Vijest o mogućoj smrti QWERTY tipkovnice stigla je, kao što se i moglo očekivati, putem TikToka, piše Telegraph.
Upravo je na toj društvenoj mreži Riley Keen objavio videozapise na kojima tipka 500 riječi u minuti – dvostruko više od količine riječi koju ljudski um može procesuirati.
Koristeći CharaChorder – uređaj koji izgleda gotovo kao bučica za vježbanje, s devet malih joysticka na svakoj od dvije crne sfere povezane srebrnom šipkom – Keen može tipkati tako brzo da mu je nedavno zabranjeno sudjelovati u online natjecanju u brzom tipkanju. Naime, njegovi su rezultati automatski bili označeni kao varanje jer su oni daleko iznad ljudskih mogućnosti.
Tvrtka CharaChorder, čiji je Keen izvršni direktor, 'stvara novi standard za digitalno doba' koji će korisnicima omogućiti 'tipkanje brzinom misli'. Uređaj može upisivati pojedinačna slova, ali prava stvar postiže se 'stvaranjem akorda' pri čemu korisnik unosi nekoliko slova odjednom, generirajući predviđenu riječ.
Ova metoda je slična onoj koju koriste stenografi: oni zapisuju riječi po slogovima tako da se, na primjer, do riječi 'kalendar' može doći u tri poteza – kal/en/dar, umjesto pomoću osam pojedinačnih znakova. No dok se tipkovnica stenografa ne može pohvaliti CharaChorderovim kombinacijama od 17 milijardi riječi, njegove 22 tipke omogućuju da se u svakoj minuti može formirati 300 riječi.
Iako danas ljudi uglavnom pišu samo kratke e-mailove i poruke, brzo je tipkanje cijenjena vještina barem od ranih 1900-ih, kada je Rose L. Fitz – 17-godišnja Amerikanka koja je tek bila završila školu stenografije – 1908. godine proglašena najbržom na svijetu i mogla je bez greške napisati 113 riječi u minuti. Brzina tipkanja stalno se povećavala, a dvorane pune daktilografa koji se natječu u brzini pisanja proširile su se diljem Sjeverne Amerike do 30-ih godina prošlog stoljeća.
Pojava računala 1970-ih to nije umanjila. Upravo suprotno. Raspored QWERTY tipkovnice (tako nazvan zbog prvih šest znakova u gornjem redu) preuzet je od prvog komercijalno uspješnog pisaćeg stroja, koji je stigao na tržište stoljeće ranije, a otada se malo toga promijenilo.
August Dvorak ga je sredinom 1930-ih pokušao zamijeniti ergonomskim dizajnom koji je ravnomjerno rasporedio tipke po svakoj ruci (QWERTY se gotovo 60 posto oslanja na lijevu ruku); srednji red te tipkovnice može ispisati 3000 uobičajenih engleskih riječi, u usporedbi s manje od stotinu koliko može ispisati srednji red njegovog prethodnika. Zagovarala ga je Barbara Blackburn, koja je 1985. oborila i potom više puta obranila Guinnessov svjetski rekord kao najbrža daktilografkinja na svijetu, dosegnuvši brzinu tipkanja od 150 riječi u minuti tijekom 50 minuta. Kasnije je pozvana u The David Letterman Show kako bi pokazala svoje vještine pred 17 milijuna gledatelja.
Za obične smrtnike, 40 riječi u minuti je norma na QWERTY tipkovnici.
'Najbrži ljudi koje sam vidio bile su tajnice u odvjetničkim uredima koje tipkaju pri brzini od oko 120 riječi o minuti', kaže Darryl Samuels, koordinator tečaja tipkanja u Soutersu.
'Da biste postigli stvarno veliku brzinu, morate tipkati bez gledanja – to jest pisati gledajući ispred sebe, umjesto da gledate slova koja pritišćete', kaže.
Popularnost ove obuke dovela je do velike promjene na radnim mjestima, omogućujući ženama da brzo postanu dio radne snage. Tipkanje se poučavalo u školama, obično putem programa Mavis Beacon, a tipkanje bez gledanja je bilo dio nastavnog plana i programa sve do posljednjeg desetljeća (iako su Eton i nezavisni Brighton College među rijetkima koji su ga zadržali do dan-danas). Od 2016. poučavanje tipkanja bez gledanja obvezno je u svim školama u Finskoj.
Unatoč malom broju konkurenata i porastu broja prediktivnih tekstova na našim telefonima i računalima, QWERTY ostaje globalni predvodnik – čak i virtualni uređaji zadržavaju isti raspored tipaka na zaslonu. Stručnjaci kažu da je jednostavno preskupo i predugo bi trajalo da svijet sada pokuša odbaciti svoju QWERTY naviku.
No CharaChorder može biti prvi korak da se to promijeni. Svoj prosjek postavlja na 300 riječi u minuti - brže nego što čitamo (250 riječi u minuti) ili govorimo (150 riječi u minuti).