezgri, što je temelj nuklearki, ali i atomskih bombi, kod fuzije nema opasnosti od nekontrolirane reakcije. Drugim riječima, nije moguć scenarij kao u Černobilu. - Kod energije dobivene fuzijom, nema dugoživućeg radioaktivnog otpada, a nema ni emisije ugljičnog dioksida - naglasio je Arnoux.
San star 60 godina
Fuzijska je reakcija naizgled jednostavna: primjerice, vodikovi izotopi deuterij i tricij se spajaju, a pritom nastaju helij i neutron. Kako bi se to dogodilo, gorivo mora biti u stanju plazme, tj. mora se ugrijati na više od 150 milijuna Celzijevih stupnjeva. Nadalje, kako bi došlo do spajanja jezgri, plazma dovoljne gustoće mora se držati dovoljno dugo bez dodira sa stijenkama posude u kojoj se nalazi. To se postiže pomoću jakih magnetskih polja u tzv. magnetskima bocama ili tokamacima koje su osmislili ruski fizičari Andrej Saharov i Igor Tamm na osnovi ideje Olega Lavrentijeva. Andrej Saharov, tvorac ruske termonuklearne bombe, ali i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1975. godine, krajem 1950-ih predviđao je da će fuzijski reaktor zasnovan na njegovom nacrtu proizvoditi energiju za svega 10 ili 15 godina. Slično su predviđali i drugi fizičari, no nije se ostvarilo.
Da bi se sastavio divovski, 23.000 tona težak reaktor u centru ovog projekta, u njega će se ugraditi milijuni raznih komponenta, među kojima i više od 3000 tona superprovodljivih magneta te više od 200 kilometara superprovodljivih kabela, a sve to bit će smješteno na ekstremno niskim temperaturama od -269 stupnjeva Celzijevih. Ukratko, radi se o najkompleksnijem "građevinskom" pothvatu današnjice.
'Čudo za planet'
Početak faze sastavljanja stroja obilježili su i francuski predsjednik Emmanuel Macron i japanski premijer Shinzo Abe, čija zemlja sudjeluje u ovom projektu zajedno s Europskom unijom, SAD-om, Ujedinjenim Kraljevstvom, Kinom, Indijom, Južnom Korejom i Rusijom.
- Vjerujem da će ovakve inovacije biti ključne u borbi protiv klimatskih promjena i izgradnjom društva u kojem nema pretjeranih emisija ugljičnog dioksida - kazao je Abe.
- Ako omogućimo korištenje čiste energije, bit će to čudo za naš planet. No, morate biti svjesni da će sastavljene ovog stroja biti izuzetno složen proces tijekom kojeg moramo biti precizni kao švicarski sat - rekao je pak glavni direktor projekta ITER Bernard Bigot.
Kada ITER bude dovršen 2025. godine počet će prvi eksperimenti, a do 2035. godine trebala bi biti gotova i gradnja demonstracijskog reaktora DEMO, snage tri gigavata, koji će proizvoditi električnu energiju. Krajnji je cilj da do 2050. godine pomoću fuzije počne i komercijalna proizvodnja energije.
