Nova aplikacija toliko je popularna da gotovo slama internet, serveri tvrtke koja ju je izbacila padaju jer ne mogu podržavati toliku potražnju. Korisnici ne mogu skinuti pogled s ekrana dok gledaju u računala. Godina je 2005. i program se zove Google Earth.
Jedanaest godina kasnije - ista stvar, samo na entu potenciju. Mobilna aplikacija Pokemon GO lansirana je u svega nekoliko zemalja, ali je za njom pošašavio čitav svijet i milijuni ljudi od 7 do 77 mogu se vidjeti kako jurcaju gradovima zapiljeni u mobitele tragajući za malenim izmišljenim bićima. Serveri se ruše jer ne mogu sustići potražnju, riječ je o najvećem fenomenu u povijesti interneta, aplikaciji koja raste brže od Twittera i Tindera, s kojom korisnici imaju snažniju interakciju nego s Facebookom, najskidanija je aplikacija za iOS u svom prvom tjednu i koja zarađuje dvostruko više nego što je to industrijski standard, oko 2 milijuna dolara dnevno. Osim što su obje bile abnormalno popularne, toliko da su krahirale vlastite mreže, i što Pokemon GO koristi karte razvijene za Google Earth, te dvije aplikacije imaju još nešto zajedničko: autora, čovjeka po imenu John Hanke.
Danas 49-godišnjak, Hanke je proveo godine razvijajući multiplayer igrice i digitalne kartografske servise. Svi proizvodi koje je dotaknuo u karijeri zasebno su bili vrlo uspješni, ali kada su sva njegova znanja i ideje konvergirali u tek pretprošli tjedan izbačenom Pokemonu GO, svijet je dobio igricu za koju se čini da bi mogla postati u povijesti najpopularnija mobilna igra, a možda i aplikacija općenito.
ČOVJEK IZ TEKSASA Hanke je odrastao u gradu Cross Plains u američkoj saveznoj državi Teksas. U tom je gradu završio srednju školu, diplomirao je na Sveučilištu Texas u Austinu na interdisciplinarnom studiju, a potom je postigao MBA (Master of Business Administration) na Haas School of Business na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyju.
Prije odlaska na Berkeley (u prijavi je naveo da ga najviše zanimaju interaktivne igrice), radio je za američko ministarstvo vanjskih poslova u Washingtonu i Myanmaru. Odmah nakon završetka školovanja pokreće dvije softverske kompanije (koje bismo danas nazivali start-up) - Archetype Interactive i Big Network. Prvi veći uspjeh postiže radeći na jednoj od prvih “masivnih multiplayer igrica” Meridian 59. Riječ je o online role-playing igri (dakle, igri u kojoj igrač preuzima ulogu imaginarnog lika, a igra se putem interneta sa ili protiv drugih igrača) koju je izradila danas nepostojeća tvrtka 3DO Company. Lansirana 15. prosinca 1995., a komercijalno je postala dostupna na ljeto 1996. uz mjesečnu pretplatu, Meridian 59 smatra se prvom 3D igrom takvog tipa dostupnom velikom broju igrača.
John Hanke potom 2001. suosniva tvrtku pod imenom Keyhole, u kojoj je bio glavni izvršni direktor. Ime inače nema veze s ključanicom, usput, nego je referencija na izviđački satelit KH, sada star više od 50 godina, koji je bio prvo vojno “nebesko oko” takvog tipa. Bila je to pionirska tvrtka koja se specijalizirala za geoprostorne vizualizacijske aplikacije. Prvi investitori u Keyhole bili su Sonyjev investicijski fond, potom proizvođač grafičkih kartica NVIDIA i - CIA. Špijunska ruka američke vlade u Hankeovu je firmu uložila preko svoje investicijske tvrtke In-Q-Tel, a većinu novca koji je CIA ubacila došla je iz Nacionalne geoprostorne obavještajne agencije, koja je upravo to što joj ime govori - dio obavještajnog aparata koji, primarno za vojsku, prikuplja kartografske i geoprostorne podatke. Keyhole je imao široku bazu korisnika u nekoliko sektora - građevina, mediji, urbano planiranje, državne i savezne vlade, obrambeni sektor… ali najviše posla radili su za ministarstvo obrane, Nacionalnu agenciju za mapiranje i ured šerifa okruga Middlesex.
KEYHOLE “Uspio je pretvoriti Keyhole u kompaniju i održati je na životu u tim vrlo mračnim vremenima oko 2002. kada nisi mogao skupiti kapital i start-upi su umirali oko nas kao muhe”, prisjetio se Brian McClendon, ulagač u Keyhole i suosnivač.
Kompanija se pročula 2003., tijekom invazije na Irak, kada su CNN, ABC, CBS i brojne druge televizije koristile njihov vrlo sofisticirani 3D “flyby” prikaz Bagdada. Za to nisu dobili novac, nego samo “potpis pod sliku”. I isplatilo se: godinu kasnije pojavio se Google i za 35 milijuna dolara kupio Keyhole, skupa s njihovim glavnim proizvodom - programom pod nazivom Earth Viewer. Godine 2005. taj će program postići spomenutu svjetsku slavu kao Google Earth, ali bazna tehnologija koristit će se i kasnije za Google Maps, Google Mobile, Google Street View. Hanke je prešao u Google na poziciju potpredsjednika odjela Google GEO i nadgledao je razvoj i lansiranje svih tih aplikacija, kao i implementaciju Google Mapsa na iPhone.
“Google Earth je bilo jedno od najvećih internetskih lansiranja svih vremena. Pokemon GO se sada nalazi u identičnoj situaciji. Pod pritiskom Hanke zna biti vrlo napet, ali uvijek ostaje miran”, kazao je McClendon, koji je nakon Keyholea otišao u Google, a sada je u Uberu.
Naravno, precizno mapiranje ključno je za Pokemon GO, koji koristi upravo Googleove karte kao svoju bazu. Na neki način, dakle, Hanke već gotovo 15 godina razvija Pokemon GO.
GOOGLE Hanke je još 2010. unutar Googlea inkubirao tvrtku pod nazivom Niantic Labs, kao start-up usmjeren na proširenu stvarnost koji će “istraživati sjecište između mobilnih aplikacije i geolokacije i zabave”, kako je rekao lani u intervjuu za Financial Times.
Niantic je ime dobio po trgovakom brodu iz vremena kalifornijske zlatne groznice koji danas leži pod financijskim okrugom San Francisca. Naime, još dok se taj grad zvao Yerba Buena, Niantic je iz Kine dovozio čaj i svilu, a potom je prenamijenjen u kitolovca. Na svom posljednjem putovanju dovezao je tragače za zlatom u grad, a pošto u to doba u San Franciscu nije bilo dovoljno hotela, brojni brodovi su naprosto rastavljeni i ponovno sagrađeni kao hoteli na obali.
Prvi uspjeh Niantic Labsa bilo je privlačenje 15 milijuna korisnika k igrici Ingress. Riječ je o znanstveno-fantastičnoj igrici u kojoj se dvije sukobljene frakcije bore za kontrolu nad tisućama “portala” koji su raspršeni širom svijeta.
“Ta igra je razbijač leda i ljepilo. Prava zabava je u tome da ljudi zbog nje izlaze iz kuća”, rekao je John Hanke.
Ingress još uvijek ima brojne vjerne igrače i pošto je u njezinoj srži to da igrači sami moraju predlagati lokacije za “portale”, Hanke je time dobio još jedan segment Pokemona GO - PokeStops i Gymove... Prvotni portali bili su oko bitnih gradskih centara, javnih površina i geotagiranih fotografija s Googlea (s pretpostavkom da mjesta na kojima nastaju brojne fotografije imaju veliku frekvenciju ljudi).
“U osnovi, definirali smo kakvu vrstu mjesta želimo unutar igre. Sve ono što je bila javna sfera, povijesna odredišta, zgrade s nekom arhitektonskom poviješću, jedinstven lokalni biznis. Od igrača smo dobili 15 milijuna prijedloga, a odobrili smo oko 5 milijuna lokacija širom svijeta”, kaže Hanke.
Ingressova baza podataka ocijenjena je tako robusnom da je odabrana kao polazišna točka za Pokemon GO, pa su neki od najpopularnijih “portala” danas PokeStops i Gymovi.
“Pokestopove predlažu korisnici, tako da su, naravno, locirani na mjestima na koja ljudi odlaze. Imali smo dvije i pol godine u kojima su ljudi išli na sva mjesta na kojima su mislili da bi trebali moći igrati Ingress, tako da ima i prilično udaljenih lokacija. Ima portala na Antarktici i Sjevernom polu i na većini točaka između njih”, istaknuo je.
Jedan od obožavatelja Ingressa bio je Tsunekazu Ishihara, prvi čovjek tvrtke Pokemon Company, koja je zajednički projekt Nintenda i developera igara Game Frak te Creatures. Google i Pokemon Company surađivali su na 1. aprila 2014., kada su sakrili mala čudovišta u Google Maps. Hanke se ubrzo dogovorio da razvije Pokemon Go, ali ne prije nego što je u kolovozu prošle godine izdvojio Niantic Labs iz Googlea (preciznije, iz Alphabeta, tvrtke pod čijom kapom je Google). Potom je u listopadu od svog friško bivšeg poslodavca Googlea, od Nintenda i od Pokemon Companyja dobio 30 milijuna dolara kapitala. Bio je to krajnje neobičan potez za Google.
SAMOSTALNOST “Imali smo iznimno mnogo koristi od svih resursa u Googleu, u smislu tehničkog znanja. Ali biti samostalan znači lakše pregovarati s tvrtkama kao što su Nintendo i Apple, jer je Google uvijek Google”, objasnio je svoje motive John Hanke.
Kaže da ga motivira želja da se ljudi dignu od svojih računalnih zaslona i više vježbaju. “Mislim da nismo napravljeni zato da sjedimo u mračnoj sobi s komadom elektronike prikeljenim za glavu. Više me opčinjava izlazak u stvarni svijet i građenje pravih društvenih veza”, poručio je Hanke.