"Javna tajna" Silicijske doline je da postoji skupina bogatih inženjera koji rade vrlo malo, većinu dana ništa, no i dalje im se na račune slijevaju stotine tisuća dolara prihoda, a za Business Insider su progovorili o tome kako je moguće da imaju takav posao.
Radi se o 'klubu' zaposlenika koji rade tzv. "rest and vest" metodom. Vesting je pojam koji dolazi iz ekonomije, a koji znači da tvrtka daje određene benefite kroz dionice zaposlenicima koje tako motivira da ostanu u tvrtki i više se trude.
"Resting and vesting" u praksi pak znači da zaposlenik, najčešće inženjer, ima vrlo malo odgovornosti, a ponekad nikakve i visi po tvrtki koja mu redovno isplaćuje punu plaću i zaradu od dionica.
Ljude na tim pozicijama zovu i "podmetačima" jer u principu ničemu ne služe, a tvrtkama je isplativije držati ih par mjeseci da tako "rade" nego da odu, jer im u krajnjem slučaju trebaju za uhodavanje novih ljudi, za pokrivanje rupa ili jednostavno moraju čekati da završi neki projekt prije nego odu u neku drugu firmu ako su eventualno pronašli drugi posao.
Neki se ispušu par mjeseci i vrate poslu, drugi samo čekaju da završi neki projekt
Postoje razni tipovi koji koriste "rest and vest" metodu, od onih koji polude i nađu drugi posao jer im je na ovom dosadno, do onih koji skroz iskoriste situaciju pa u ured dolaze u 11 sati, odlaze na duge pauze nakon toga i rade stvari koje ih osobno zanimaju.
No kako je to sve moguće? Za primjer uzmimo Mannyja Medina, osnivača start upa Outreach, koji je nekoć bio "podmetač" u Microsoftu. Prije nego je završio fakultet uspio je dobiti posao tamo, i dali su mu određene projekte. No, on je svoje projekte završio nekoliko mjeseci prije nego su planirali pa je tvrtku obavijestio da mu je plan otići od njih nakon što diplomira.
Kako su ga htjeli zadržati još malo da znanje prenese drugima, ostavili su ga na punoj plaći, no nisu mu dali nove projekte, jer bi to značilo da ostaje duže nego planirano. Tako je on zapravo samo bio dostupan za odgovaranje na pitanja i obavljao je neku sitnu dokumentaciju, a primao je plaću koju bi netko dobio da je radio i prekovremene i ubijao se od stresa.
- Dolazio bih u 11 sati, i odlazio na duge ručkove. Nisu vam htjeli dati novi projekt ili vas uključiti u novi tim jer je to nešto što bi onda kasnije morao preuzeti netko drugi kad biste vi otišli, a opet su vas htjeli u blizini dok se novi ljudi ne uhodaju - ispričao je Medina.
U Googleu postoje mnogi inženjeri na višim pozicijama koji pak rade, ali samo toliko da zarade na dionicama i zbog tih zarada ih firma zadržava. Rade malo, ali promišljeno, tako da na kraju opet prestignu one radnike koji se muče po cijele dane da obave manje zadatke.
Kad zaradiš puno, shvatiš da se ne moraš više ubijati od posla, pa počneš dolaziti oko 11
Kad dođeš do određene razine zarade, ne moraš više toliko raditi, rekao je za BI jedan inženjer, i onda počneš sve više odlaziti na pauze, uzimati više godišnjeg odmora i više se igrati po firmi koja ionako nudi puno mogućnosti za zabavu. No, iako se to čini kao posao iz snova, sugovornici otkrivaju da ovakvo ponašanje traje vrlo kratko. Svi su oni, naime, ovisnici o radu, pa čak i ako su kratko uživali u neradu, dosadi im takav život i vrate se na pravi posao.
- Za karijeru je i opasno predugo biti "rest and vest" zaposlenik jer će te drugi prestići, a neka druga firma neće ni vidjeti koristi od tebe da te kasnije zaposli - kaže jedan izvor za BI.
- Ti inženjeri su bolesno puno plaćeni, no nitko drugi na tržištu nije zainteresiran za njih ako se pročuje što 'rade'. S vremenom im i samima dosadi taj spori ritam, ponovno zavrnu rukave i uhvate se posla. -